smotani

utorak, 27.07.2010.

Oda Ušari...

Sova Ušara Tjednima već imam noćnu muziku...i, umjesto da mi sviraju neke nježne note uz koje bi sve brige i teške misli lakše prebrodio, meni, u inat, noću društvo pravi sova – i to, ni manje ni više...Ušara. Nisam pojma imao o toj sovi do prije nešto oko dvije godine dana kada me jedna, meni jako draga osoba, ( a neki od vas naslutit će i koja ) u razgovoru poučila o toj sovi. Naime, žalio sam se kako neki vrag po noći skviči i ne da mi spavat. Dok smo „oponašali“ zvukove otkrili smo da je taj isti zvuk i njoj radio problema u noćnim satima. Šalili smo se da mi je ona poslala sovu da mi pravi društvo po noći kad već ne spavam..... No, u posljednje vrijeme, gospođica Ušara se vratila. Ne znam da li joj se dopao moj kvart, da li ju opet, meni jako draga osoba poslala da mi pravi društvo, ili, ili su to potomci one „stare“ majke koji su se nekako udomaćili.... Kako mi pluća u zadnje vrijeme znaju fućkati ( opet sam pretjerao s sigaretama) kao da su prosvirala ponekad nisam siguran da li to moja prijateljica ili pljućica se oglašavaju noću. Zainteresirala me ova noćna ptica. Malo sam zaguglao i našao da su neki Blogeri doista lijepe retke o njima ispisali. Sve mi se nekako smilila ta tičica. Samo, ne mili mi se što je noću najaktivnija – nas dvoje nikako da uskladimo dva sata mira. Uvijek se pitam da li joj je dovoljna „osveta“ što ujutro, kada bi možda ona spavala, grad počne živjeti zaglušujućom bukom. Smeta li joj to? Kako ona preživljava te naše ljudske napade na svoju vrstu. Njeno fućkanje mi izgleda kao melem za uši u odnosu na gradsku buku – ali, kad bi samo spustila koju oktavu... U istraživanju na netu doista sam naišao na neke snimke koji su mi potvrdili da se radi o toj ili vrlo, vrlo sličnoj ptici. Dao sam si truda – nakon skoro osam godina primio sam kameru u ruke – već sam zaboravio kako se s njom radi no, osim što sam morao iznova rihtati vrijeme sve je bilo poprilično jednostavno. Nisam uključio noćno snimanje, jer, i tako nećemo ugledati Ušaru... cilj mi je bio snimiti taj zvuk.... ali, nisam mogao ne dodati slikice koje sam našao na netu ( by klun, Romano, Darkves, Cubano, 24 sata) – muzička podloga – „noćni mir“ ( zato sam oduška dao malo tekstu ) I kad tako lijepo pjeva posvetio sam joj i odu.... Oda Ušari Ušaro moja draga Mislio sam nestala si bez traga No, tjednima daješ mi do znanja Da se ljeti manje spava Draga moja, znam da su dani duži Znam da tebi noć za život služi Ali smanji malo aktivnosti svoje Pusti kapcima da padnu na oči moje Bilo bi lijepo kad bi skratila radno vrijeme Možda bi koje jutro ustao bez dileme „da li na posao sada krenuti Ili uz lagani okret malo drjemnuti?“ Lijepo pjevaš, dobro te se čuje Mislim da pola kvarta psuje Ali, zamjeriti ti nećemo draga Ako nestaneš bez traga Odleti u šume gdje dom tvoj je vječni Poleti draga sovo, poleti Ja znam da moj kvart je tebi mio Znam da sam opet nešto skrivio sad kad su sparine popustile malo Draga moja Ušaro – ja bi spavo. No, ako je tebi ovdje milije biti Mislim da ću ti se ja malo sakriti Još malo pa godišnji kreće Nadam se, bit ću te sreće A do tada, mila moja mala Odletit ćeš put svoga „stada“ Iako, kako te pozorno noću slušam Možda već pomalo buncam Al kao da si komada svog dovukla Jel zato sada tolika buka? Ajde, uživajte vi mladunci dragi Možda krenu i sovini svati Ali, jedno moraš znati Uz tvoj zvuk „žao“ mi je zaspati. No, ti si ipak vrsta zaštićena Ma koliko moja glava bila zasićena Radosno i sretno bdijem I podmlatku se tvome smijem Barem ti, ušarice moja draga Uživaj u životu grada A ja ću te uvijek čekati spremno U noći u kojoj, slušat ću te vjerno.... Dobro jutro Smoto Laku noć Ušarice

- 21:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #