Marketing
jesenje misli...
Toplina kojom me griješ
Makar se i za oblakom kriješ
Kao da topi sve naslage loše
Od tebe se, doista, osjećam bolje
I dok me tako danima griješ
Pitam se, da li nešto kriješ?
Da li pokušavaš osvijetliti mi put
Da li će on biti jako dug?
Da li ti ishod svega već znaš
Da li ga, zajedno sa mnom, čekaš?
Pitanja koja jure mi kroz glavu
Dok rukama dodirujem travu
Želim osjetiti tu jesenju mekoću
Želim dodirnuti tu njezinu čvrstoću
Kao da ni ona na čisto nije
Što ju tako snažno u ovo doba grije
A ti žariš svojim zrakama dugim
Jutrom me svojim dodirom budiš
Dok misli moje u kaosu lete
Dok svakog se prošlog dana sjete
Iako noć sve ranije pada
Kazuješ mi da postoji nada
Nada u jutro koje opet stiže
A tvoje zrake sve više diže
S pogledom u tvoju ljepotu
Prihvaćam još jednu anegdotu...
Dal o njoj pričat ću sutra
Dal s njom vidjet ću tvoja nova jutra?
Pitanja se nižu, misli lete
Tek sada shvaćam koliko si lijep Svijete
Sa svim svojim nedaćama što nosiš
Ti se ipak svojom snagom ponosiš
A ja ću, dozvoli mi bar malo,
Ponašati se kao bezglavo stado
Potrčat ću šumom što šapatom me zove
Zaronit ću u nju kao u plavo more
A ti.... čekaj me s druge strane ceste
Ne dozvoli da se tvoje zrake prorijede
Jer toplina i svjetlost kojom nas hraniš
Uvijek su bili na drugoj strani ...
Zato, potrčat ću bezglavo preko ceste sada
Jer tamo se uvijek nalazi nada
Nada...Koja me jutrom doziva slatko
Nada...Čiju zvonku radost... doživi svatko
A mirisom ove ruže želim ti reći
Bez obzira na sve....
Nemoj nikada....
prestati svijetlit....
Možda me neće biti neko vrijeme .... pa bar da pjesme, srcu i životu drage, sviraju.... baladu o životu, suncu, jeseni..... 
Post je objavljen 21.10.2012. u 20:05 sati.