SONGFORDEAD

Vjerovao sam u izmaglicu dana.
Draga, jesi li gotova?
Vrijeme je, moramo krenuti na put. Čekaju nas sjene budućnosti.
Svakako macane, ali ti si još nag. Hajde obuci barem kaput od prošlosti.
Znaš, ne mogu ja to. Volim prirodu, svaku travku, kap vode. Mjesec i nebesko sivu nijansu večeri.
Ajd molim te dragi ne pričaj gluposti. Dolazi ovako i uhvati me za ruku, kraj drvoreda tulipana povedi.
A gdje ćemo poslije?
Pa na zadnjem sjedištu auta, zar ne želiš to?!
Svakako mila moja, skinut ću te odmah. Ne želim poslije imati problema sa regulativom ishitrenosti.
Jesi li ponijela maslinovo ulje?
Zašto?
Kako zašto?
Meso se sočno jede dok je nauljeno i vlažno!
Pribit ću te na sjedalo, grubo uzeti. Vrištat ćeš i zazivati sve svece svijeta
Ajd molim te drugi puta, budi ozbiljan i ovaj put ne seri. Pričaš gluposti, znam, nježan si kao paperje krila.
Ma jesam, samo se pravim važan pred svojim odrazom u ogledalu. Krutost te moja vreba, nisam mogao a da ne odolim.
Bradavice ću ti slatko ljubiti, preko brežuljka u odajama princeze prelaziti jagodicama grijeha. Bit ćeš moja, dahtat ćeš kao da je ljeto vruće. Tražiti me još i još dok u tebi ne ostavim svoga bića trag.
Hm, pa ne znam što reći. Ajd dolazi ovamo i jednom na brzinu uplovi u luku nemira. Ali ovaj put pazi gdje bacaš sidro!