Jesmo li sami? Razlog pravi ne znam, ali volim biti u šahu sa tobom. Napadati tvoju utvrdu što si ju nekada sramno čuvala od mene. Tek ponekad si mi u mraku poželjela prići, prvim vlakom u državu probisvijeta stići.
Borim li se za tebe dovoljno? Kradu mi te utvare stvarne, nabori i optočene kože.
Uzimam smisao tvoj. Prati me. Možda nam je i zadnji puta. Grudi pokaži, pokidaj kravatu koja te škaklja. Ludo ga progutaj. U očaj me dovedi. Bez suza te i dalje volim. Milujem ti kosu dok očekuješ reakciju, napeto stanje. Usne si razmaknula, pokazala bjelinu zubi. Miješala si slinu tijela sa mojim izlučevinama. Znojno i grubo sam se podupirao i rastvarao rasnu damu.
Ukrala si me jedne jesenske noći Smrti. Sada krvariš sa mnom dok te straga želim imati. Ostaviti biljeg muškosti. Otvorenih jedara plovim u tebi, strasnim bespućem nage zavodnice u vrijeme prvog slijetanja pčele na cvijet ruže, purpurne.
Post je objavljen 03.02.2013. u 18:05 sati.