trafika

Starenje

Zove mene danas kaj ja znam oko valjda kojih devet,deset ujutro frend da li bi mu mogla objasniti matematiku...i dobro reko ja ok,može,ali tek negdje oko pola 7 jer stara danas ima rođendan o treba biti uz nju u ove teške momente starenjašala.I tako uglavnom nakon što sam sa sestrom otišla u grad i kupila za dotičnu poklone dolazim doma i naravno moram malo prilegnuti,treba se čovjek malo odmoriti da se nwe napreže previše.I dobro prođe taj odmor i idem ja pogledat kaj ja uopće trebam njemu objasniti...kad ono ni ja to ne znam.Al ne da ne znam ni jedan zad. nego nijedan...a reko dobro.I uspjela sam to skužit u kojih dva sata.Sve za matamatiku!

Gandijevski otpor

Idem u kino.Idem van.Idem se maknut iz kuće ,napokon.Danas bih voljela pisati o napornim ljudima...evo što me nagnalo da se ispovijedim.Naime kao što sam već prije rekla bila sam cijeli tjedan bolesna i sad meni netko treba donijeti bilježnice da prepišem kaj su srali i glumatali u školi..jer kao takavo je naše školstvo pa ne možeš se ni pošteno doma raskraviti nego moraš nekaj i raditi.I uglavnom da skratim dođe k meni u posjetu i naravno donijeti bilježnice najbolji uč.Da razjasnimo...ja nemam ništa protiv njega,ali brate malo je naporan.Složit ćete se sa mnom da kad imate temperaturu vam nije do druženja sa napornim ljudima koji toliko žele biti dobri i pomoći da ti na kraju nagomilaju bijes gladnog tigra željnog krvi i mesa,sirovog.I tako dođe spomenuti do mene i ja mislila da će otići nakon što ja prepišem matematiku...ali ne.idem ja jesti i sada ga ljudski pitam želi li i on...kaže da neće,da će jesti doma...ja se naravno ponadam da će otići međutim on sjedne i počne me promatrati kako jedem.Na to laganim smiješkom odgovaram kako sam umorna i kako jedva čekam leći jer imam temp. i pritom se nadam da će otići..međutim njegovo stanje se ne mjenja...on sjedi.i tako to malo potraje dok nisam otišla i legla u krevet.dalje...on dalazi opet...da OPET prepišem..i dobro ja to opet jučer prepišem i ovaj put protivnik se pripremao...i tako ja to prepišem i očekujem da on ode.Umjesto toga on ode gledati moj nakit i isprobavati ga.Ja ga gledam i ne mogu nikaj reći jer i namam nikaj za reći ...valjda od šoka.Zatim on predloži da pogledamo film na što ja odgovorim da sam jako umorna i da zaista ne mogu.Ali ovaj se opire mojemu umoru gandijevskim otporom,te ja posustanem a on u znak zahvalnosti predloži da pogledamo samo najsmiješnije scene.i dobro..mislim si ja ok.i ponudim ga čokoladom.tip otkine pola čokolade i strpa u usta.i opet ja bez riječi.i dobro pogledamo mi to i on ode.i nije to sve danas me zove da li može sa mnom kod moje prije da on nije vidio njen stan..a nije bio ni pozvan.i još jednom ja se izvučem jer fakat ne mogu.ne ide.a samo ću reći da je on inače fakat super i dobar frend i sve to.al je brate malo naporan i treba poraditi na mjeri i umjerenosti.eto.

Samo za Nju

Ovo je post samo za Nju i za sve koji se tako osjećaju....pa da krenemo.U Zagrebu je... kako da kažem sve i svi u kurcu.Baš u kurcu.Ono duboko.Jučer sam vježbala(uhvati ti to mene 2 godišnje) i sada imam takvu jebenu upalu mišića,pa sam zaspala kao klada,bukvalno.Nadalje...nema kad bolje razmislim ništa novo.Da...našla sam žrtvu koja će mi iznjedrit cd od 4Non Blondes a dok ga ne donese ću joj sisat krv,a kako je žrtva dobrog raspoloženja donijet će mi i Majke.Eto vidiš.Ipak ima dobrih ljudi.Inače je sve u kurcu...nadam se da je kod tebe sve ok...i jako mi falite,vi svi.I konobar s velikim dupetom i konobarica s malim i svi moji spaljeni frendovi,ne.Uglavnom piši dušoo i pozdravi mi svih.

Kako iskorostiti srž dana

Prva 2 dana sam onako pomalo glumatala da sam bolesna,ono malo me boli grlo, ali ja to staroj opisujem poput nepodnošljivog struganja žicom po mojim mandulama.Kada ono Svemogući se pobrine da se ne naprežem u glumatanju i podari mi jednu pravu,sočnu i više nego realnu gripu.U glavi imam filing kao da netko pokušava na mom mozgu speći jaje.I baš uživam.Još je i snijeg pao.Pa sam se i zrezala britvicom i pala koliko sam duga i široka i osramotila pred potencijalnim dečkom i za kraj srela profu iz matematike..poslije zvona..ne u školi...na slobodnom vremenu.Vidite kako se dan može iskoristiti.Poučno.Nadasve.

Hodam ulicom,evo sada prije kojih cca 20-tak,ma zapravo manje,10-tak minuta...šećem pse.Prvo izađem van...do ulaza,nekako mi se neda do kraja ulice,moglo bi se reći i da me je strah...padala je kiša,nigdje žive duše,samo čuješ kloptanje vode sa nekog jebenog drva,auta,onaj vlažan,predkatastrofalni zrak ti ulazi u svaki jebeni komadić pluća,ti hodaš 2 m od kuće u nadi da će ti se cucak posrati na stepenište,pa zatim kada to ne učini psuješ si mater i proklinješ dan kada si ga naučio da kenja na travi i sl.Onda dođe neki auto u kojem tvoj polupijani susjed je vozač,pa se malo ohrabriš i odlučiš se na šetnju sa psima do kraja ulice misleći da će tvom susjedu trebati malo dok izađe pa ak neki ubojica i naiđe da ovaj ,ak već niš drugo to vidi.Ona mala sigurnost...znanje da nisi sam...strah od mraka i samoće utoliko ublaženi da imaš u vidi da tvoj polupijani susjed,nezadovoljan poslom,životom,ženom tu leluja do olaznoh vrata.I tako dođeš do kraja te ulice i shvatiš da je susjed već ušao,otišao,nestao....i malo te uhvati panika.Ali se na trenutak smiriš kad shvatiš da ti ne može biti ništa.Mislim ipak...ali....Uvijek taj ALI.Pa tako ja počnem pjevušiti...od Hotel California(pa se sjetim da je ta pjesma duboko povezana sa samim Nečastivim,pa prestanem),pa zatim nesmrtne Whats Up,pa Tangerine itd.I nisam ni 8 pjesama otpjevala (bez bisa)kad evo mene kod haustora.Tu počinje frka.Ulazim i polako koračam gore,cijelo vrijeme se okrećući(da me nebi netko pratio)i onda zadnjih 5 stepenica pretrčim i tako dotrčim do vrata,munjevitim,jakim stiskom otvaram kvaku i ulazim u stan i što čujem...Barry White kako svojim glasom poziva ženku na intimna druženja.I odmah mi je lakše.

Ništa nije sigurno

Seksualni odgoj.Jej.Sjediš ti tako u klupi sa svojim maltane napaljenim prijateljem koji je na ledu jer je uopće muško...a i godine ga tako eto malo pucaju,pa i hormoni,pa stalno nešto pogledava,okreće se,svrbucka..i tako eto,dok naravno sjedimo na satu čega drugoga nego sata seksualnog odgoja.I što sada...vašem napaljenom prijatelju se diže i na nevini pogled prema stalku za tv,dok pred vama stoji usaftali profesor seksualnog odgoja i objašnjava vam razliku između m. i ž. sp. organa.I što ćete sada nego se polagano smijuckati kada se taj isti usaftali profesor dotakne teme menge i počne objašnjavati ..što je to,ne.Ako se slučajno nalazite u pred menstrualnom stanju iliti pms-u,tražit ćete vema oštar predmet da mu ga zabijete u rektum da budem i zvučim pristojno,ne.Zatim,nama adoloscentima najdraža tema -seks.NIJEDNO KONTRACEPCIJSKO NIJE 100% SIGURNO.Pa što se tiče tog problema nije 100% sigurno niti svaki dan ustati iz kreveta imajući na umu da,možda ,napominjem ,možda ,ako danas izađeš van na ulicu...te satre neki kamion koji prevozi dječje kašice s okusom banane i čokolade.Otprilike je to moja teorija relativnosti...to je što se tiče zaštite.Nevinost prije braka...zaista dirljivo,ali to je danas moguće otprilike kao da uđe profa u razred i pita:"Djeco,tko voli čitati Šenou neka digne ruku u zrak?"i da sve ruke budu dignute...da ne napominjem da za to vrijeme na tom satu pored vas sjedi jedan par,veoma zadihan,psećeg pogleda...i čeka zvono da isprobaju djelotvornost kontracepcijskih sredstava...jer ,uostalom ...to su naučili na satu seksualnog odgoja.

prepsivačna

Muk...matematika.trnci mi prolaze tijelom dok ju gledam.Dakle djeco..ovo je trapez...naravno u to je umiješan jaki..jaki hercegovački naglasak,dakle taj njezin tonalitet bi možda više pristajao deranju na ovce dok ih vodi na ispašu na ta neka brda,nego objašnjavanju nečeg toliko fantastičnog poput trapeza.Vrijeme...da se lupaš čekićem po glavi.Moji splitski prijatelji bi za ovo doba godine prepričavali kako je u nekom selu blizu Ličke Rječice napadalo 3 m snijega,dok sada u tom istom zakutku rastu visibabe.Uskoro će ta današnja čeljad u školi učit da postoji ljeto,blaže ljeto,proljeće i blaže proljeće.a reko dobro.Osim što nam u škole dofuravaju ponosne hercegovke(na polje,prepisivačna...) da nam predaju matematiku(a vjerojatno su njihovi matematički počeci i završeci bili u prebrojavanju ovaca na brdu) oni očekuju da mi završimo te škole.je kurca ću im išta završavat.uglavnom sve je maltane fantstično-kako bi moj hercegovački prijatelj rekao.

moja dvojka...jej

Matematika.Nema mi dražeg na ovome svijetu.Osim možda kvantne fizike,a kada sam posebno dobrog raspoloženja i nuklearne.Također uz taj veličanstveni predmet dolazi i veličanstvena profa...i odlazi ...pa dolazi ,još bolja,još mlađa i još spremnija da mi uljepša život.naravno,jednom lijepom dvojkom na kraju godine.Naravno ,kako mi je taj predmet posebno drag i mio ja nemrem bez njega pa si još ko narkić na turkey-u dogovorim instrukcije u petak...sve za matematiku,dvojku i profsorcu.Zatim,voljela bih obratiti pažnju na glazbu.Koliko sam čitala te jeli blogove skužila sam da većina brije na metal itd.To je uistinu pohvalno i to sve ,ali ono sve što dolazi uz to je u najmanju ruku smiješno...npr.pjevač si reže žile zbog stanja u Afganistanu te sad i nabrijani slušač odluči rezati žile...a pitanje je uopće da li i zna gdje se nalazi određeno mjesto.čast iznimkama...zaista ih ima,ali kad samo jedan takav komentar pročitaš ode sve u kurac.mislim ja slušam ...evo npr.Zeppeline i nikad mi nije palo napamet se objesiti slušajući Gallows Pole jer gl. junak te pjesme tj. Plant poji i vapi za pomoć,a na kraju mu ipak jadna majka.uglavnom to je to.za danas.