smotani

nedjelja, 21.10.2012.

jesenje misli...

Toplina kojom me griješ Makar se i za oblakom kriješ Kao da topi sve naslage loše Od tebe se, doista, osjećam bolje I dok me tako danima griješ Pitam se, da li nešto kriješ? Da li pokušavaš osvijetliti mi put Da li će on biti jako dug? Da li ti ishod svega već znaš Da li ga, zajedno sa mnom, čekaš? Pitanja koja jure mi kroz glavu Dok rukama dodirujem travu Želim osjetiti tu jesenju mekoću Želim dodirnuti tu njezinu čvrstoću Kao da ni ona na čisto nije Što ju tako snažno u ovo doba grije A ti žariš svojim zrakama dugim Jutrom me svojim dodirom budiš Dok misli moje u kaosu lete Dok svakog se prošlog dana sjete Iako noć sve ranije pada Kazuješ mi da postoji nada Nada u jutro koje opet stiže A tvoje zrake sve više diže S pogledom u tvoju ljepotu Prihvaćam još jednu anegdotu... Dal o njoj pričat ću sutra Dal s njom vidjet ću tvoja nova jutra? Pitanja se nižu, misli lete Tek sada shvaćam koliko si lijep Svijete Sa svim svojim nedaćama što nosiš Ti se ipak svojom snagom ponosiš A ja ću, dozvoli mi bar malo, Ponašati se kao bezglavo stado Potrčat ću šumom što šapatom me zove Zaronit ću u nju kao u plavo more A ti.... čekaj me s druge strane ceste Ne dozvoli da se tvoje zrake prorijede Jer toplina i svjetlost kojom nas hraniš Uvijek su bili na drugoj strani ... Zato, potrčat ću bezglavo preko ceste sada Jer tamo se uvijek nalazi nada Nada...Koja me jutrom doziva slatko Nada...Čiju zvonku radost... doživi svatko A mirisom ove ruže želim ti reći Bez obzira na sve.... Nemoj nikada.... prestati svijetlit.... Možda me neće biti neko vrijeme .... pa bar da pjesme, srcu i životu drage, sviraju.... baladu o životu, suncu, jeseni.....

- 20:05 - Komentari (86) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.10.2012.

Kontrast života...

Noć - dan

- 21:34 - Komentari (21) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2012.

produženi vikend....

Ko pravom, zaposlenom čovjeku, ova tri dana plandovanja došla su ko „melem na ranu“ – već sam zaboravio kako vikend zvuči kao dani za „odmor“ jer, duže vrijeme, koristio sam i tjedne, mjesece.... ne što sam htio, ali, nastojao sam se prilagoditi Okuražio sam se, nakon dugo vremena, sam odvesti do ranča.... moram priznati, čudan me osjećaj obuzeo, mala nelagoda u nekim trenucima, ali, pauzu sam napravio u Gorici, usput svratio do frendice odnijet joj neke stvari, a onda, u komadu, do grunta... pohitao sam sa maximalnih 60 na sat OK .... bacil sam svekoliku feštu kad sam stigao i mam si trgnul čašu vode.... a onda... krenula je borba sa prirodom.. paradajzi su uporni , a bome i ja... nikad ih se ne bum najel... patliđani, iako stidljivi, garantirani su zdravi obrok uz dodatak kojeg pera radića...vitamina ko u priči.. .a cvetići... e oni doista nemaju pojma da je „službeno“ jesen tu....osim lišća s breze, koje je btw počelo padati još u kolovozu...... Prvi, važan zadatak u kući je ... pripremiti krevet i organizirati subotu.... moram završiti započeto Mladenovo veliko djelo koje će me ( aha... nadam se) veseliti godinama da je izdržalo..... a opet, moram osmisliti i neku klopu ( ne, ne prema preporuci mog stomatologa...ali, nešto slično...) OK – klopu je odredila svekolika berba patliđana, paprike, padarajzića.... i, palo je mješano povrće uz veliku zdjelu salate radića sa porilukom.... doza vitamina ispunjena ... uz, dakako, pokoju jabuku, tek dozrelu dunju i mandarinu.... sve se bojim da bu me drmnula hipervitaminoza.... no, da su vijuge proradile, jesu.... iako je jutro započelo pravo jesenje.... maglovito.... ubrzo sam shvatio da mi za radove nedostaju neke sitnice, mrak mi je pal na oči ... .trebalo je smoći snage pa opet do malog grada koji mi možda i nije najbliži ali mi je poznat sa svim dućanima za te potrepštine... subota... predivno vrijeme....kako mi je trebala „pauza“ poslao sam par smsova ... samo jedan se „vratio“, što je bio znak da bi se moglo i pitati za kavicu.... i tako sam s frendicom, s pogledom na predivan parkić, upijajući predivno listopadsko sunce i toplinu, popio sokić i, nakon potrebnog odmora, krenuo natrag u akciju.... Uz sve posliće koje sam, vrlo uspješno, obavio.... uspio sam vrebati i ptičice kako uživaju u novododanoj klopi.... samo se nadam da će dogodine ostaviti moje suncokrete na miru a ja ću, kao i ove, kupovati sjemenke za njihovu dohranu.... Ali mi je od iznenađenja i ruka zadrhtala Iako, obrstile su mi i sve na cvjetovima koji, uglavnom, odlaze u zimski san Dok se poneki još bore sa dokazivanjem da lijepom vremenu nije kraj..... Kao pojedinim letačima koje vrijeme gazi..... Dok drugi, poluskakujući, još uvijek su spremni na „borbu“ Sve u svemu, predivan, ispunjen vikend sa svom ljepotom koji topli listopad pruža.....

- 22:07 - Komentari (51) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.10.2012.

poseban post...

Kako je na prethodnom postu nastala velika gužva s komentarima, a vodeći brigu da pojedinci ne gube vrijeme i ne traže kompas kako bi pronašli odgovore, ili me, ne daj Bože, optužili za brisanje „nepoželjnih“ komentara odlučio sam se za ovaj poseban post sa izdvojenim odgovorima na komentare novih prijatelja ( iako se, zajedno sa komentarima nalaze i u prethodnom postu) ..... znam, bliži se produženi vikend kojeg će mnogi blogeri, pa tako i ja, iskoristiti hvatajući ove predivne jesenje zrake sunca pa neka moji stari prijatelji znaju da se nisam pogubio tu negdje, u vrtlogu novih aktivnosti ... a novi prijatelji, neka znaju da su dobrodošli i dajem im prostora na kojem mogu nastavljati sa svojim, vrlo maštovitim uracima – kad već neće u svojim blogodomovima ( molim Vas, pišite čitko ... volim krasopis ili tehničko pismo ) A do povratka sa produženog vikenda svima želim puno odmora, lijepih aktivnosti u prirodi i...svega lijepoga ..... što ću i sam nastojati maksimalno provesti u djelo .. što za radove, što za odmor, što za...ma ko zna....bitno je da... idu dani.... Izdvojeni odgovori na komentare u prošlom postu Dinajamemory e sada... imao bih molbu.... ja uvijek pozorno sve komentare čitam.... i, gotovo na sve odgovaram... kako ovaj komentar nikako nema veze s mojim postom, još manje sa mnom, lijepo bih molio da primite na znanje ... svi mi, ovdje prisutni, javili se ili ne na nekim stranicama, nastojimo zadržati se na temi posta ili bar njoj srodnoj .... ukoliko imate potrebu razgovarati, ukoliko vam nedostaju virtualni prijatelji, bolje bi bilo da na svojim stranicama osvrnete se na neke životne probleme, navike, događaje – bilo što što vas zanima.... ukoliko je jedino zanimanje, predmet vaših razmišljanja, tko se s kim druži, ko koga čita, onda, htio bih da znate slijedeće.... prijatelje – makar i virtualne, biram sam... ukoliko osjetim, kada osjetim, osvrnem se i u komentaru na post... ponekad ostanem bez teksta – da li zbog ljepote posta, dubine misli, da li jednostavno zato što mislim da smetam u nečijem domu...i ne ostavim traga...ali, nisam znao da bih nekoga trebao pitati za mišljenje što ja o nekome ili njegovim djelima osjećam.... također, moram reći da premalo vremena imam da bi pratio ko koga secira ili ne, ko raščlanjuje riječi ili ne.. i na koji način – ali, dopustite da je sloboda čitatelja shvaćanje nekih misli, stihova, biti – jedinstvena... svako ima svoj život, svoj pristup i tako iščitava stihove... ukoliko neko ne želi komentare na svoja djela jer misli da su neprikosnovena, jedinstvena i samo ih on razumije... tada je najbolje da zabrani komentiranja... pa nismo u jednoumlju! Puno je ovdje predivnih blogova protkanih predivnim mislima, stihovima, promišljanjima ( navest ću samo neke od meni posebno dragih... Vidrin smijeh, Valcer, Vitae, Viam.... )da, počeo sam od kraja i završio bih na početku popisa iz svoga boxa ali, ne samo s njima.... i, ne ostavljam uvijek komentare.... i nebitni su razlozi...ali, ako pogledate... na tim blogovima ne vlada jednoumlje... pa tako ni na blogu drage Dinaje.... pravo je svakog vlasnika da komentare koji vrijeđaju, koji podupiru mržnju, koji su negativno nabijeni i obriše – ne, ne zato što su neistomišljenici već naprotiv... očito nemaju mišljenje na sadržaj pa na ovaj način nastoje diskreditirati nekoga... Nisam od onih koji ulaze u ovakve prepiske, ali, u posljednje vrijeme previše je negativnosti na blogu a to nikako nije smisao ovog servisa u kojem, većina, pa tako i ja, uživamo čvrčkajući možda ponekad nekome dosadno štivo, posjećujući se, družeći se i prijateljskim savjetima ali i akcijama pomažemo jedni drugima. Rodila su se tu i mnoga prijateljstva.... ne, ne samo virtualna.... dakle, zaključio bih.... ovo nije Sabornica niti politička scena, ovo je kutak gdje svako u svome domu nastoji izraziti neku svoju kreativnost .. pa ako i jesu negativni naboji neka budu...ali, u svom /Vašem/ domu.... doista, nije lijepo, te negativne naboje širiti blogosferom...i, usput, ja nisam i ne želim biti sudac... ja sam čovjek koji se nada da ima pravo izbora... dozvolite da i dalje vjerujem da u ovom društvu nisu svi isključivi . .a ako ih i ima... vjerujte, nisam od onih koji se povodi za takvima Hvala! Uhdajojgaje tebi odmah, zahvalit ću na početku Što naišao si i na moju blog adresu Srećom da prijatelje imamo iste Pa je i moje ime došlo do tvoje liste Hvala ti što me uspoređuješ sa Kraljicom dragom Jer to znači da sam na putu pravom Kad čitatelja prikuješ za stolac Bolje je nego nabiti ga na kolac Jer riječima mira koje sobom nosiš Blogosferom jedinstvo pronosiš I ma kako to možda tvoj cilj nije Vjeruj, povezao si nas više nego prije Svi te pozorno danima pratimo Svaku tvoju riječ, kako vidiš, pamtimo I ja se pokorno na tu listu stavljam Pomalo se stihovima zabavljam Na upozorenju zahvaljujem javno Slijepo sam crijevo operirao davno A ovo ludilo što me obuze sada Priznajem – zasluga je tvoga rada Zato, iskreno se prijatelju nadam Da na tvoju vječnu listu spadam Jer prijateljstvo je nešto lijepo što i netom kruži Nekima shvatit – put je duži Ali kad u tom điru ostanu duže Na rastanku padaju i suze Zato, prijatelju dragi našilji olovku svoju Ako treba idemo u odu novu Samo, ako može molba mala Za početak – izbjegavaj vraga Jer rogove u životu imamo svi na svoj način Nije dobro da se s tvojima „kvačim“ Pa da ostanemo glava cijelih Ponašajmo se ko ljudi zreli Ne mogu ja bez muzičke.... Ovo je spotić i dio pjesme..... koju sam prije nekoliko godina poklonio dragoj Dream Maker u jednoj borbi protiv plagijata, krađe na blogu... za dan borbe protiv istoga... a taj je dan pokrenula draga Dinaja .... a ovo je za sve drage prijatelje i one dugogodišnje, i one koji nemaju vremena, volje .. ali svrate, za sve nove.... za sve koji ovdje navrate - prijatelje......

- 19:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #