SONGFORDEAD

Oprostite, kako Vam je ime?
Na to pitanje Vam ne mogu odgovoriti.
Želite li sa mnom provesti noć?
Naravno.
Kod mene ili kod vas?
Može kod mene, večeras sam sama, a za poslije ne garantiram.
U redu, idemo.

Sjeo sam u kut male kuhinje. Izvadio pribor, zarolao jednu i zapalio.
Promatrao sam ju dok se kretala po stanu. Pripremala je svježu bijelu posteljinu. Skinula je sa sebe svu odjeću. Obukla tek spavačicu, ljubičastu. Nazirao sam mirne i pohotne grudi. Bradavice koje mi se već igraju sa maštom. Kako je odmicala od mene polutke su me vabile. Rastao sam, kopnio u rukama i srcu. Nisam mogao propustiti ovakvu priliku. Morao sam ju imati sada, dok je kukavica odzvanjala dvije minute do ponoći. Prišao sam joj i poljubio vrat kao u srne vitak. Okrenula se i ugrizla me za jezik. Nagurala uza zid, svukla i naskočila na krutost mi koja je bujala svakog trena sve više kako mi je krv pritjecala u njega. Nije zastajkivala, ubrzavala je ritam dok se rukama držala oko moga vrata. Ispuštala je zvukove ranjene zvijeri. Sve sam jače prodirao u nju, razbijao maglu i dim oko nas. Vrisnula je zadovoljena, glava joj je klonula u stranu. Skoro je i pala da ju nisam zadržao na rukama. Odnio na posteljinu bijelu- pomislih ''a za nas ju je pripremila''.

Pokrio sam ju toplom dekom. Još jednu zapalio. Obukao se i išetao iz stana. Ostala je za mene bezimena dama. Sočnih grudi sa pogledom ranjene zvijeri.
Sve dok me kolega sa posla nije upoznao sa njom. Ime joj je bilo Dajana i već su 10 godina u sretnom braku.

Sjeo sam na klupu. Zapalio još jednu. I sjetih se datuma kada sam ju prvi puta upoznao a od tad nije prošlo ni mjesec dana.