Vidim po nekim komentarima da me baš i niste shvatili... Voljela sam ga, svog parazita, i još ga volim! Pokušala sam sve da mu pomognem ali on nije želio moju pomoć! Nisam odmah odustala od njega nego sam se više ja borila za njega nego on. Zanemarila sam sebe i sve ljude do kojih mi je bilo stalo da bi njemu pomogla aki on to nije prihvaćao a ni želio! Jednostavno sam pogriješila u tome što nisam odmah shvatila da mu ne mogu pomoći i da se ne mogu samo ja boriti za njega! Možda je to njegovo ponašanje bilo samo maska iza koje je skrivao svoje pravo ja, ne znam i možda neću nikad saznati... Imam osjećaj da je i prije mene izgradio zidove oko svog srca samo da ga netko ne povrijedi... Bilo je dobro dok je trajalo a i već sam u jednom postu napisala da je bilo i dobrih i loših trenutaka... loše želim što prije zaboraviti a dobrih ću se uvijek rado sjećati! Volim ga, toliko mi puta ruka poleti prema mobitelu da mu se javim ali neću, grizem se u sebi ali neću... Kad se on ne javlja i nije ga više briga za mene bar ću ostati dostojanstvena na kraju...
To bi bilo sve o mojoj propaloj vezi, neću vas više zamarati s njom jer nemam više ni što za napisati, ovi postovi o njemu su nastali u doba moje kriz koju svak proživljava kad prekine vezu s nekim, olakšala dsam dušu a u narednim postovima ću malo više pisati o sebi, mojim frendicama i našim ludim srednjoškolskim danima koji su sad gotovi i o našim pripremama za novo životno razdoblje, to famozno razdoblje kada prijeđeš 18 godina!
Veliki kiss od mene!
Post je objavljen 16.08.2006. u 20:40 sati.