Neraskidiva veza- dm & ja

Dm iliti drogerie markt moja je slaba točka još iz dana kada ga nije bilo u maloj zemlji za veliki odmor na svakom uglu. To su bili oni dani kada se u Grazu i Leibnizu kupovala kozmetika i stvarčice kojih nije bilo ovdje za kupiti niti u najperverznijim potrošačkim snovima..spomenut ću neke od njih: deterdžđenti za veš zvučnih imena, omekšivači predivnih mirisa, pakovanja kave od 1kg, cappucino od pola kg, majoneza u velikom pakovanju, gazirana pića u limenkama koja su se pojavila prvi put u hrvatskim trgovinama krajem 80.-tih, toalet papiri koji su bili mirišljavi i krasno upakirani…svega toga ovdje nije bilo dotada. Moja obitelj uvijek je njegovala taj prekogranični shopping u Austriji, i čuveni MWST koji smo obožavali trošiti pri sljedećem izletu u našu shopping meku. Tako da me moja osnovnoškolska sjećanja još uvijek podsjećaju na sljedeću situaciju: mama i ja bi obavile cijeli shopping, a tatu bi zatekle gdje smo ga i ostavile..na odjelima alata koje je bjesomučno kupovao, ali za ukras. Upotreba istih bila je rezervirana za njegove frendove i susjede..Tata je imao fetiš na alate. Ja ga danas imam na kozmetiku, najlonke i Snoopy drangulije. Tako sam i jučer ušla u dm, „samo po prašak za veš“. Činjenica je, da nikad, ama baš nikad, ne izađem van iz tog dućana samo sa stvarcom po koju sam prvotno ušla u njega. Nikad ispod 200 kn „lakša“ van. Uz tu trgovinu veže me i jedno neugodno iskustvo..Jednom prilikom sam se dosta dugo zadržala u dućanu, valjda nekih pola sata, s guštom sam šetala od police do police i trpala kozmetiku i sredstva za čišćenje u kolica (ona veća, naravno..), prije same blagajne imaju one stalaže s puderima u kamenu, s obzirom da mi je stari bio pri kraju, odlučila sam napraviti mali test i kupiti neki novi, koji dosad nisam koristila. Dosta dugo sam se zadržala kraj te police, na kraju odabrala i puder, platila ceh i izlazim van, kadli me neki lik pozove na stranu i zamoli da uđem s njim u skladište..Nisam se stigla niti osvrnuti ima li koga poznatog u redu, s obzirom da sam kupovala u svom „lokalnom“ dm-u. Uglavnom, lik je bio zaštitar u civilu, ja sam mu valjda izgledala kao jedna od onih koje pola stave u kolica, a pola u džepove i mislio je da sam lopina..Ja, koja u životu niti čokoladnu bananicu „Soko Štark“, koje je cijeli razred krao u tadašnjem „Unikonzumu“, nisam ukrala.. Ostala sam preneražena kad su me on i šefica tamo pretresli i na kraju priče- se ispričali jer kao „imaju puno krađa“. Nekih pola godine sam izdržala bez ulaska u dućan „iz protesta“, a nakon toga, sve po starom…to mi dođe onako..prije nego ću skrenut u svoju ulicu, jedno zadovoljstvo i mali gušt za svoju dušu..a u vrećici svega..od mirisnih svijeća i tableta za suđericu do vafla s medom iz ekološkog uzgoja i soka od brusnice. Žene se uglavnom pale na dućane s cipelama, a ja na ovaj..Ajd da čujem koja je trgovina vaša slaba točka?
Hm..ne bi bilo zgorega ako ovo netko iz njihove uprave pročita da mi pošalju neki poklon bon..bar na 1000 čuna.