|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
All about System of a Down i moja mišljenja o ponekim stihovima-btw, stihovi mi daju inspiraciju za sastave koje obožavam pisati...
Aerials
Life is a waterfall,
We're one in the river,
And one again after the fall
Swimming through the void
We hear the word,
We lost ourselves,
But we find it all?
Cause we are the ones that want to play,
Always want to go,
But you never want to stay,
And we are the ones that want to choose,
Always want to play,
But you never want to lose
Aerials, in the sky,
When you lose small mind,
You free your life.
Life is a waterfall,
We drink from the river,
Then we turn around and put up our walls
Swimming through the void
We hear the word,
We lost ourselves,
But we find it all?
Cause we are the ones that want to play,
Always want to go,
But you never want to stay,
And we are the ones that want to choose,
Always want to play,
But you never want to lose.
Aerials, in the sky,
When you lose small mind,
You free your life.
Aerials, so up high,
When you free your eyes,
Eternal prize.
Aerials, in the sky,
When you lose small mind,
You free your life.
Aerials, so up high,
When you free your eyes,
Eternal prize.
Chop Suey
Wake up,
Grab a brush and put a little (makeup),
Grab a brush and put a little,
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the,
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,
I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die, Die,
Wake up,
Grab a brush and put a little (makeup),
Grab a brush and put a little,
Hide the scars to fade away the (shakeup)
Hide the scars to fade away the,
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,
I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die
In my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die
Father, Father, Father, Father,
Father/ Into your hands/I/commend my spirit,
Father, into your hands,
Why have you forsaken me,
In your eyes forsaken me,
In your thoughts forsaken me,
In your heart forsaken, me oh,
Trust in my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die,
In my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die.
Sjeckanje duše (prijevod Chop Suey)
Probudi se
Uzmi kist i stavi malo šminke
(Uzmi kist i stavi malo)
Sakrij ožiljke da se smiriš
(Sakrij ožiljke da se)
Zašto si ostavila ključeve na stolu?
Zato sada stvaraš još jednu fabulu
Htjela si,
Uzeti kist i staviti malo šminke
Htjela si,
Sakriti ožiljke da se smiriš
Htjela si,
Zašto si ostavila ključ na stolu,
Htjela si.
Ne mislim da vjeruješ
U moje opravdano samoubojstvo
Ja, plačem, kad anđeli zaslužuju da umru,
Probudi se
Uzmi kist i stavi malo šminke
(Uzmi kist i stavi malo)
Sakrij ožiljke da se smiriš
(Sakrij ožiljke da se)
Zašto si ostavila ključeve na stolu?
Zato sada stvaraš još jednu fabulu
Htjela si,
Uzeti kist i staviti malo šminke
Htjela si,
Sakriti ožiljke da se smiriš
Htjela si,
Zašto si ostavila ključ na stolu,
Htjela si.
Ne mislim da vjeruješ
U moje opravdano samoubojstvo
Ja, plačem, kad anđeli zaslužuju da umru,
U moje opravdano samoubojstvo
Ja, plačem, kad anđeli zaslužuju da umru,
Oče, Oče, Oče, Oče,
Oče, u Tvoje ruke, svoj duh predajem
Oče, u Tvoje ruke
Zašto si me napustio
U Tvojim očima napustio
U Tvojim mislima napustio
U Tvome srcu napustio, mene oh,
Vjeruj u moje opravdano samoubojstvo
Ja, plačem, kad anđeli zaslužuju da umru,
U moje opravdano samoubojstvo
Ja, plačem, kad anđeli zaslužuju da umru,
LOST IN HOLLYWOOD
I'll wait here
You're crazy
Those vicious streets are filled with strays
You should've never gone to Hollywood
They find you
Two-time you
Say you're the best they've ever seen
You should've never trusted Hollywood
I wrote you
And told you
You were the biggest fish out here
You should've never gone to Hollywood
They take you
And make you
They look at you in disgusting ways
You should've never trusted Hollywood
I was standing on the wall
Feeling ten feet tall
All you maggots
Smoking fags on Santa Monica Blvd.
This is my front page
This is my new age
All you bitches put your hands in the air
And wave them like you just don't care
All you maggots
Smoking fags out there on Sunset Blvd.
All you bitches put your hands in the air
And wave them like you just don't care
Phony people come to pray
Look at all of them beg to stay
Phony people come to pray
(The lines in the letter said
"We have gone to Hackensack")
Look at all of them beg to stay
Phony people come to pray
All you maggots
Smoking fags on Santa Monica Blvd.
All you maggots
Smoking fags out there on Sunset Blvd.
All you maggots
Smoking fags out there on Hollywood Blvd.
You should've never trusted Hollywood
You should've never gone to Hollywood
All you bitches put your hands in the air
And wave them like you just don't care
You should've never trusted Hollywood
B.Y.O.B.
Why do they always send the poor
Barbarisms by Barbaras
With pointed heels
Victorious victories kneel
For brand new spankin' deals
Marching forward hypocritic and
Hypnotic computers
You depend on our protection
Yet you feed us lies from the tablecloth
Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine
Kneeling roses disappearing into
Moses' dry mouth
Breaking into Fort Knox stealing
Our intentions
Hangers sitting dripped in oil
Crying freedom
Handed to obsoletion
Still you feed us lies from the tablecloth
Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine
Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine
Blast off
It's party time
And we don't live in a fascist nation
Blast off
It's party time
And where the fuck are you?
Where the fuck are you?
Where the fuck are you?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor?
Why do they always send the poor?
Why do they always send the poor?
Why do they always send the poor?
Kneeling roses disappearing into
Moses' dry mouth
Breaking into Fort Knox stealing
Our intentions
Hangers sitting dripped in oil
Crying freedom
Handed to obsoletion,
Still you feed us lies from the tablecloth
Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sunshine
Everybody's going to the party have a real good time
Dancing in the desert blowing up the sun
Where the fuck are you?
Where the fuck are you?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor?
Why don't presidents fight the war?
Why do they always send the poor?
Why do they always send the poor?
Why do they always send the poor?
They always send the poor
They always send the poor
MISLI
„Nismo mi, možda, pravi lik sadašnjosti: dio budućnosti tek smo, koja se još dogodila nije- ali je prošlost, ipak, zna. Iz nebrojenih minulih snova mi se znamo...“
K. Narain
„ Kad je bog u svom prapočetku stvarao stvari,
on stvori sunce;
ono izlazi, zalazi i ponovo se vraća.
On stvori mjesec;
on izlazi, zalazi i ponovo se vraća.
On stvori čovjeka;
on dođe, prođe- ali se na vraća.“
afrička narodna poslovica
„Trenutak kad se rađamo već je korak prema smrti.“
Voltaire
„Iako nije važno stići nego krenuti i cilj je samo izlika slabima, volio bih doći kamo sam pošao i naći što sam tražio.“
Z. Golob
„ Kad umrem, sačuvaj u tišini samo jednu riječ za mene: 'VOLIO SAM.' „
R.Tagore
„Ljubav? To su vrijeme i prostor mjereni srcem. „
Marcel Proust
„ Početak ljubavi je sladak, ali je kraj gorak! „
latinska izreka
„Usne koje si dvaput poljubio više nisu iste usne. U drugom poljupcu još je uvijek živo sjećanje na prvi poljubac...“
Z. Golob
And we are the ones that want to choose,
Always want to play,
But you never want to lose…
Da, mi smo oni koji žele birati,
uvijek želimo igrati,
a nikada ne izgubiti...
Svi mi želimo da nam sve ide od ruke... da cijeli život dobivamo ono što nam treba i što želimo. No, život nije takav! Rođeni smo da se naučimo boriti za sebe, zar ne? Neke život mazi a neke ipak ne. Što mislite, tko bolje uspije u životu – onaj koji se sam borio ili onaj kojem su roditelji sve radili i dopuštali? Naravno, i meni roditelji pomažu, ali ne prave od mene nesposobnu osobu. Bojimo se poraza, bilo da se radi o porazu u školi, ljubavi, prijateljstvu... Ja se trenutno najviše bojim poraza na fakultetu. Znam, upisala sam ono što sam htjela,zanimljivi su predmeti i sve ali me strah od nepoznatog. No, ako to shvatim kao igru biti će bolje. Jer, i život sam po sebi treba shvatiti kao igru jer ako ne pokušaš igrati savjest će te mučiti a ako zaigraš i izgubiš sve će biti manje bolno jer je to ipak bila samo igra!;-)
Poraz u ljubavi sam već doživjela, još kupim razbacana sjećanja, znam da mi ova ljubav nije bila samo igra... Znam da sam mogla birati, birati između toga da pokušam nešto s njim ili da ne pokušam. Ja sam poznata po tome da prihvaćam izazove pa sam prihvatila da budem s njim. Greška! To je to, shvatila sam da uvijek želim igrati a nikad izgubiti. No, život nije takav jer ako nisi nešto izgubio nisi ni živio!Znam da ću se kadtad dignuti iz ovog blata života i da ću napokon ugledati zvijezde kojima težim, da ću moći disati punim plućima bez straha da ću ponovo potoniti. Hmm, nadam se!
O ljubavi više i ne razmišljam, dosta mi je udaraca koji mi sve više nagrizaju srce... Želim odmor od svega! Znam da ću možda odbiti ljubav svog života kad budem u ovom razdoblju, ali ako nam je suđeno i ako nam je sudbina da budemo skupa i da pokušamo nešto, da pokušamo naći jedno drugo u ovoj pješčanoj oluji – sve će doći samo od sebe, sudbina će nas kadtad spojit!
Tek sam sad shvatila uzrečicu koju su već i stari Grci stalno ponavljali: “ Iznad svega ostaje Moira(sudbina)“!
STIHOVI IZ PJESME: „Aerials“ – S.O.A.D.
Malo o knjizi koju upravo čitam...
Pisac koji me uvijek iznova oduševljava je Paulo Coelho. Napisao je dosta knjiga od kojih me se najviše dojmio „Alkemičar“. Uvijek kad je pročitam otkrivam nove mogućnosti života i ljubavi. Trenutno čitam njegovu novu knjigu „Zahir“ koja govori o opsesiji ljubavlju koja se čas čini svetom a čas ludom. Pronalazim se u rečenicama koje je on napisao dok je isto kao i ja tražio izlaz iz Ljubavi. Zahir je stari motiv iz islamske tradicije, znači nešto što je prisutno, vidljivo i što nije moguće predvidjeti. Svi imamo svog Zahira. On nije isključivo povezan s ludom opsesijom ljubavlju, on je sam po sebi opsesija, opsesija nakom stvari koja nam nikako ne daje mira nego sve više raste u nama, a prestaje tek kad pronađemo to za čim težimo! Ili ako uspijemo ugušiti želju za tim jer samim time gasimo i utjecaj Zahira! Knjigu ocjenjuju kao tešku ali uopće nije takva. Izgubiti ćete dosta ako ne pročitate bar neku njegovu knjigu. on u ovoj knjizi traži svoju ljubav, svog Zahira, njegovu ženu. Taj put ga odvodi iz sigurnosti njegova svijeta na posve neizvjestan put, na kojem će potražiti novi smisao prirode ljubavi i snage sudbine.
Evo vam jednog citata: “ Uvijek je važno znati kada je nekome razdoblju došao kraj. Zaokružiti cikluse, zatvoriti vrata, završiti poglavlje- ime nije važno, važno je prepustiti prošlosti životne trenutke kojih više nema.“
A sada malo o „Alkemičaru“. Knjiga govori o putovanju mladog pastira koji u potrazi za svojim blagom odlazi sve do egipatskih piramida. Na putu upoznaje mnoge ljude s različitim životnim sudbinama te ljubav svog života. Neću vam puno otkrivati jer ovu knjigu svatko drugačije protumači.
Evo vam nekoliko citata:
- Ne želim mjenjati, jer ne znam kako mjenjati.
- Katkad je nemoguće zaustaviti rijeku života.
- Kad štogod zaista želiš, cio se svijet uroti da to i osvariš.
- ...jer je život uvijek i samo trenutak u kojem živimo.
- ... na svijetu uvijek postoji netko tko upravo tebe čeka.
- ... a kad se dvoje sretnu i kad se ukrste pogledi, sva prošlost i budućnost izgube bilo kakvu važnost, te postoji samo taj trenutak, ta nevjerojatna sigurnost...
- Kad se ljubi, sve ima više smisla.
- Od tog dana, pustinja će postati važnija. Stalno će je promatrati, nastojeći doznati koju zvijedzu mladić slijedi u potrazi za blagom. Svoje će poljupce slati vjetrom, u nadi da će mu on dotaknuti lice i kazati mu da je živa, da ga čeka... Od tog dana, pustinja će postati samo jedno: nada da će se on vratiti.
- Jer tvoje je blago ondje gdje je i ono samo.
- Nitko ne može pobjeći od svog srca. Zato je bolje slušati što govori. Da nikad ne naiđe udarac kojeg ne očekuješ.
- Mi, srca, umiremo od straha kad samo i pomislimo na ljubavi koje su zauvijek otišle, na trenutke koji su mogli biti dobri, a nisu bili, na blaga koja su mogla biti otkrivena, a zauvijek su ostala sakrivena u pijesku. Jer kad se to dogodi , mi strašno patimo.
- Reci mu da je strah od patnje gori od same patnje. I da nijedno srce nije nikada patilo kad je otišlo u potragu za svojim snovima, jer svaki trenutak traženja trenutak je susreta s Bogom i Vječnošću.
- Svaki trenutak traženja trenutak je nalaženja.
- Traženje počinje uvijek Početničkom srećom. A završava uvijek Ispitom Osvajača.
- Sve je samo jedno.
- Oči pokazuju snagu duha.
- Smrt uglavnom navede ljude da budu osjetljiviji na život.
- Sve što se dogodi jednom, može se više nikad ne ponoviti. No sne što se dogodi dvaput, dogoditi će se zacijelo i treći put.
Nadam se da su vam ovi citati pobudili želju da pročitate barem nešto iz bogatog stvaralačkog opusa ovog pisca. Kiss!
Hvala vam puno na željama da opet budemo skupa i na ohrabrivanju da mu se javim. Poslala sam mu poruku, onako, čisto prijateljski, a on mi nije ništa odgovorio. Nije zaslužio sve ove moje postove ali eto- meni je lakše kad svoje stavove i osjećaje iskažem riječima. Ne shvaćam da mu je tako teško poslati poruku, jednu poruku, samo jednu... Ostala sam bez još jednog dijela mog dostojanstva ali tako je moralo biti... Nisam shvaćala svoje frendice i ostale kad sam ih vidjela kako plaču za izgubljenom ljubavi ali sad ih shvaćam. Sad im se duboko ispričavam jer sam napokon shvatila da je nemoguće ne plakati za nekim tko ti je toliko značio i tko je bio tako dobar prema tebi dok niste prekinuli. Da mi je samo znati je li ikad pomisli na mene...Možda, ipak, možda... Ma koga ja zavaravam! Naravno da ne misli na mene! Izbisao me iz svojih misli kao što sam i ja njega trebala izbrisati! Glupača!
Problem je taj što ja njega nisam još spremna zaboraviti, zapravo, ne želim ga zaboraviti. Toliko toga dobrog se dogodilo u našoj vezi da mi je stvarno teško! On me je naučio kako voliti i biti voljen u isto vrijeme! Do njega nisam vjerovala u ljubav a poslije njega se ta vjera opet pomalo gasi. U totalnoj sam izoliranosti, osjećam se kao u nekom mjehuriću od sapunice kojeg vjetar baca na sve strane a on jedva opstaje! Čisto sranje!
Molim lijepo, kako bi vama bilo da prekinete a on vam pošalje poruku: 'Sretno u životu i Bog te blagoslovio!' U tom trenutku kad sam to čitala nisam znala bi li se smijala ili plakala od jada! Mislim, toliko sam blagoslovljena otkad smo prekinuli da se osjećam kao najsretnije biće na planetu i u svemiru! Moš' mislit!
Drugačije bi bilo da smo prekinuli zbog nekog dobrog razloga, ali ovako, kad uopće ne znaš razlog, tako je teško nekoga zaboraviti...tako teško!
p.s.Stvarno bi mogla napisati knjigu i sigurno bi bila bestseller! Možda nekad skupim sve postove pa ih pretočim u knjigu!;-)
SJEĆAM SE PRVOG POLJUPCA...
...samo on je bio sladak,
sjećam se prvog dodira,
samo tada sam drhtao,
a onda su nestala osjećanja,
ne osjećam ništa,
samo se sjećam...
Jura Stublić
Pravi poljubac, kojeg smatram prvim, dogodio mi se dosta kasno... mislim, sa 17 godina... Na maturalcu sam zabrijala s jednim Marcom, Talijanom sa Sicilije, i mogu vam iskreno reći da Talijanima nitko nije ravan. ;-) Poljubac je stvarno bio sladak,i pamtiti ću ga cijeli život. Znam, taj osjećaj kada ti zadrhti cijelo tijelo je nestao, sada se samo sjećam. Te dvije večeri u discu nikad neću zaboraviti. Znam da ga nikad više neću vidjeti, poljubiti, dodirnuti ali i to je život... Bar mi je ostao u dobrom sjećanju i odlučila sam da ću kadtad posjetiti Siciliju. Nakon tog famoznog maturalca koji je bio prošle godine u rujnu nisam imala dečka do Nove godine kada sam upoznala Njega, mog parazita. Mislila sam se bi li vam napisala kako smo se upoznali, nije mi bilo baš svejedno zbog pomisli da on kojim slučajem nabasa na moj blog ali sam onda shvatila da je skoro svaki post o njemu pa i neće biti neke štete ako i ovo pročita... I još nešto, mi više i tako i tako nismo skupa!
Kao što se mogli shvatiti, upoznali smo se na dočeku Nove godine u jednom mjestu na moru. Ja sam došla kod svoje frendice jer u mom gradu u Zagori baš i nije nešto extra zanimljivo. Prvo smo se ja i frendica skockale kao da idemo na modnu reviju da bi negdje oko 11 otišle prema rivi na doček. Nisam se nadala da ću nekoga upoznati ali eto, dogodilo se. Malo poslije ponoći ja i frendica smo plesale u jednom kafiću kad sam ga ugledala. Priznajem, svidio mi se na prvi pogled pa sam mu se dosta blizu približila i zaplesala najbolje što znam. Kad mi je napokon prišao shvatila sam da mi se isplatilo bavljenje plesom u osnovnoj školi. Imao je doista super ulet. Nježno mi je dotaknuo rame i pitao me hoću li se slikati s njim. Ja sam, naravno, odmah pristala. Stao je iza mene i nježno me zagrlio. Mojoj ludoj frendici je trebalo dosta vremena da nas uslika s digitalcem jer joj s tehnološkim igračkama baš i ne ide. Mi se nismo bunili jer smo se super osjećali tako zagrljeni. Nakon što nas je uslikala zamolio me za ples. Počele su svirati laganice i on me uhvatio u snažan ali ipak nježan stisak. Lagano mi je prstima dodirivao kosu i shvatila sam da me želi poljubiti. No, tada je prestala svirati muzika a on se odmaknuo od mene i uhvatio me za ruku. Okrenuo mi je dlan i počeo gatati iz njega. To mi je bilo ludo jer mi je rekao sve ono što sam već znala: da ću dugo živjeti jer mi je crta života jako duga, da ću imati dosta sreće u ljubavi ali ne uvijek(to je istina)... Rekao mi je još i da sam jaka ličnost jer imam tako izražene crte dlana. Ja sam se samo smijala jer mi je bio tako sladak zbog te svoje zanesenosti i želje da mi se svidi. Tada je opet počela svirati glazba. Odjednom sam osjetila kako su nam se usne spojile. Bilo je čarobno... Trenutno plačem jer mi je tako teško ovo pisati ali ipak imam osjećaj da moram sve izbaciti iz sebe. Da nastavim... Tako smo plesali dok mu nije prišao njegov frend jer se jedan iz njihovog društva napio pa su ga trebali hitno prebaciti u stan Njegove bake na triježnjenje. Razmijenili smo brojeve mobitela i dogovorili se da ćemo se vidjeti na istom mjestu za pola sata. No, postala je takva gužva u kafiću da smo ja i frendica izašle vani ispred kafića gdje smo ih odlučile sačekati. Nakon nekih 20 minuta pojavio se on sa svojim frendom. Odmah smo se nas dvoje odvojili i ostali sami. Šetali smo rivom i pričali o svemu: životu, smislu svega, vjeri, stripovima, filmovima, glazbi, knjigama... Shvatili smo da imamo toliko toga zajedničkog. Želio me 'krkiti' ali ga ja nisam shvatila jer se to kod njih kaže 'kokalo'. To vam znači da me htio nositi na leđima. On je izmislio novi naziv 'krkokalo' tako da obadvoje shvaćamo taj pojam. Ipak nisam htjela da me uzme u 'krkokalo' pa me podigao u naručje i nosio čitavom rivom. Negdje blizu kraja rive me prebacio preko svoje ruke i poljubio tako snažno da sam osjetila svaki dio njegova tijela i njegove duše. Tada sam poželjela da noć nikada ne završi. Znam da mi je tada rekao da nosi miris MEXX jer sam mu rekla da super miriše. Otišli smo malo dalje i sijeli na klupu tik uz more. Bilo je tako hladno pa me on uzeo u naručje i pod svoju jaknu da se ne bi prehladila. Počeo ni je pjevati pjesmu 'Last Christmas' i ' I need you Baby'. Ima tako super glas! Nakon toga mu je pao na pamet novi izraz:' poljubac pod borovima' a ne poljubac pod imelom jer smo mi bili ispod borova...Bože ludosti! Eto, znajte ako ikada budete pod borovima s voljenom osobom da morate isprobati poljubac pod borovima.;-) Tako smo se ljubili i zafrkavali do 5 ujutro kada sam stvarno morala ići u frendičin stan. Nisam mislila da će mi se javiti ali je . Ja sam spavala kada me je probudio zvuk mobitela. Nikad neću zaboraviti njegovu poruku: 'Slatkice, jesi se naspavala? Ja nisam jer sam stalno mislio na tebe.' Od tada smo stalno bili u kontaktu preko poruka, ponekad smo se i vidjeli jer on studira u Splitu a ja nisam baš tako blizu Splita. Uglavnom, bila je to veza na daljinu koja je bila vrlo uspješna. No, svakoj dobroj stvari mora doći kraj pa tako i našoj vezi. Prekinuli smo 09.07. , dan prije mog prijamnog u Zagrebu. Stjecajem okolnosti ja nisam upala u Zagrebu nego u Splitu tako da sam sada na sto muka kako ću ja izdržati da budemo u istom gradu a da ga ne vidim!
To je to, opet nisam mogla spavati pa sam pisala, oprostite na velikom postu ali... Ovo je napisano negdje oko 00:40... Mogu vam samo reći da mi je lakše, još plačem jer su dobra sjećanja sada postala bolna... no, život teče dalje...bar se nadam da je tako!
NEKOLIKO RAZLOGA ZAŠTO JE DOBRO BITI CURA:
-kada napravimo neku zafrkanciju samo zatrepćemo okicama i sve nam je oprošteno
-dečki misle da oni lako zbare curu a ne shvaćaju da je nama tako lako naći nekoga ako s njim želimo zabrijati, samo obučemo minjak i sve je sređeno
-subotom čak i ne moramo žicati starce novce za piće jer znamo da će se naći neki ' kavalir' koji će nam platit piće
-kad nas npr. policajac zaustavi zbog brze vožnje samo se nevino nasmiješimo i kazna je izbrisana
-možemo plakati u javnosti a da nas ne proglase preosjećajnim dušicama
-uvijek će nam netko prepustiti mjesto ili otvoriti vrata ili nas pokriti ako pada kiša
-ako nam sve ide na živce možemo se izvući na PMS
-nitko nam se neće smijati ako nas uhvati u gledanju filma „Zameo ih vjetar“ s maramicama i kilom sladoleda od čokolade jer shvate da je nastupila kriza u vezi ili prekid pa nam donesu još jednu kilu
-uvijek je zanimljivo s frendicama tračati poznate face uz sladoled ili kavu
-kada ti je teško uvijek možeš nazvati dežurnu frendicu da joj se izjadaš
ako i vi imate neke dobre razloge recite pa ću ih uvrstiti na listu ...
Vidim po nekim komentarima da me baš i niste shvatili... Voljela sam ga, svog parazita, i još ga volim! Pokušala sam sve da mu pomognem ali on nije želio moju pomoć! Nisam odmah odustala od njega nego sam se više ja borila za njega nego on. Zanemarila sam sebe i sve ljude do kojih mi je bilo stalo da bi njemu pomogla aki on to nije prihvaćao a ni želio! Jednostavno sam pogriješila u tome što nisam odmah shvatila da mu ne mogu pomoći i da se ne mogu samo ja boriti za njega! Možda je to njegovo ponašanje bilo samo maska iza koje je skrivao svoje pravo ja, ne znam i možda neću nikad saznati... Imam osjećaj da je i prije mene izgradio zidove oko svog srca samo da ga netko ne povrijedi... Bilo je dobro dok je trajalo a i već sam u jednom postu napisala da je bilo i dobrih i loših trenutaka... loše želim što prije zaboraviti a dobrih ću se uvijek rado sjećati! Volim ga, toliko mi puta ruka poleti prema mobitelu da mu se javim ali neću, grizem se u sebi ali neću... Kad se on ne javlja i nije ga više briga za mene bar ću ostati dostojanstvena na kraju...
To bi bilo sve o mojoj propaloj vezi, neću vas više zamarati s njom jer nemam više ni što za napisati, ovi postovi o njemu su nastali u doba moje kriz koju svak proživljava kad prekine vezu s nekim, olakšala dsam dušu a u narednim postovima ću malo više pisati o sebi, mojim frendicama i našim ludim srednjoškolskim danima koji su sad gotovi i o našim pripremama za novo životno razdoblje, to famozno razdoblje kada prijeđeš 18 godina!
Veliki kiss od mene!
I need, I feel, I love,
You love to love the fear,
I never want to be alone,
I've forgotten to,
The road keeps moving clouds,
The clouds become unreal...
Trebam, osjećam, volim,
Voliš strah,
Ne želim biti sama,
Zaboravila sam,
Oblaci u pokretu čuvaju cestu,
Oblaci postaju nerealni,...
Sada dolazim polako do pitanja samoće... Osjećam se tako usamljeno... Znam, imam roditelje koji me vole,imam prijatelje koji me vole ali... Nedostaje mi netko... Netko tko će me voljeti na neki drugi način. Tko će uživati u razgovoru sa mnom, tko će se smijati mom crnom humoru, tko je pročitao „Alkemičara“ i shvatio bit knjige... Treba mi netko tko će svojom pojavom i osobnošću zasjeniti mog bivšeg, mog parazita! Jer ja osjećam, volim, trebam kao i svako normalno, osjećajno biće! Trenutno sam sama u ovom glupom gradu, ekipa mi je otišla raditi na more a ja ne mogu jer polažem vozački! Nemam s kim ni na kavu otić!!!!!!!!!!!!!!!!! Zaboravila sam kako izgleda osjećaj nakon prvog poljupca s dečkom kojeg tek počinješ upoznavati, nedostaje mi ono drhtanje glasa, znojenje dlanova kad prvi put razgovaraš s nekim tko ti je drag... Nedostaje mi onaj osjećaj kad u njegovim očima vidim sebe i kad shvatim da se netko i za mene zanima, da sam ja ipak nekome zanimljiva... Trenutno mi je jako teško jer sam prekinula s parazitom zbog glupih razloga, prvenstveno zbog njegove glupe manije da nije dobar za mene jer nema novca... Kad smo prekinuli rekao je da ja zaslužujem nekog bogatog koji će me držati kao kap vode na dlanu, a ne njega, studenta s groznom obiteljskom situacijom i bez prebijene lipe u džepu! Ne znam kako je uopće shvatio da ja trebam nekoga da mi kupuje darove, da mi plaća skupa pića i da me vodi na neka fancy-schmancy mjesta! Ja nisam takva jer meni ne treba novac, dovoljno mi je i ono malo što mi roditelji daju jer ni moja obitelj baš ne pliva u novcu. Nikako nije mogao shvatiti da ja ljubav ne gledam kroz novac nego kroz srce! Ja trebam samo nekoga s kim ću uživati i u dobrim i u lošim situacijama, tko će me zagrliti i ne puštati! To on, parazit, nije mogao shvatiti! Toliko me je nagrizao da sam jednom naprosto pukla, nisam više mogla trpiti to da samog sebe ponižava i da si nikad nije dobar, da svakome govori da mu je loše a da mrzi kad mu netko želi pomoći i kad ga netko sažaljeva! Ne može prihvatiti vlastitu situaciju i to me tako ljuti! Imam osjećaj da je svo ovo vrijeme koje sam provela s njim prokockano, možda sam u to vrijeme mogla upoznati nekog tko bi prihvaćao sebe a samim time i mene! Možda... A sada je ovako, ne mogu se vratiti nazad jer život teče dalje, možda će nekad i meni svanuti novi dan, sretan dan!
Naslovni stihovi iz pjesme:
Highway song- S.O.A.D.
Our days are never coming back,
The cannons of our time,
Our days are never coming back,
The purest forms of life,…
Naši se dani nikad neće vratiti,
Pjesme naših dana,
Naši se dani nikad neće vratiti,
Najjednostavniji oblici života...
Napokon sam shvatila da nema nade u ponovnom traženju nečega što je bilo prije. Nikada se više neće vratiti oni dani kada smo bili sretni i kada nam je i sama pomisao da smo skupa držala na životu. Prolazili smo sve oluje života zajedno i nije nam bilo teško. Raspali smo se tek kad smo našu ljubav prestali doživljavati kao nešto lijepo, kad smo je počeli smatrati samo obavezom. Naša će mi pjesma ostati urezana u nekom djeliću moga srca, jer kako bi mogla zaboraviti stihove: „Lately I been walking, walking in circles, watching or waiting for something, feel me, touch me, heal me, come take me higher...“. Pjesma je „IN THE SHADOW“ grupe The Rasmus. Kada smo izabrali ove stihove živjeli smo život najjednostavnije što smo mogli, mogu reći da smo živjeli jedino od ljubavi koju su svi oko nas primjećivali i osjećali. Da, kao što govori naša pjesma, stvarno sam se vrtjela u krugovima, tražila sam i čekala nešto a ti si me osjetio, dodirnuo, izlječio, dignuo visoko. Iako si me dotukao s nekim svojim postupcima ipak si mi pokazao stranu ljubavi koju bi poželjela da svatko upozna. Sada, kada se naša zvijezda ugasila na nebu ljubavi, ostaju mi samo sjećanja... dobra i loša...dobra želim zapamtiti a loša zaboraviti što prije! Možda se jednom i sretnemo, jer Grad u koji i ja sada dolazim na studij i nije baš velik. Samo se nadam da ću naći snage da samo prođem pokraj tebe, da te ne pozdravim jer nisi zaslužio moj pozdrav, i da ćeš tada shvatiti kako si me povrijedio, kako si opet dopustio da izgubim vjeru u ljubav koju si mi ti pomogao naći. Svi mi govore da te zaboravim, da te jednostavno izbrišem iz sjećanja. Da nađem nekog drugog samo da tebe zaboravim, ali ja nisam takva, ne mogu ljubiti nekog drugog i zamišljati tebe na njegovom mjestu. Prvo trebam postati zrela i sama doći do spoznaje da smo mi prošlost da bi te napokon mogla zaključati u škrinju u svom mozgu i baciti ključ u najzabačeniji kutak mojih misli. Tek ću tada moći biti sretna s nekim drugim.Tada ću ponovo moći tražiti pjesmu, zvijezdu i misao koja će me vezati za nekog drugog a ne tebe! Do tog trena još uvijek neću moći usnuti a da ne pomislim na tebe, parazitu mog srca!
Naslovni stihovi iz pjesme:
Highway song – S.O.A.D
NAPISANO JEDNE NOĆI OKO 23:50... Nisam mogla spavati jer sam opet mislila na njega pa sam morala i napisati sve što me tišti...
But I cannot grow,
Till you eat the last of me,
Oh when will I be free,
And you, a parasite,
Just find another host...
Ali ja ne mogu rasti,
Dok god ti proždireš ovo što je ostalo od mene,
Kada ću biti slobodna,
I kada ćeš ti, parazitu,
Pronaći novu žrtvu...
Zašto mi to radiš? Zašto me jednostavno ne pustiš na miru? Hraniš se mojim mislima koje su ovih dana upućene samo tebi. Neću moći napredovati, neću moći rasti i osjećati dok se ne riješim tebe! Proždireš svaku moju misao koja nije upućena tebi već nekom drugom, ne dopuštaš mi da osjetim ljubav ponovo. Zašto??? Još se sjećam tvojih dodira, boje tvoga glasa, poljubaca i kada to prepoznam u drugom čovjeku napuštam ga jer se bojim da me ne povrijedi kao što si me ti povrijedio! Ti, s pogledom olujnog neba, ti, parazitu moga srca! Molim te , nestani! Ne mogu više disati zbog pomisli na tebe! Svake minute me guši pomisao da sada negdje mirno živiš svoj život bez sjećanja na naše dane. Molim te da pronađeš novu žrtvu koju ćeš uništavati dok je totalno ne iscrpiš! Ostavi se mene, molim te! Samo se nadam da će i tebe netko ovako iscrpiti, da će ti uništiti svaki tračak tvoje nade i svaki dio tvojih misli! Ali, ipak se osjećam sobodnije, sada sam tek došla do toga da si se uvijek poigravao sa svima, a najviše sa mnom i da je jedino dobro u svemu ovome to što sam shvatila ... Shvatila sam da bi uz tebe patila i više nego što patim sada kad sam bez tebe! Ti, emocionalni vampiru, koji se hraniš mojim osjećajima,NESTANI!
STIHOVI IZ PJESME:
„Needles“- S.O.A.D.
Maybe you're a sinner into your alternate life
Maybe you're a joker, maybe you deserve to die…
Možda si bio griješnik u svom prošlom životu,
Možda si šaljivac, možda Ti zaslužuješ umrijeti...
Opet je mene puklo neko prevođenje stihova. Uvijek naletim na neki stih koji me inspirira da napišem nešto… Ovo je , naravno, stih iz jedne pjesme od S.O.A.D.-a . Najviše me dojmio zadnji dio- MAYBE YOU DESERVE TO DIE… Znam koliko mi je puta u životu bilo dosta teško, možda jednom ispričam i o tome nešto, ali nikad mi nije palo na pamet da ja u tom trenutku zaslužujem da umrem…da se jednostavno ne mučim više…Glupo mi je kad netko iz problema bježi samoubojstvom. Uvijek se sve može podnijeti, samo ako želiš živjeti! Ova grupa ima dosta morbidne stihove ali pogode u srž problema. Nekada nam je potrebno nešto da nas pokrene, da nam pokaže pravi put. Mene pokreću njihovi stihovi.;-)
Serj Tankian
Serj Tankian rođen je 21.08.1967. u Beirut-u.Porijeklom je iz Armenije.Serj i Daron upoznali su se prije nego što su osnovali vlastiti band. Svirali su u istom studiju za različite bandove. Odlučili su osnovati vlastiti band koji se u početku zvao Soil,međutim kasnije su ime promijenili u System Of A Down nakon što je Daron Malakian napisao pjesmu "Victims Of A Down". Serj je u Armenijskom genocidu izgubio članove obitelji kao i ostala tri člana.
Daron Malakian
Daron Malakian rođen je 18.07.1975. u Californiji,Los Angelesu.Daron svira gitaru i pjeva a napisao je i većinu pjesama i glazbe za sve Systemove albume.Malakian je išao u Armenijsku školu u Hollywoodu od koje kako kaže i danas ima noćne more.
Malakian sada živi u Glendaleu u velikoj kući,voli skupljati svijeće,razne instrumente. Malakian je veoma povučen tip, ne voli izlaziti iz kuće, mrzi kada ga ljudi prepoznaju, njegova jedina zabava je pisanje pjesama i sviranje.
Daronovi roditelji su oboje umjetnici,oni danas žive u Iraku a Daronov otac,Vartan Malakian, napravio je omot za Mezmerizov cd.
Shavo Odadjian
Shavo Odadjian rođen je 22.04.1974. u Armeniji,njegovo puno ime glasi Shavarsh.
U mladosti Shavo je vrijeme provodio skejtajući i slušajući punk rock i heavy metal.Još kao mali preselio se u Los Angeles, većim dijelom odgojila ga je baka nakon čije smrti je izgubio vjeru i prestao se moliti.
Shavo je također bio član grupe još od kad su se nazivali Soil.
Odadjian je također popularan DJ u Los Angelesu, a režirao je i mnoge Systemove spotove.
John Dolmayan
John Dolmayan rođen je 15.07.1971. u Lebanonu.Porijeklom je iz Armenije. Svira bubnjeve u Systemu.Često se selio zbog svojih strahova.Ima malog psića Ginger.
Evo da napokon napišem nešto i o grupi koja me inspirira!
Oprost je najveća žrtva...
Oprostiti nekome...zar je to tolika žrtva? Jest! Kada želimo nekome oprostiti trebamo prijeći preko svojih stajališta i prihvatiti to što nam je učinio/ la, a to nije lako! Dosta puta mi se dogodilo da sam jednostavno trebala nekome oprostiti ali mi nije bilo lako, bila sam toliko povrijeđena tim djelima ali sam se uvijek nadala da će i meni biti bolje ako nađem snage da oprostim. Ponekad mi je i bilo bolje ali puno puta mi je bilo gore jer bi, kad bi oprostila, shvatila da sam tako samo još više dopustila nekome da me ponižava. Nemojte me shvatiti pogrešno, nisam ja protiv praštanja nego samo želim reći da je to dosta teško! Vratiti ću se sada na vječnu temu ljubavi – zar nije teško oprostiti nekome prevaru? Teško je, jer tada dopuštaš prevarantu da te opet prevari jer misli da ćeš mu oprostiti i drugi put, naravno, jer si prvi put već oprostila. To sebi jednostavno ne dopuštam. Možda mi zbog toga veze i ne traju pretjerano dugo. Jednostavno se ne mogu nastaviti viđati s nekim ako me prevario, ne bi mogla ljubiti usne na kojima je okus prevare. A VI?
Stihovi iz pjesme:
SAD STATUE- System of a Down
Sve je u redu sa mnom,
Nešto nije u redu s tobom…
Koliko smo to puta nekome rekli… Najlakše je reći nekome da nešto nije u redu s njim ako se ne slaže s našim mišljenjima. A da se malo bolje zapitamo shvatili bi da nešto ipak s nama nije u redu jer ne prihvaćamo mišljenja ostalih ljudi. Na ovaj svijet smo stvoreni da pokušamo živjeti sretni, a ako to stvarno želimo, moramo biti tolerantniji prema ostalima. Zar ne? Danas se svi mi zatvaramo u neki svoj zaštitni oklop jer se naprosto bojimo kako će nas ljudi prihvatiti ako naglas kažemo svoja mišljenja i zbog toga što se bojimo ovih riječi koje sam navela u naslovu ovog posta. I ja sam prije brižno gradila i čuvala taj oklop, sve dok se nisam počela gušiti ispod njega. Tada sam sama sebi rekla da tako ne mogu dalje, da ću dovesti sama sebe do propasti, da mi za to ne treba drugi čovjek. Sada svoja mišljenja iskazujem svima, bez bojazni da će me netko povrijediti. Nekad netko ipak posegne za nekim riječima koje bi me prije dovele do toga da danima mislim samo o njima i o tome kako sam ih mogla izbjeći, ali me to više ne zamara. Shvatila sam da ipak ima dosta ljudi kojima je ipak stalo do tuđeg mišljenja, koji me prihvaćaju onakvu kakva jesam i kakva sam postala. Ipak ja imam 18., nisam mala beba koja tek uči hodati. Zato, iskažite svoje mišljenje glasno, ljudi će vas bolje prihvatiti, vjerujte mi! Ja sam to osjetila na svojim leđima, a vi učite na mojim greškama!
Ne mogu vidjeti tvoju dušu kroz tvoje oči...
Tvoj zamišljen pogled, oči boje neba prošaranog munjama... Tako bi ga opisala u danima naše sreće. Tada, ali ne i danas. Znala sam da to neće potrajati, znala sam to čim sam te upoznala prve noći Nove godine. Puno se to ispriječilo među nama... Daljina, obiteljske situacije, tvoja želja za uspjehom, novcem i priznanjem... Samo smo se mučili! Ali, u zaljubljena čovjeka oči su zamagljene žudnjom, željom da nas netko napokon voli... Da mi se sada ponovo vratiti u trenutak kad si me prvi put poljubio, da ti ne uzvratim poljubac... da te jednostavno odgurnem od sebe... Bila bi to moja žrtva, ali bi i tebe i sebe poštedila sadašnje patnje! Ne bi upoznala taj osjećaj kada su se naše oči susrele... taj jezivi osjećaj kada u njima nisam vidjela tvoju dušu, sebe ni ikakav osjećaj... Uvijek kažem da su oči ogledalo duše, ali tvoja duša nema odraza, ona je kao vampir koji se ne hrani krvlju nego osjećajima duše osobe koju napadne... Napadne je riječima koje bi otopile i najveću santu leda, a zatim tihim, nenametljivim koracima ušeta u tijelo, zauzme srce i dušu i onda se hrani osjećajima dok ih ne potroši... Tada te jednostavno odbaci, ispražnjenu... Trebala sam znati da oči nikad ne varaju, trebala sam te napustiti jer NISAM VIDJELA TVOJU DUŠU KROZ TVOJE OČI!
