smotani
srijeda, 12.01.2011.
zagrijavanje...:)
Nešto mi lete ovi dani. Malo se zgužvalo na poslu ( da malo ) ali, sve u svemu, uz puno dinamike, rođendanskih slavlja ovih jarica koje me okružuju, pristigla je još jedna pišulinka.   Eto, sad su roditelji sretni jer, pored malog brace sada orkestar predvodi i mala jarica. Drugi smo porod prošli super, brzinski, a još nas čekaju dva, pa, malo kasnije..... a nemam pojma kaj ove moje delaju u slobodno vrijeme...  kako smo još uvijke u nabavci malih sitnica za malog Mrvička ( kojeg ćemo službeno upoznati za dva tri tjedna), cure su odlučile, usput, neke stvari odmah pojačati.... pa sam se tako danas malo igrao sa flašicama i nekim gumenim ključevima – ti vrapca ko da mu već zubi idu van....  Na poslu, osim uobičajene gužve kraja i početka godine, stisli nas i novi Zakoni, pojašnjenja, upute, radne grupe, kolegiji – pa nekako, dan od deset, dvanaest sati mi prekratki.... no, kako stvari stoje, možda se već drugi tjedan bude lakše disalo i bez Bronhija....i mora, jer, počinje mi Svjetsko rukometno prvenstvo – a to.... to moram pratiti... I danas se s osmjehom sjećam prošlog prvenstva u Hrvatskoj, tekme na kojoj sam bio protiv Francuza, na onu sreću koja me obuzela drugim mjestom ali i malim žalom za onim što nam je „pobjeglo“ za dlaku. Koliko sam uspio u ovoj strci popratiti vijesti svi nas stavljaju za favorite ovog Prvenstva. Siguran sam da se dečki znaju nositi s time....iako, znam, i sami su svjesni da im uvijek fali samo malo do tog zlata, kojeg smo osvojili 2003. ovu srebrnu, drugu poziciju koju ćemo u Malmou braniti, osvojili smo još 1995 i 2005. Uz uspjehe na Europskim prvenstvima – gdje nam uporno fali Zlato – tu su i veliki, zlatni, uspjesi na Olimpijadama. I sada mi suze krenu kada se sjetim Atlante i 1996 godine – prvog olimpijskog zlata - kada sam skoro doživio pravi infarkt od sreće i ponosa. I ne mogu a da se ne sjetim i velikog Velimira Kljajića koji je tada, u totalnom raspašoju, preuzeo kormilo i.... sa predivnim dečkima stigao do zlata Kada sam gledao ovaj prilog,prisjetio se velikog Trenera, gusjenicu na kraju koja je kasnije postala prepoznatljivi simbol ove zlatne generacije, stala mi je knedla u grlu..... Jedan od tadašnjih igrača i osvajača i te, ali i medalje u Ateni ( kao kapetan) bio je i Slavko Goluža – današnji izbornik kojem želim da, sada kao izbornik, ponovi zlatne uspjehe svoga doba  I znam, znam da ću ovih dana pogristi sve nokte gledajući tekme, znam da ću pojesti brdo čipsa, kikirikija, da ću i dimiti više nego smijem ( dobro, sad ću barem imati izgovor) ..ali, osjećam da će to biti lijepe i požrtvovne tekme. Naravno, malo sportske sreće bi nam dobro došlo, ali, ako je suditi po prethodnim Prvenstvima, na nju ne treba računati. Uzdaj se u se i u svoje ruke i noge....  I dok čekam petak, 18 sati i prvu tekmu protiv Rumunjske, nedjelju – 20 sati i Alžir, ponedjeljak i u 18 sati susret s Australijom bit ću totalno zagrijan za izuzetno jaku tekmu protiv Srbije u srijedu u 18 sati..i nadam se malo mirnije ( ili tek napeto) odgledati slijedeći dan tekmu sa Dancima....ali, bumo videli  I dok noćima ne spavam, malo sam se zagrijavao za predstojeće tekme..i složio malo navijačkih strasti....... ovaj mali mix je za uvod ako Vam je slika malo mutna, na linijskom iznorniku pojačajte piksele - na više - autamitokom su na 240   SRETNO KAUBOJI!!! |
- 21:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||