SONGFORDEAD

Na početku smo jedne priče. Brineš se o rubovima odjeće, je li sve u nijansi, šarama i okusima svježine. Otvaraš stara vrata naših susreta. Pomalo snen trgam vrijeme sanjanja i bludnosti. Već nag ispod popluna žarko prizivam tvoje tijelo.
Uljuljaj se sa mnom u bajku topline. Oslobodi malene bubice u glavi. Večeras je tvoja noć. Želje ti se ostvaruju, grudi trepere u tami. Čvrsto ću ih obujmiti, otočića dva zubima stegnuti. Plam ću upaliti, tiho će kroz tebe prolaziti svjetlost uzdaha.
Privijam se uz linije misterija svijeta, pratim ih. Širim guzove slasne, razabirem po njima između ludosti u meni i napetosti koju ćeš osjetiti.
Određuješ ritam, sve dublje i dublje tonem. Dugo u tebi noćim. Kidam medene opne, cvjetam u tebi.
Zgrčeni, volimo se. Preko vrata vezem osmjehe. Propinješ se, zadnjim dodirom krutosti i ekstaze eruptiram. U tebi, zbog tebe.
Vatreni krugovi nas pišu, kroz mladost, zbog nas.

Dobro veče damo noći.
Znaš li koji je moj grijeh?
Taj što te volim, dok svjetla duginih boja ti se prelijevaju niz tijelo.
Došlo je vrijeme stranputice, ali ja te i dalje tražim.

Jesi li ti možda onaj što ga svaku noć viđam u snovima?
Oni su možda samo želje ili ideje bogova koji nas žele spojiti.

Opusti se, kosu što ti niz leđa pada raspusti. Ne skrivaj gorući plamen koji želim još više potpaliti. Ponekad smo si možda i stranci. Ruke oslobodi, čvrsto se uhvati za uznemirenu stranicu kreveta. Raširi polutke, jezikom ti prelazim prema nesnosnoj strasti. Međicu vlažno istražujem, točku u zanosu tražim.

Ne razmišljaš što će biti sutra, sada si uz mene, nisu bitna nova jutra.
Skidam ti stare navike, ljubim ti prepone u grču što mi lice stežu. Oslobodi se straha, uz mene ćeš uvijek ostati bez daha.

U baru, za šankom pratio sam jednu crvenokosu damu. Vrckavu, pomalo opijenu. Nudila mi je grudi što su ''kipile'' ispod vezica svilenkastih. Palio sam cigaretu jednu za drugom, nikako da nju zapalim. Odvučem ju od znatiželjnika, samo za sebe, u svoj mali kutak bludnih radnji. Ukrala mi je ponos. Vuče ga za sobom. Guzovi joj vrište u toj zelenoj suknji. Hoće van a ona se čvrsto uhvatila za ritam noći.
Rastavlja me na sitne dijelove, do najmanjega atoma što mi slini za njom.
Krenula je u osvajanje. Na koju stranu treba zavrtjeti misao. Staviti sve na crno ili crveno, broj 69 ili 96.

Jesam li sada sraman, bijeda mi se uvukla u nozdrve. Ne osjećam ništa, ne vidim. Čujem korake kroz maglu glasova. Bit ću svoj, razbacati snježne prepone. Osvojiti ju slatkorječivošću, zavesti onim što me opominje, ''Ne budi lud, vrijeme je za akciju''.

Nisam se ni snašao a već me je vukla kroz gomilu nesretnika. Moja je, samo moja ovu paklenu noć. Sokovi se cijede niz stolove, a mene misao vodi u nju. Istražujem je jagodicama po dlanovima. Imamo li istu sudbinu? Avanturu na umu?

Gdje će me odvesti? Na obližnje parkiralište? U neki motel na koktel? U park na klupu? Ma nije ni bitno. Čeznem za ta dva otočića na njenim grudima, kožom izlivenom srebrnim prahom. Usnama kojima šalje puse slučajnim napasnicima.
Gdje god želi. Bit ću joj rob od noćenja. Kazni me, naplati sve grijehe svijeta. Podaj mi ključ svojih vrata.

Želim ta usta samo za sebe. Ispuniti ih. Neka me jezikom golica, grize. Prelazi preko nezasitne strasti.
Ovo mjesto prvi put vidim. Nit je savršeno, nit previše ambiciozno ali zbog nje prihvaćam sve. Pada na koljena. Svlači me, kruto ju mamim. Vlažno mi daje obraze i usne. Tu bjelinu zubi. U kosu joj uplićem znojne dlanove. Određujem ritam, ubrzavam. Tako malo mi treba. Osvojit ću doline i utore sve. Razlit se kao nikada do sada.

Pa ne mogu vjerovati! Tko mi je ovo smjestio? Dama kud je napaljena ona je i mortus pijana. Sjeda na tratinu i kaže ''Ne mogu više, mislim da ću zaspati''
''E pa hvala moje sunce crveno, neka, sam ću''
Koji general i nije sam ušao u bitku, ratovao i sam pisao svoju povijest.

p.s. Nakon toliko godina još i danas se sjetim Nje, usana što su me dražile. Poslije sam ih tako strasno ljubio iako im je okus pomalo bio kiselkast.

Vjerovao sam u izmaglicu dana.
Draga, jesi li gotova?
Vrijeme je, moramo krenuti na put. Čekaju nas sjene budućnosti.
Svakako macane, ali ti si još nag. Hajde obuci barem kaput od prošlosti.
Znaš, ne mogu ja to. Volim prirodu, svaku travku, kap vode. Mjesec i nebesko sivu nijansu večeri.
Ajd molim te dragi ne pričaj gluposti. Dolazi ovako i uhvati me za ruku, kraj drvoreda tulipana povedi.
A gdje ćemo poslije?
Pa na zadnjem sjedištu auta, zar ne želiš to?!
Svakako mila moja, skinut ću te odmah. Ne želim poslije imati problema sa regulativom ishitrenosti.
Jesi li ponijela maslinovo ulje?
Zašto?
Kako zašto?
Meso se sočno jede dok je nauljeno i vlažno!
Pribit ću te na sjedalo, grubo uzeti. Vrištat ćeš i zazivati sve svece svijeta
Ajd molim te drugi puta, budi ozbiljan i ovaj put ne seri. Pričaš gluposti, znam, nježan si kao paperje krila.
Ma jesam, samo se pravim važan pred svojim odrazom u ogledalu. Krutost te moja vreba, nisam mogao a da ne odolim.
Bradavice ću ti slatko ljubiti, preko brežuljka u odajama princeze prelaziti jagodicama grijeha. Bit ćeš moja, dahtat ćeš kao da je ljeto vruće. Tražiti me još i još dok u tebi ne ostavim svoga bića trag.
Hm, pa ne znam što reći. Ajd dolazi ovamo i jednom na brzinu uplovi u luku nemira. Ali ovaj put pazi gdje bacaš sidro!

Oprostite, kako Vam je ime?
Na to pitanje Vam ne mogu odgovoriti.
Želite li sa mnom provesti noć?
Naravno.
Kod mene ili kod vas?
Može kod mene, večeras sam sama, a za poslije ne garantiram.
U redu, idemo.

Sjeo sam u kut male kuhinje. Izvadio pribor, zarolao jednu i zapalio.
Promatrao sam ju dok se kretala po stanu. Pripremala je svježu bijelu posteljinu. Skinula je sa sebe svu odjeću. Obukla tek spavačicu, ljubičastu. Nazirao sam mirne i pohotne grudi. Bradavice koje mi se već igraju sa maštom. Kako je odmicala od mene polutke su me vabile. Rastao sam, kopnio u rukama i srcu. Nisam mogao propustiti ovakvu priliku. Morao sam ju imati sada, dok je kukavica odzvanjala dvije minute do ponoći. Prišao sam joj i poljubio vrat kao u srne vitak. Okrenula se i ugrizla me za jezik. Nagurala uza zid, svukla i naskočila na krutost mi koja je bujala svakog trena sve više kako mi je krv pritjecala u njega. Nije zastajkivala, ubrzavala je ritam dok se rukama držala oko moga vrata. Ispuštala je zvukove ranjene zvijeri. Sve sam jače prodirao u nju, razbijao maglu i dim oko nas. Vrisnula je zadovoljena, glava joj je klonula u stranu. Skoro je i pala da ju nisam zadržao na rukama. Odnio na posteljinu bijelu- pomislih ''a za nas ju je pripremila''.

Pokrio sam ju toplom dekom. Još jednu zapalio. Obukao se i išetao iz stana. Ostala je za mene bezimena dama. Sočnih grudi sa pogledom ranjene zvijeri.
Sve dok me kolega sa posla nije upoznao sa njom. Ime joj je bilo Dajana i već su 10 godina u sretnom braku.

Sjeo sam na klupu. Zapalio još jednu. I sjetih se datuma kada sam ju prvi puta upoznao a od tad nije prošlo ni mjesec dana.

Prenuo sam te iz sna. Sva si bila znojna, posteljinu si sa sebe zgrnula.
Nešto sam ružno sanjala, dođi uz mene. Strah me je svih ti prikaza i spodoba koje vidim u snovima.
Koliko sam te želio utješiti, toliko sam te i htio razdužiti glavne uloge promatrača dobre princeze. Grudi su ti treperile ispod spavačice. Dva otočića kao dva svjetionika koja su me vodila, navodila da se utopim u tom moru bespuća. Oslobodim ih mreže u koju su upetljane. Zubima raskidam eho koji se šuštao dok sam se privijao uz tebe. Razgrnem taj mrkli mrak, dam ti prostora, koži svježi zrak. Tobom sam opsjednut. Noktima ti razmičem strah, prstima pamučne gačice. Dodirujem ti meku i plahu žudnju skrovitog mjesta. Ulazim tiho, lagano. Na trenutke zastajkujem. Opuštaš se, popuštaš vezice nemira. Bujam, rastem, razdirem maglu između nas. Uz ritam pucketanja preglasnog basa postaješ zadovoljena Žena. Oslobođena strahova. Sretna i spremna za sutrašnje snove

Jesmo li sami? Razlog pravi ne znam, ali volim biti u šahu sa tobom. Napadati tvoju utvrdu što si ju nekada sramno čuvala od mene. Tek ponekad si mi u mraku poželjela prići, prvim vlakom u državu probisvijeta stići.
Borim li se za tebe dovoljno? Kradu mi te utvare stvarne, nabori i optočene kože.
Uzimam smisao tvoj. Prati me. Možda nam je i zadnji puta. Grudi pokaži, pokidaj kravatu koja te škaklja. Ludo ga progutaj. U očaj me dovedi. Bez suza te i dalje volim. Milujem ti kosu dok očekuješ reakciju, napeto stanje. Usne si razmaknula, pokazala bjelinu zubi. Miješala si slinu tijela sa mojim izlučevinama. Znojno i grubo sam se podupirao i rastvarao rasnu damu.
Ukrala si me jedne jesenske noći Smrti. Sada krvariš sa mnom dok te straga želim imati. Ostaviti biljeg muškosti. Otvorenih jedara plovim u tebi, strasnim bespućem nage zavodnice u vrijeme prvog slijetanja pčele na cvijet ruže, purpurne.

Osvježi me svojim pogledom. Rasprostri stol vatre i bluda. prilazim ti kao vojnik nakon rovovske bitke. Umoran, željan uzdaha dok se stvarnost prelama u duginim bojama.
Raspusti kosu moja mila, uvijek si takva lijepa bila.
Više se ne vraćam u blata očaj. Tebe trebam, svaki pokret ti vrebam. Razuzdao sam ponos, poklonio se stvarnosti u kojoj si ti moja jedina.