smotani

utorak, 03.08.2010.

zamjena nika...

(povod ovom postu je jučerašnja zavrzlama na mom prethodnom postu, ali i u Vašim domovima, a vezana je uz „promjenu“ mog nika ) Da li vam je poznata ona situacija kada mislite da Vam je odzvonilo i da je vrijeme da sve svoje pinove, passove od koje čega podijelite s osobom od povjerenja? Eto....tako je meni, lani, palo na pamet kad me ono strefilo na placu, i podijelio sam, između ostalog, i pass od bloga sa velikim Mladenom. Mislio sam, ako mi se nešto dogodi da nekako završi ovu moju storiju, da ne ostane nedorečena..... ja sam se vratio, ali, zaboravio sam na taj detalj. Zaboravio do jučer kada sam, navečer oko 19 sati, upozoren da mi nik nije više „smotani“ nego „dok“. Slušao sam, ništa nisam razumio... pratio sam riječi drage sugovornice i pokušavao shvatiti što mi želi reći.... otišao sam na svoj blog i vidio da se moj prijatelj i moj „dok“ (kao „anonimac“)javio sa nekim komentarom – no, situacija nije bila za čitanje već za traženje „kvake“ – pomislio sam a OK,... to je taj Dok...no, nakon ponovnog opisivanja „situacije“ shvatio sam, konačno, da ja nisam više ja nego dok – e pa sad – kako? Ma ja sam ja! Naravno da nisam povezao kako se baš u tom trenutku javlja dok i ja njegovom pojavom nisam više ja.... razmišljao sam ko je mogao uči u editor i promijeniti... znam da sam pass jednom prilikom dao meni dragoj osobi, ali, splet okolnosti je bio takav da i ne znam je li ga uopće čula, znam da sam ga dao Mladenu...ali, još uvijek ne povezujem.... vrijeme odmiče, ja ne kužim, ulazim u editor – ni ne vidim da mi je nadimak promijenjen, sve mi je smotano, sve je zbunjujuće... u tom trenutku, zvoni fon – moj veliki prijatelj ( a i jedan od mojih u bijelim kutama...) , Dok, smije se ko lud. Između salvi njegovog zaraznog smijeha pokušavam shvatiti što mi govori.... eh, dok sam shvatio.... mogu samo zamisliti koja je zbunjola bila vama ako ste negdje, u svojim komentarima, ugledali nekakvog „doka“ ... je, ovaj je na holideju...ali ne onom... hihi.... i stvarno mu padaju svakakve ludorije na pamet – da, čovjek se odmara, puni i regenerira na moj račun. Ne znam da li sam bio ljut, bijesan ili jednostavno, i dalje, zbunjen.... popravio sam tog dok-a , vratio smotanog i dalje ne znajući kako im je to uopće palo na pamet. Definitivno sam siguran prijatelju (Mladene, ovo tebe ide...) da mi to vraćaš za sve neodgovorene pozive na druženje – ali, sada, sada mi duplo moraš objasniti – ono što duguješ već neko vrijeme – samo da te podsjetim – jer, kažeš, nemaš pojma što.... što si to učinio, a nisi smio? – da sad ne ponavljam sve ( ono, kad sam se malo „odmarao“...) i drugo, ma kako ti ove ludorije padnu na pamet? A ti Dok – znao sam da si lud i opićen, ali, ipak sam vjerovao da su godine ali i posao kojeg obavljaš tako zdušno učinili svoje... ma, i jesu – luđi si prijatelju nego si bio – ali, najviše me brine što sam ja, još uvijek, ne tako duboko u sebi, otkrio da sam i dalje lud za vama dvojicom – i nemam pojma kakav bi mi život bio bez vaših spaćki, bez vaših ludorija, i, bez vas samih...aaaa, ne, Mladene, ne nadaj se... fikus bez portfelja mogu ti biti, ali, neću s tobom piti dok ne dobim odgovore..ma koliko čekao na njih..... Dakle, dragi moji, vrlo oprezno dijelite passove – ja ću ih, vjerojatno opet, dijeliti šakom i kapom jer – nikad se ne zna..... no, budite spremni tada makar na kratkotrajnu, ali ipak, zavrzlamu. I, nikako se tada nemojte ljutiti, ma kad bolje razmislim, poslije sam se i slatko nasmijao ( doduše, trebalo mi je da se ohladim).No, nema brige, idem na godišnji sa novim passom, ali, doma sam ga ostavio zapisanog...ako se..... ako zatreba..... ( znam da ćeš prijatelju biti još neko vrijeme van Zagreba pa sam siguran ) – samo, samo se nadam da ću ga ja zapamtiti ( ili ću onog vidovitog Milana zvati hihhi) A za moje prijatelje, za sve vas........ Ja polako pakiram kufere i odlazim za dva, tri dana na, kažu, zasluženi godišnji odmor. Ne, još uvijek ne znam koliko će trajati, znam da moram biti “tu negdje“ ali, isto tako znam, da ću makar jednom skoknuti u more, zaroniti u plavetnilo morskih dubina – iako, nisam odavno to radio ( opet kršim pravila ) i provjeriti koliko je nikotin uništio snagu i izdržljivosti mojih pljućica, u kakvom su stanju kukovi, noge, ruke a i ova pumpica koja stalno nešto zanovijeta..... znam da ću barem jednu večer provesti u ludom društvu sa ovim spadalima od prijatelja i nadam se da ću bar tada dobiti očekivane odgovore (Mladene...??!!) I dok ja bježim van iz ovog grada Vi - pripremite teren.... ( može i špekić, ribice.....) i da, ako ne potonem, ako...., ako...., javim se ja uskoro sa prvim dojmovima s godišnjeg ( još ne vjerujem da se to meni događa...da konačno idem na pravi godišnji )

- 21:00 - Komentari (19) - Isprintaj - #