Blast to the past 5

Ovaj put sam malo zabradila gledajući crtiće iz svojih mlađih dana pa mi je došlo milo....Eto, da svoje oduševljenje podijelim sa štovanim čitateljstvom, par primjeraka crtića koji su mi svojedobno, (a bogami i danas), bili super..Danas ne pratim više ništa od ovih novih osim South parka, Garfielda i Family guya....

Snoopy (zar ste očekivali nešto drugo na prvom mjestu??)

Silvestar i sin



Eustahije Brzić (Sajonara, ti prekrasni cvijete)



Toro & Pončo



Štrumfovi



Sport Billy



Wumi



Stripy



Pčelica Maja



Zekoslav Mrkva (Duško Dugouško)



Inspektor Draguljče



At Strašnomlat



Baltazar

Priroda i društvo

Tako se zvao predmet u nižim razredima osnovne kojeg sam voljela, a sjećam se da je i knjiga u 2. razredu bila neke maslinasto zelene boje s lijepim ilustracijama u kojima je sinonim za sve što ne treba raditi u životu bio jedan crtani lik koji se zvao Pucko...Danas, puno godina kasnije, pogotovo zadnjih dana, lovim se u razmišljanju koliko ima tog pjegavog Pucka u svakome od nas i koliko ispadamo sami „puckasti“, s pravom ili ne. Ima stvari koje se dese, radi kojih požalimo što smo ih ikada napravili, ali ima i ljudi koji nas svjesno ili manje svjesno povrijede i onda se prave "grbavi" i niti ne pokušavaju sagledati svoj dio krivnje zbog nekog ružnog događaja. Povratka nema, što je učinjeno, učinjeno je. Poneki ljudi osjete krivnju i grizodušje, dok poneki kao da su cijepljeni od toga, i onda kada su u krivu, oni su u pravu. Jedan od razloga koji najčešće posvađa ljude je novac, a definitivno je najgore kad ispadneš pokakan u najboljoj namjeri i to zbog nekog drugog...Lovim se u razmišljanju kako su zapravo obiteljski odnosi, imovina i pare najčešće ti koji udaljavaju ljude, nažalost...Kao da će itko išta od toga odnijeti sa sobom u grob, bezveze, goli i bosi se rodimo, a takve nas i spreme u onaj frižider kad odapnemo ...Neki dan mi je jedna prijateljica lijepo rekla, frajeri/muževi dođu i odu, prijateljstva se razvodnjuju ili stavljaju na kušnje koje izdrže ili padnu na njima, ali obitelj ti je sve i nastoj je čuvati kao zjenicu oka. Tata će ti uvijek biti tata i mama će ti uvijek biti mama i treba biti dobar prema njima, ma kakvi oni bili. Doduše, ja na svoje nikad nisam imala većih prigovora, osim nekih svakodnevnih stvari, bili su uz mene u mojim najsretnijim i najtužnijim situacijama...Nisu mi mogli materijalno puno pružiti, ali su uvijek stajali uz mene...U zadnje vrijeme me drži neko raspoloženje sjete, razmišljanje o svemu ružnom što se ikada desilo na relaciji oni-ja, pa sam ničim izazvana odlučila napraviti pravi family dinner neku večer. Bijah pohvaljena da sam sjajno skuhala, naravno, kuhala sam nešto što se nikada dosad nije krčkalo na maminom štednjaku i bilo mi je iskreno drago radi zajedništva kojeg sam ponovo osjetila nakon dugo vremena..Postavila sam stol najljepše što sam mogla, stavila pred sve čaše na stalku i točila fino rose vino iako je stari rekao da ne smije radi gihta kojeg si je sam dijagnosticirao...To je, recimo, jedna od stvari koja mi je uvijek bila smiješna kod njega...mrzi ići doktorima i onda lista medicinske enciklopedije i sam sebi postavlja dijagnoze...Nema te boleštine, osim raka, čije naznake on nije imao..Zapravo, gledam ih kako stare skupa već preko 30 godina i lijepo mi je to...Eto da nabacim par slika s nekih family druženja po brdima oko Zagreba prošlih dana....

Popodne u Kumrovcu

Recite što hoćete, popljujte me koliko hoćete, ali ima nešto magično u liku i djelu g. Josipa Broza...Nešto što današnji klinci ne kuže jer im je ful apstraktno, novonastali nacionalisti popljuju u korijenu, a običan puk, poput mene još uvijek smatra legendom svoga djetinjstva ili vremena u kojem su svi bolje živjeli...Čovjek koji je držao sve konce u rukama, u nekom drugom vremenu u kojem je bilo imaginarno izgubiti posao, raditi a ne primati plaću ili je primati sa zakašnjenjem, koji je bio prokleti hedonist i ženskaroš, rezao svoje voćkice, brao mandarine na Brijunima, doveo najbolje komade svog vremena u goste na Brijune, chillao i pućkao cigare sa Sophijom Loren i Elizabeth Taylor, jednom riječju bio je cool lik..U to ime, sjetih ga se i ispih gembač, neki poludelanec, u njegovom rodnom mjestu, koje je par desetaka kilometara od moje bakice...nekako mi se nametnulo samo od sebe..Što je najbolje, bila sam prilično iznenađena količinom i raznolikošću ekipe koja se vrzmala onuda, od klinaca do penzića, unatoč proteku desetaka godine od njegove smrti, a i dan kad se slavio njegov rođendan, iako su povijesničari tvrdili da je bio neki drugi datum u pitanju, se neumitno približava. Dan kada je štafeta dolazila u njegove staračke ručice, a mladi radili sletove..U to ime, evo par fotki koje sam snimila u tom povijesnom Zagorskom kutku....

Rodna kuća

Dobrodošlica za sve putnike namjernike


Za sve one koje imaju dilemu...


Tipičan zagorski prozor s kockastim zavjesama


Cooler pozira u vrijeme kad još nije bilo photoshopa


Jedna od izjava poznatih o njemu koje tamo možete pročitati


Spomenik koji je nekome smetao pa su ga srušili, pa opet podigli


Uniforma koju je nosio na Visu 1944.


Jedno od zasjedanja gdje se morao ukočeno držati


Susret s Johnom F.Kennedyjem

Zašto volim čitati novine

Umrla sam od smijeha jutros na ovu vijest koju vam prenosim c/p iz jednog dnevnog lista...Nadam se da mi autor teksta neće uzeti za zlo jer je ova vijest predobra da se ne prenese. Obožavam te freakaste vijesti..Sjećam se kad je pred par godina bila objavljena vijest da je tipa ubila struja iz mikrofona dok je pjevao doma na karaokama killing me softly with this song...Ovo dolje mi je u rangu te vijesti...Uostalom, masa tema o kojima se piše na blogu vrlo često završi u novinama, neznatno prerađena, a neke i doslovno prepisane, pa možemo si i mi dopustiti objaviti neku zanimljivost...Elem, da ne duljim dalje, check this out:

Pijani Darth Vader osuđen za napad na jedije

LONDON - Pripiti Britanac odjeven u kostim Dartha Vadera jučer je kažnjen za iznenadni napad na dvojicu jedi-fanatika. Arwel Wynne Hughes (27), koji ima kroničnih problema s alkoholom odjeven u crnu vreću za smeće i s odgovarajućom kacigom na glavi, umjesto svjetlosnim mačem dvojicu je jedija koji su sa svjetlosnim mačevima pred "Star Wars crkvom" u selu Holyhead snimali dokumentarac napao željeznom šipkom.
No, sila je bila uz jedije, pa je lokalni sudac Dartha Vadera osudio na dva mjeseca uvjetno i 126 eura globe.

May the force be with you!

Vjetar u kosi

Malo mi je dulje trebalo da smognem snage, relativno se naspavam i napišem nešto o produženom vikendu koji mi bio ful intenzivan i to na takav način da sam uživala sto na sat u nekoj drugoj, dosad neotkrivenoj dimenziji odmora. Jedino u čemu nisam uživala je bilo stajanje pred Karlovcem u nedjelju oko dva ujutro u hrpi entuzijasta koji su se ivenčuli morali dići ujutro u ponedjeljak prije 7 kao i ja i pojaviti se na poslu...Bilo je predobro i imam hrpu novih doživljaja novopečene morske vučice...Daklem, hrpa ljudi na malom prostoru, odličan skiper s kojim sam nakon dvije godine apstinencije od njemačkog ponovo pričala isti i guštala što čovjek priča Hochdeutsch, za razliku od mojih ex kolega, super ekipa s drugih brodova koja je tulumarila svaku večer i koja može ponijeti u jedirilicu sa sobom, a onda i popiti pola nečijeg podruma i drugi dan se sasvim ležerno klatariti po valovima je nešto što će se pamtiti. Malo je reći da su me dragi ljudi iz Čakovca oduševili...Zanimljivo je da sam onako išibana vjetrom, spavala ko beba već prije ponoći i drugo jutro se sama od sebe budila u 7...S obzirom na smo noćili u Visu, Bolu,Pučišćima i Vrboskoj u marinama/lukama svi brodovi jedni do drugih, dovoljno je reći da mještani, s obzirom na zvukove gitare i harmonike i međimurske pjesmice o rožicama koje to više nisu, baš i nisu mogli spavati pa su se poneki i pridružili veseloj posadi, čiji su pojedini članovi u pidžamicama isto tako, obilazili lokalne birceve ..Isto tako, legendarni je bio izlazak župnika iz Vrboske u 7 ujutro pred preostale mohikance koji su derali po gitari i harmonici cijelu noć da prestanu s revanjem jer bi on htio držati misu, na što su mu i više nego veseli Čakovčani uvaljali demižon i otpjevali mu aleeee-luja, aleluja uz već gore spomenute instrumente...Legendarna scena broj dva istog jutra, kad smo taman svi počeli tonuti u san je bio dovoljno glasan komentar da se orilo Vrboskom u cik zore :“jebote, koji to idiot pušta njemačke borbene?“ kad se sa susjedne jedrilice zaorio Rammstein kojim je skiper, naše gore list lik, cca 5 banki, budio svoju posadu na ustajanje i kavu poserušu prije isplovljavanja dalje...Iako je vjetar bio opak i valovi prilično veliki, čak toliko da sam ja, papčina, znala i opako zacvikat i zbrisat u potpalublje nakratko, to je svakako iskustvo koje ću ponoviti. Hvala mojoj dragoj frendici Sandri za super ideju. S njom sam inače, provela večeras nezaboravnu večer u traumi gdje su joj zagipsali ruku do lakta jer ju je neki lik u punom speedu odgurnuo na rolama da je tresnula i slomila je, a da se nije ni zaustavio jer to valjda nije znao kako...Evo par digitalnih utisaka s produženog vikenda: