Prijatelji...najljepše stvari u životu...naravno ako su pravi.A ne neko tko gleda tko će mu biti sljedeća lutkica za igranje.stvar je u tome da sam ja bila jedna lutka...baš po mjeri jednoj osobi,ali sve dječici dojadi,izlaze nove,bolje...a kako baciti lutku koja se tako vezala za tebe...ljubomornim ispadima izazvanim nečim desetim..a onda lutka postane osoba koja dobije mozak i zna nešto i razmisliti.pa lutka popizdi i sruši sve kule koje je izgradila s tom osobom ,a onda se osjeća srušeno ,ali slobodno.a ne zna onda ta lutka da li da dokrajči sve s tom osobom,ali i za to postoji lijek,naime ima jedna rečenica...što govno više mičeš tim ono više smrdi.A nitko ne voli smrad,nadam se.a ljudi okolo i njihova razmišljanja vezana uz lutke i igračke pa i to ovisi...ako su pizde i ne žele ništa znati i htijeti onda ...a šta da im radim.i ja sam isto bila jedna od takvih samo s iznimkom što sam ja zaista mislila da sve svima uvijek kažem u facu ...valjda ,ali nikad zapravo nisam rekla onima kojima sam trebala.a tražiti od nekoga da se opredjeljuje na strane...to je odvratno.ali ono do jaja odvratno.to neću raditi...pa nekog molim da ako to ikada napravim...me slobodno zatuče.s toljagom.šta reći,život je zaista nepredvidljiv ,pa tako ne znam šta će mi sutra donijeti...samo znam da ako dođe još jedan lutkar...ja trčim glavom bez obzira jer me još bole rane koje mi je prošli napravio,a samo neke od njih su jad,tuga ,osramoćenost,a druge su mnogo,mnogo dublje iskopane.pa tako sada okrećem novu stranicu,bijelu,uzet ću ljepšu olovku prepisati samo ljude koji me poštuju i napisati sasvim novu priču o lutki koja je dobila svoje ja.
Post je objavljen 02.04.2007. u 18:25 sati.