Sofijin svijet ili Alice u zemlji filozofskih čudesa

nedjelja, 19.02.2006.

nešto TAMO

„...Čovjek živi iz znatiželje. To je najbolje i najpoštenije. Sve ostalo samo je lažno udvaranje tuđim suzama. Camus je tražio i davao melodramatska objašnjenja. S onima koji ne umru slučajno stvari stoje ovako: prerezanih žila umiru žene i homoseksualci, metak u glavu ispale vojnici i grubijani, tabletama se dokrajče glumci i romantičari, u srce pucaju nespretnjakovići i neurotici, vješaju se neobaviješteni i perverznjaci, s mostova skaču slavohlepni i slabići, s krovova i visokih katova skaču očajnici i teoretičari.“Ovo je ulomak iz Jergovićeve priče „Vrtlar“. U svakom slučaju trebali biste je pročitati.
Ja sam razmišljala o tome dosta. O samoubojstvu. Zaključila sam da bih ja to napravila tabletama (dakle ispada da sam glumac i romantičar, što mi paše jer sanjam o upisu na dramsku akademiju). No, prije toga bi napisala svima oproštajna pisma, roditeljima, i prijateljima, te kako želim da mi sprovod izgleda. Obukla bih bijelu haljinu i starke i u tome bih to učinila i u tome bih željela biti pokopana. Ali, naravno, ja to nikad neću učiniti. Zato što se bojim. A jučer je Adam rekao „Neki to učine odjednom, a neki svaki dan pomalo“ E pa ja sam od onih koji to čine svaki dan pomalo. I zapravo se ubijam, polagano i licemjerno. Svaki jebeni dan uništim ono malo zdravog i smislenog života koji mi je dat. Bojim se prekinuti tu paradu odjednom. Bojim se smrti, a činim sve da se susretnem s njom što prije. Mrzim kad ljudi kažu da je osoba koja je počinila samoubojstvo kukavica jer se kao, nije mogla nositi sa životnim nedaćama. Mrzim to, i to je prokleta laž. Ubiti nije ni približno onako lako kako to nevini misle. To je Dumbledore rekao. Obožavam tog ludog starca. No sad to nije važno. Uglavnom, nemojte nikad misliti da su kukavice oni koji odluče počiniti samoubojstvo. Vjerujte mi, ja to znam. Ja sam prokleta kukavica. Oduvijek sam bila. A jebi ga, opet živim, i sve što dotaknem pretvaram u smeće.
Evo, npr. sinoć, bila sam u jednom disku, svirala je dobra grupa, dobre pjesme, sve stari Yu-rock i slično, i bila sam s društvom i bilo mi je super. Čak je bio i ON, taj ludi Pokemon sa sexy frizurom. I gledala sam ga pola večeri, imala sam dobru poziciju pa sam mogla sve gledati (ali i on je mene gledo, naravno, manje neg ja njega, ali opet... a kurva jedna baš je usran, ne jebe me ni pet posto, a sinoć se nešto kurči onde, mater mu j...) I čitava ta večer je bila dobra. Ma ne bila je totalno dobra. I sad, pitate se što je pošlo po zlu, što se dogodilo. ja. Ja sam se dogodila. Kad sam došla kući sinoć, osjećala sam užasnu krivnju zato što mi je bilo tako dobro. A ne bi mi trebalo biti dobro, jer sam ja usrana osoba. Totalno sjebana i sebična. I možda baš zbog te moje sebičnosti, previše se volim da bih mogla natrpati šaku tableta i uvaliti ih u usta.
Ali ne volim se dovoljno da bih se mogla prestati uništavati iz dana u dan. I sebe i sve oko sebe.
Što još da vam kažem? Još jednu od stotinu rečenica koja počinje sa „ja“ Mislim da je dosta za danas.
Još samo jedna moja pjesma. Totalno prikladna.

Krivnja

Kao teret, teški, ogromni teret,
Koji nosite grubom stazom,
I nitko vam ne pomaže.
Štoviše, kao da nitko i na primjećuje,
da nosite taj teret.
Potpuno ste sami. Vi i teret.
Katkad, kad postane pretežak,
Zastrašujući bolovi se prošire,
Cijelim tijelom.
I uništavaju vas, kao otrov,
Kojeg je nemoguće ukloniti.
Ili jednostavno ne znate način.
Često će vam ljudi predbaciti i reći
Kako je lako hodati putem, ma kako on težak bio,
bez tereta.
A vi ćete se nasmijati,
I zatomiti suze.
Jer znati ćete da,
Njihove oči ne vide,
Teret koji vi nosite.

19.02.2006. u 20:56 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Image Hosted by ImageShack.us

LINKOVI

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

NEMAM DOVOLJNO PAMETI DA SAMA KAŽEM, ALI TOČNO OVO VAM ŽELIM PORUČITI:

"Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškim, veže vas u lance, zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom."
Osho


„Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti...
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...”

Herman Hesse


“Upamtite da nitko ne može učiniti da se osjećate inferiornim ako mu vi to ne dopustite.”
Eleanor Roosevelt


"U centru sebe imaš odgovor; Ti znaš tko si Ti i Ti znaš što Ti želiš."
Lao-tzu


"Kada si u miru i harmoniji sa sobom, u miru si i harmoniji svugdje; u gužvi, na planini, na tržnici ili sam."
Nahsti


...The rest is silence.
William Shekespeare – Hamlet

I naravno stihovi, iz visoke i pop kulture:

Ravnodušan prema plaču
Riblja čorba


Ravnodušan prema plaču, obožavam ilovaču
Gotova je moja muka, pa se smijem iz sanduka
Oko mene su ustvari, licemjeri i govnari
Svako mi za dušu pije, a znam, lazu drkadžije
Svako ko je tu plakao, poslo bi me u pakao.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


A gore mi pjevaju popovi i nasljeđuju me lopovi
Šapuću samozvani proroci, upropastiše ga poroci
Dok izjavljuju saučesće, pljuju po meni sve češće i žešće
Na glavu mi stavljaju lovore, drže mi posmrtne govore
Stoka sto laže kako zine, preuveličava moje vrline.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.


Možda nema ko da plače, pa plaćaju narikače
Mnogo sveta, divan sprovod, za pijanku sjajan povod
Ko u svakom dobrom vicu, sreća je na svakom licu
Grobar čeka napojnicu, još po jedna za ubicu
Za presrećnu porodicu i veselu udovicu.

Ravnodušan prema plaču i konačno sasvim sam
Obožavam ilovaču, ne može mi ništa šljam.

...........................................

Samo za mog malog zločestog kojeg ne volim ni približno onoliko koliko zaslužuje...

KAČALOVLJEVOM PSU
(Jesenjin)


Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.
Takve šape nitko neće naći
Hajde da lajemo na tišinu mi
Baš kada će plav mjesec izaći
Za sreću Jimmy, daj mi šapu ti.

Oprosti mili, ne liži se tako.
Shvati bar ono što je najprostije.
Ne znaš ti da živjet nije lako
I da na svijetu često dobro nije.

Tvoj je gospodar i slavan i mio.
Dom mu je pun na priliku svaku.
I svaki gost bi rado pogladio
Tvoju sjajnu i mekanu dlaku.

Baš đavolski ti si lijepo pseto.
Svakom u susret trčiš lakovjerno.
I ne pitajuć' ga, k'o drug pijan, eto,
Grliš ga i ljubiš bezmjerno.

Mili moj Jimmy, kod tebe znam ima
Gostiju mnogo, skoro prava sila,
Al' najtužnija, reci, među njima
Da slučajno nije kada dolazila?

Doći će ona, kunem ti se, prisan,
I kada upreš u nju svoje zjene,
Za sve što sam kriv i za što nisam
Lizni joj ruku ti umjesto mene.
....................................


PJESNICI
(A.B.Šimić)


Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom I njihove oči
Velike I nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
Na ćutanje što ih okružuje I muči
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.
…………………………….


MY WAY
(Frank Sinatra)


And now, the end is near;
And so I face the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.

I’ve lived a life that’s full.
I’ve traveled each and ev’ry highway;
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few;
But then again, too few to mention.
I did what I had to do
And saw it through without exemption.

I planned each charted course;
Each careful step along the byway,
But more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew
When I bit off more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up and spit it out.
I faced it all and I stood tall;
And did it my way.


I’ve loved, I’ve laughed and cried.
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside,
I find it all so amusing.

To think I did all that;
And may I say - not in a shy way,
No, oh no not me,
I did it my way.


For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things he truly feels;
And not the words of one who kneels.
The record shows I took the blows -
And did it my way!
……………………………


BALADA IZ PREDGRAĐA
(Dobriša Cesarić)


…i lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…

A prolaze kao i dosadaljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
……………………………


Baš Čelik
(Zabranjeno Pušenje)


Bila je noć, i svetionik stao da namigiva,
Bila je noć, i mjesec i zvonik i ti, uz mene živa,
Padao mrak, Baš Čelik svjetlost dana uze
Padao mrak, 'mjesto zvjezda zablistale su suze

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….

A snivali smo krilat let ala i divova,
Dozivali smo sunčan svijet od sreće i od snova….