Marketing
produženi vikend....
Ko pravom, zaposlenom čovjeku, ova tri dana plandovanja došla su ko „melem na ranu“ – već sam zaboravio kako vikend zvuči kao dani za „odmor“ jer, duže vrijeme, koristio sam i tjedne, mjesece.... ne što sam htio, ali, nastojao sam se prilagoditi 
Okuražio sam se, nakon dugo vremena, sam odvesti do ranča.... moram priznati, čudan me osjećaj obuzeo, mala nelagoda u nekim trenucima, ali, pauzu sam napravio u Gorici, usput svratio do frendice odnijet joj neke stvari, a onda, u komadu, do grunta... pohitao sam sa maximalnih 60 na sat 
OK .... bacil sam svekoliku feštu kad sam stigao i mam si trgnul čašu vode.... a onda... krenula je borba sa prirodom.. paradajzi su uporni , a bome i ja... nikad ih se ne bum najel... patliđani, iako stidljivi, garantirani su zdravi obrok uz dodatak kojeg pera radića...vitamina ko u priči.. .a cvetići... e oni doista nemaju pojma da je „službeno“ jesen tu....osim lišća s breze, koje je btw počelo padati još u kolovozu......
Prvi, važan zadatak u kući je ... pripremiti krevet i organizirati subotu.... moram završiti započeto Mladenovo veliko djelo koje će me ( aha... nadam se) veseliti godinama da je izdržalo..... a opet, moram osmisliti i neku klopu ( ne, ne prema preporuci mog stomatologa...ali, nešto slično...) OK – klopu je odredila svekolika berba patliđana, paprike, padarajzića.... i, palo je mješano povrće uz veliku zdjelu salate radića sa porilukom.... doza vitamina ispunjena ... uz, dakako, pokoju jabuku, tek dozrelu dunju i mandarinu.... 
sve se bojim da bu me drmnula hipervitaminoza.... no, da su vijuge proradile, jesu.... iako je jutro započelo pravo jesenje.... maglovito....
ubrzo sam shvatio da mi za radove nedostaju neke sitnice, mrak mi je pal na oči 
... .trebalo je smoći snage pa opet do malog grada koji mi možda i nije najbliži ali mi je poznat sa svim dućanima za te potrepštine... subota... predivno vrijeme....kako mi je trebala „pauza“ poslao sam par smsova ... samo jedan se „vratio“, što je bio znak da bi se moglo i pitati za kavicu.... i tako sam s frendicom, s pogledom na predivan parkić, upijajući predivno listopadsko sunce i toplinu, popio sokić 
i, nakon potrebnog odmora, krenuo natrag u akciju....
Uz sve posliće koje sam, vrlo uspješno, obavio.... uspio sam vrebati i ptičice kako uživaju u novododanoj klopi.... samo se nadam da će dogodine ostaviti moje suncokrete na miru a ja ću, kao i ove, kupovati sjemenke za njihovu dohranu.... 
Ali mi je od iznenađenja i ruka zadrhtala
Iako, obrstile su mi i sve na cvjetovima koji, uglavnom, odlaze u zimski san
Dok se poneki još bore sa dokazivanjem da lijepom vremenu nije kraj.....
Kao pojedinim letačima koje vrijeme gazi.....
Dok drugi, poluskakujući, još uvijek su spremni na „borbu“
Sve u svemu, predivan, ispunjen vikend sa svom ljepotom koji topli listopad pruža..... 
Post je objavljen 08.10.2012. u 22:07 sati.