Stojim sada ja na stanici i čekam bus.Već mi je dosta života nakon cjelog dana ,testova,matematike ,zemljopisa i plitkih,mentalno zaostalih ljudi.Dosta mi je lažne sreće i želje za pronalaženjem odgovora na tisuću i jedno pitanje...od matematke pa sve do smisla postojanja.Ova ...poneka zapravo, pitanja su mi se sama nametnula nekim razočaranjama u životu,a poneka su došla sama kao rezulatat mog postojnja,a da sve ne bi bilo ovako pesimistično neka pitanja izaziva moja masovna želja da znam više.I dobro stojim ja tako kad odjednom dolazi jedan dečko...ne obraćam pretjeranu pažnju dok se dotični meni ne obrati rečenicom da li ga se sjećam.Znate onaj osjećaj kada čovjeka ne možete prepoznti ali ga se sjetite nakon malo više razmišljanja.Zašto vam ovo sve ja pričam...dakle nakon uključenja mog mozga ja shvatim...čovjek se debelo promjenio..to vam je bio heavy metalac koji se mlatio,pio,svirao i da ne nabrajam.Međutim ispred mene je stajao potpuno drugi čovjek...čovjek koji se preobratio.Tada je počeo razgovor zbog kojeg evo i pišem ovu cijelu priču.Dotični ima 19 godina i kao što sam rekla bio je metalac do same srži,ali su mu se dogodile stvari u životu zbog kojih se ispisao sa Flozofskog ,upisao Bogoslovni i krenuo za franjevce.Ne moram vam vjerojatno ni opisivati moj izraz lica nakon što mi je sve to rečeno...ali on se ubrzo vratio u početni stadij nakon što je dotični krenuo dalje sa razgovorom.U 15 minuta čovjek mi je pojasnio ono što on zove vjerom...ukratko poljuljao je moje inače i previše stabilno razmišljanje o vjeri.Mislim da je bitno za kazati kako sam ja jedna od osoba koja vjeruje u Boga i njegovo sveprisutno postojanje,ali koja nažalost ne vjeruje u današnju Crkvu...vjerojatno zbog ljudi koji je predstavljaju a vjerojatno i zbog ustanove same.Uvijek sam Crkvu smatrala ustanovu koja svojim katedralama i kućicama daje doprinos umjetnosti ali evo to je bilo moje mišljenje.Nakon razgovora sam shvatila banalne stvari poput,npr.da Crkva ima ugled kakav ima zbog pojedinaca koji vole pipkanja i služe službu radi prividnosti da su dobre osobe.Evo to sam samo htijela napisati da se možda ne začudite kada vam frend čije je srednje ime Jebač krene za franjevce.A samo da još nakon svega napomenem ,iako će možda zvučati otrcano...nikad nije kasno za promjene sve dok su to promijene koje čovjeka kao kompletno biće uveseljavaju i čine boljom osobom.
Post je objavljen 23.04.2007. u 22:31 sati.