Penzići
Da ne bi bilo da je ideja ovog posta u potpunosti moja na samom početku,evo svojim časnim namjerama napominjem da ideja za pisanje posta nije moja nego od jednog frenda.Pa nakon to sam obranila svoje časne namjere evo da nešto i naserem na dati naslov...Penzići...što je to doboga.Ljudi koji će se šakom i kapom s tobom utrkivati do stolice u tramvaju,udarit će te,psovati mater,oca,babu ,didu i sve daljnje rođake ako ga slučajno u toj životnoj utrci krivo pogledate...a ne daj Bože da mu uzvratite istom mjerom nakon što vas sa cekerima sa placa baci na pod i još razmišlja dali da vas iscipelari ali onda na vašu sreću odluči da bi mu to okaljalo imidž jadnog svetog penzionera.A ako ste sreće kao ja pa prihvatite svađe s gore navedenoima jerbo vam je pun kurac torbe od 10 kg koju navlačite s jednog kraja grada na drugi pa si želite sjesti u poluprazan tramvaj a dotični želi sjesti na tu stolicu....pa kad krene s kritiziranjima odgojnih mjera vaših roditelja i majki,stričeva pa sve dok smo bili majmuni...a ja vam cijelo to vrijeme šutim dok mi ne spomene kakva ću ja t biti žena...od toga dobijem nagli uzlet adrenalina i najrađe bi mu posisala krv na slamčicu jerbo se moja feministička prva probude duboko skrivena u najmračnijim zakucima moga mračnoga uma, ali umjesto toga uzmem nož koji sam kupila preko otv-a i uz to dobila čekić i pancirku,te naoštrim jezik i na pristojan mu način objasnim da mene ne zanima to što je on star kao Metuzalem i da mene zaista,ali zaista ne zanima jel on danas dva put ili tri put prdnuo pa zato mora sjesti baš na moju stolicu gdje sam ja mjestila svoju guzicu.Ali glavno da oni jebu i jebu za te penzije i otvaraju sindikate i kaj ja znam kaj ne...sam da još ne osnuju glazbenu grupu naziva "Jadni mi" i pjevaju o nadobudnoj mladeži i premalim penzijama.A jebeš ti vladu u kojoj oni ne vide očite stvari poput toga da su penzići prefrigano pleme....jako.Tamo cmizdre,jauču,a kad ovi okrenu leđa trče kratke staze ko neka nova živina.Evo dragi moji ja vam se kladim da ak vam se jedan prosječan penzić mora utrkivat s gepardom do tramvajske stolice , ova jadna životinja koju znanstvenici i dalje proučavaju i nemreju bilivit, bi izgubila.Pa se vi zajebajte s penzićima.Lako njima govorit da me mogu hodat,nosit i kaj ja znam...na duge relacije,a na kratke,heh...tu su opasni.Stoga ja vam kažem...klonite ih se,što dalje to bolje.P.s.nisu svi takvi...to morate prepoznat.sve je stvar životnog iskustva.kiss i čuvajte mi se. |
Vjera
Stojim sada ja na stanici i čekam bus.Već mi je dosta života nakon cjelog dana ,testova,matematike ,zemljopisa i plitkih,mentalno zaostalih ljudi.Dosta mi je lažne sreće i želje za pronalaženjem odgovora na tisuću i jedno pitanje...od matematke pa sve do smisla postojanja.Ova ...poneka zapravo, pitanja su mi se sama nametnula nekim razočaranjama u životu,a poneka su došla sama kao rezulatat mog postojnja,a da sve ne bi bilo ovako pesimistično neka pitanja izaziva moja masovna želja da znam više.I dobro stojim ja tako kad odjednom dolazi jedan dečko...ne obraćam pretjeranu pažnju dok se dotični meni ne obrati rečenicom da li ga se sjećam.Znate onaj osjećaj kada čovjeka ne možete prepoznti ali ga se sjetite nakon malo više razmišljanja.Zašto vam ovo sve ja pričam...dakle nakon uključenja mog mozga ja shvatim...čovjek se debelo promjenio..to vam je bio heavy metalac koji se mlatio,pio,svirao i da ne nabrajam.Međutim ispred mene je stajao potpuno drugi čovjek...čovjek koji se preobratio.Tada je počeo razgovor zbog kojeg evo i pišem ovu cijelu priču.Dotični ima 19 godina i kao što sam rekla bio je metalac do same srži,ali su mu se dogodile stvari u životu zbog kojih se ispisao sa Flozofskog ,upisao Bogoslovni i krenuo za franjevce.Ne moram vam vjerojatno ni opisivati moj izraz lica nakon što mi je sve to rečeno...ali on se ubrzo vratio u početni stadij nakon što je dotični krenuo dalje sa razgovorom.U 15 minuta čovjek mi je pojasnio ono što on zove vjerom...ukratko poljuljao je moje inače i previše stabilno razmišljanje o vjeri.Mislim da je bitno za kazati kako sam ja jedna od osoba koja vjeruje u Boga i njegovo sveprisutno postojanje,ali koja nažalost ne vjeruje u današnju Crkvu...vjerojatno zbog ljudi koji je predstavljaju a vjerojatno i zbog ustanove same.Uvijek sam Crkvu smatrala ustanovu koja svojim katedralama i kućicama daje doprinos umjetnosti ali evo to je bilo moje mišljenje.Nakon razgovora sam shvatila banalne stvari poput,npr.da Crkva ima ugled kakav ima zbog pojedinaca koji vole pipkanja i služe službu radi prividnosti da su dobre osobe.Evo to sam samo htijela napisati da se možda ne začudite kada vam frend čije je srednje ime Jebač krene za franjevce.A samo da još nakon svega napomenem ,iako će možda zvučati otrcano...nikad nije kasno za promjene sve dok su to promijene koje čovjeka kao kompletno biće uveseljavaju i čine boljom osobom. |
Promissio parit debitum
Kako bih voljela da se nađeš u mojoj koži bar na desetak sekundi i osjetiš moje misli i osjećaje.Tko mi je jebeno žao što više nemam suza za tebe...sve su se osušile i isparile u zraku.Tvoje želje su tako jadne i podle.Ah kada bi barem ljudi vidjeli tu tvoju stranu...Kako mi je žao što sam te ikada upoznala i dala ono što imam najviše-povjerenja u ljude.Da, uništio si nešto,moje povjerenje u ljude.Toliko sam te voljela da sam te na kraju bila primorana zamrziti do krajnih granica ljudske izdržljivosti.Prijatelju moj oprosti što sam te ikada voljela i poštovala...ne,ne kažem da nisi toga vrijedan,ne nikako.Samo je zabrinjavajuće da me tako lako puštaš da odem nakon što si me toliko volio,ali kada s druge strane pogledam to su bile riječi jadnog značenja,nikako ne onog pravog-zato jer si ih ti izgovorio.A sada kada su se suze osušile ostaju samo događaji koji lebde u zraku i ja koja smatram da si najveća pizda od čovjeka koju sam ikada upoznala,a ususret s tim i koju sam najviše voljela.Voljeti je teško,ali zaboraviti je vjeruj mi još teže.Voljeti se nikada ne prestaje.Obsequium amicos,veritas odiom parit. |
Kako prošetati psa
Stojim danas nasred posrane livade i govorim lijenom psu da se posere i da odemo doma.ali ne .i tako sam priiljena stajati na milost i nemilost jednog cucka.da stvar bude bolja pogled mi pada na jednu klupicu...a ta klupica drži sve tajne,govore,smijuljenja i slušanja maidenovih početaka kada ni sami nisu znali što sviraju pa sve do praznog buljenja u ljuljačke.ta klupica zna više nego ja sama.ta klupica zna da pogled osobe nikad ne laže.ona zna pravu istinu o meni.zna da se sve raspalo samo zbog previše želja i premalo kompromisa.ona potvrđuje moj aforizam -"Sve se mjenja a sve opet ostaje isto".te misli su hmi se vrtile po glavi koju minutu,a onda sam se sjetila nuspojava koje su dolazile zbog onih istih govora,smijuljenja,slušanja maidena i tajni,ali najviše zbog ispraznog buljenja i uživanja u tišini i prisustvu nečega za što nema opisa...uživanje u prijateljstvu? ili?neću nikada saznati jer je bilo previše tuđih želja a svi smo se ponijeli kao pizde koje nemaju svoje mišljenje.i eto kada sad razmišljam o tome ...kako sam mogla to spriječiti,nikako.Osim da sam se htijela odreći ispraznog buljenja i tajni koje ostaju uvučene u staro drvo jedne klupice u jednom parku.eto...sada sam i to podijelila sa svijetom,lakše mi je što sam priznala,ali klupica će ostati a s njom i uspomene.p.s."Šta ti se najgore može dogoditi osim da te neki odvedu bez putovnice u neku zabit u Rusiji...hehe,be happy dont worry". |
niš post
kako da vam danas isperem mozak...pa ne znam ,al idemo ovako...ja ću vama sada ispričati što je to izlazak u zagrebu...u kao neko jebeno mjesto...pa započnimo...prvo idemo odrediti kategorije po tome što slušate,pa ako ste neki šminkić(bez uvrede)ušminkani otići ćete negdje u neko fancy mjesto na cugu da pokažete sve što ste tutnuli na sebe a u krajnjoj liniji i zajebavate se s nekim isto tako ušminkanim...pa će skladno s time mjesto za izlazak biti nekakav trendi birc u kojem kavu s milijekom nećeš ni pod cijenu života dobiti ispod 10 kn,a kamoli nes ili nekaj originalnije,sačuvaj bože, zato šminkići izlaze van s 1000 kn u jednom džepu jednako skupih trapki...nadalje ako ste raspoloženi za drmanje i gutanje tabletica onda odete na nekaku tehnjavu i malo i isperete mozak...za novi radni dan.ali evo postoji i ta treća skupina koja visi po parkovima ,klupama i traži najveće moguće rupe od kafića u gradu da smjeste svoje blatnjavo dupe...tzv.alternativa,da ne nabrajam kaj u to sve spada...za one koji i dalje ne kuže to su vam oni koje vam šminkići nazivaju ono "prljavo".e u to vam ja spadam,a da stvar bude bolja danas sam si našla novu rupu i sada sam woo.znate.uglavnom rupa je tolika da kada dođete unutra se osjećate kao da ste na vidikovcu na sljemenu i sam vam konobar treba donijeti krmenadle i sve 5.al je rupa i svi su unutra fake ili nisu pa su tamo srasli s tim stolicama pa tak i tak i u jednom i u drugom slučaju to jest i bit će rupa nad rupama.toliko od mene za danas.moram odmorit organe kako bi sutra mogla u rupu na krmenadle. |
što govno više mičeš tim više smrdi
Prijatelji...najljepše stvari u životu...naravno ako su pravi.A ne neko tko gleda tko će mu biti sljedeća lutkica za igranje.stvar je u tome da sam ja bila jedna lutka...baš po mjeri jednoj osobi,ali sve dječici dojadi,izlaze nove,bolje...a kako baciti lutku koja se tako vezala za tebe...ljubomornim ispadima izazvanim nečim desetim..a onda lutka postane osoba koja dobije mozak i zna nešto i razmisliti.pa lutka popizdi i sruši sve kule koje je izgradila s tom osobom ,a onda se osjeća srušeno ,ali slobodno.a ne zna onda ta lutka da li da dokrajči sve s tom osobom,ali i za to postoji lijek,naime ima jedna rečenica...što govno više mičeš tim ono više smrdi.A nitko ne voli smrad,nadam se.a ljudi okolo i njihova razmišljanja vezana uz lutke i igračke pa i to ovisi...ako su pizde i ne žele ništa znati i htijeti onda ...a šta da im radim.i ja sam isto bila jedna od takvih samo s iznimkom što sam ja zaista mislila da sve svima uvijek kažem u facu ...valjda ,ali nikad zapravo nisam rekla onima kojima sam trebala.a tražiti od nekoga da se opredjeljuje na strane...to je odvratno.ali ono do jaja odvratno.to neću raditi...pa nekog molim da ako to ikada napravim...me slobodno zatuče.s toljagom.šta reći,život je zaista nepredvidljiv ,pa tako ne znam šta će mi sutra donijeti...samo znam da ako dođe još jedan lutkar...ja trčim glavom bez obzira jer me još bole rane koje mi je prošli napravio,a samo neke od njih su jad,tuga ,osramoćenost,a druge su mnogo,mnogo dublje iskopane.pa tako sada okrećem novu stranicu,bijelu,uzet ću ljepšu olovku prepisati samo ljude koji me poštuju i napisati sasvim novu priču o lutki koja je dobila svoje ja. |
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv