I need, I feel, I love,
You love to love the fear,
I never want to be alone,
I've forgotten to,
The road keeps moving clouds,
The clouds become unreal...
Trebam, osjećam, volim,
Voliš strah,
Ne želim biti sama,
Zaboravila sam,
Oblaci u pokretu čuvaju cestu,
Oblaci postaju nerealni,...
Sada dolazim polako do pitanja samoće... Osjećam se tako usamljeno... Znam, imam roditelje koji me vole,imam prijatelje koji me vole ali... Nedostaje mi netko... Netko tko će me voljeti na neki drugi način. Tko će uživati u razgovoru sa mnom, tko će se smijati mom crnom humoru, tko je pročitao „Alkemičara“ i shvatio bit knjige... Treba mi netko tko će svojom pojavom i osobnošću zasjeniti mog bivšeg, mog parazita! Jer ja osjećam, volim, trebam kao i svako normalno, osjećajno biće! Trenutno sam sama u ovom glupom gradu, ekipa mi je otišla raditi na more a ja ne mogu jer polažem vozački! Nemam s kim ni na kavu otić!!!!!!!!!!!!!!!!! Zaboravila sam kako izgleda osjećaj nakon prvog poljupca s dečkom kojeg tek počinješ upoznavati, nedostaje mi ono drhtanje glasa, znojenje dlanova kad prvi put razgovaraš s nekim tko ti je drag... Nedostaje mi onaj osjećaj kad u njegovim očima vidim sebe i kad shvatim da se netko i za mene zanima, da sam ja ipak nekome zanimljiva... Trenutno mi je jako teško jer sam prekinula s parazitom zbog glupih razloga, prvenstveno zbog njegove glupe manije da nije dobar za mene jer nema novca... Kad smo prekinuli rekao je da ja zaslužujem nekog bogatog koji će me držati kao kap vode na dlanu, a ne njega, studenta s groznom obiteljskom situacijom i bez prebijene lipe u džepu! Ne znam kako je uopće shvatio da ja trebam nekoga da mi kupuje darove, da mi plaća skupa pića i da me vodi na neka fancy-schmancy mjesta! Ja nisam takva jer meni ne treba novac, dovoljno mi je i ono malo što mi roditelji daju jer ni moja obitelj baš ne pliva u novcu. Nikako nije mogao shvatiti da ja ljubav ne gledam kroz novac nego kroz srce! Ja trebam samo nekoga s kim ću uživati i u dobrim i u lošim situacijama, tko će me zagrliti i ne puštati! To on, parazit, nije mogao shvatiti! Toliko me je nagrizao da sam jednom naprosto pukla, nisam više mogla trpiti to da samog sebe ponižava i da si nikad nije dobar, da svakome govori da mu je loše a da mrzi kad mu netko želi pomoći i kad ga netko sažaljeva! Ne može prihvatiti vlastitu situaciju i to me tako ljuti! Imam osjećaj da je svo ovo vrijeme koje sam provela s njim prokockano, možda sam u to vrijeme mogla upoznati nekog tko bi prihvaćao sebe a samim time i mene! Možda... A sada je ovako, ne mogu se vratiti nazad jer život teče dalje, možda će nekad i meni svanuti novi dan, sretan dan!
Naslovni stihovi iz pjesme:
Highway song- S.O.A.D.
Post je objavljen 15.08.2006. u 15:21 sati.