Marketing
Neraskidiva veza- dm & ja
Dm iliti drogerie markt moja je slaba točka još iz dana kada ga nije bilo u maloj zemlji za veliki odmor na svakom uglu. To su bili oni dani kada se u Grazu i Leibnizu kupovala kozmetika i stvarčice kojih nije bilo ovdje za kupiti niti u najperverznijim potrošačkim snovima..spomenut ću neke od njih: deterdžđenti za veš zvučnih imena, omekšivači predivnih mirisa, pakovanja kave od 1kg, cappucino od pola kg, majoneza u velikom pakovanju, gazirana pića u limenkama koja su se pojavila prvi put u hrvatskim trgovinama krajem 80.-tih, toalet papiri koji su bili mirišljavi i krasno upakirani…svega toga ovdje nije bilo dotada. Moja obitelj uvijek je njegovala taj prekogranični shopping u Austriji, i čuveni MWST koji smo obožavali trošiti pri sljedećem izletu u našu shopping meku. Tako da me moja osnovnoškolska sjećanja još uvijek podsjećaju na sljedeću situaciju: mama i ja bi obavile cijeli shopping, a tatu bi zatekle gdje smo ga i ostavile..na odjelima alata koje je bjesomučno kupovao, ali za ukras. Upotreba istih bila je rezervirana za njegove frendove i susjede..Tata je imao fetiš na alate. Ja ga danas imam na kozmetiku, najlonke i Snoopy drangulije. Tako sam i jučer ušla u dm, „samo po prašak za veš“. Činjenica je, da nikad, ama baš nikad, ne izađem van iz tog dućana samo sa stvarcom po koju sam prvotno ušla u njega. Nikad ispod 200 kn „lakša“ van. Uz tu trgovinu veže me i jedno neugodno iskustvo..Jednom prilikom sam se dosta dugo zadržala u dućanu, valjda nekih pola sata, s guštom sam šetala od police do police i trpala kozmetiku i sredstva za čišćenje u kolica (ona veća, naravno..), prije same blagajne imaju one stalaže s puderima u kamenu, s obzirom da mi je stari bio pri kraju, odlučila sam napraviti mali test i kupiti neki novi, koji dosad nisam koristila. Dosta dugo sam se zadržala kraj te police, na kraju odabrala i puder, platila ceh i izlazim van, kadli me neki lik pozove na stranu i zamoli da uđem s njim u skladište..Nisam se stigla niti osvrnuti ima li koga poznatog u redu, s obzirom da sam kupovala u svom „lokalnom“ dm-u. Uglavnom, lik je bio zaštitar u civilu, ja sam mu valjda izgledala kao jedna od onih koje pola stave u kolica, a pola u džepove i mislio je da sam lopina..Ja, koja u životu niti čokoladnu bananicu „Soko Štark“, koje je cijeli razred krao u tadašnjem „Unikonzumu“, nisam ukrala.. Ostala sam preneražena kad su me on i šefica tamo pretresli i na kraju priče- se ispričali jer kao „imaju puno krađa“. Nekih pola godine sam izdržala bez ulaska u dućan „iz protesta“, a nakon toga, sve po starom…to mi dođe onako..prije nego ću skrenut u svoju ulicu, jedno zadovoljstvo i mali gušt za svoju dušu..a u vrećici svega..od mirisnih svijeća i tableta za suđericu do vafla s medom iz ekološkog uzgoja i soka od brusnice. Žene se uglavnom pale na dućane s cipelama, a ja na ovaj..Ajd da čujem koja je trgovina vaša slaba točka?
Hm..ne bi bilo zgorega ako ovo netko iz njihove uprave pročita da mi pošalju neki poklon bon..bar na 1000 čuna.
Post je objavljen 18.08.2006. u 11:53 sati.