U baru, za šankom pratio sam jednu crvenokosu damu. Vrckavu, pomalo opijenu. Nudila mi je grudi što su ''kipile'' ispod vezica svilenkastih. Palio sam cigaretu jednu za drugom, nikako da nju zapalim. Odvučem ju od znatiželjnika, samo za sebe, u svoj mali kutak bludnih radnji. Ukrala mi je ponos. Vuče ga za sobom. Guzovi joj vrište u toj zelenoj suknji. Hoće van a ona se čvrsto uhvatila za ritam noći.
Rastavlja me na sitne dijelove, do najmanjega atoma što mi slini za njom.
Krenula je u osvajanje. Na koju stranu treba zavrtjeti misao. Staviti sve na crno ili crveno, broj 69 ili 96.
Jesam li sada sraman, bijeda mi se uvukla u nozdrve. Ne osjećam ništa, ne vidim. Čujem korake kroz maglu glasova. Bit ću svoj, razbacati snježne prepone. Osvojiti ju slatkorječivošću, zavesti onim što me opominje, ''Ne budi lud, vrijeme je za akciju''.
Nisam se ni snašao a već me je vukla kroz gomilu nesretnika. Moja je, samo moja ovu paklenu noć. Sokovi se cijede niz stolove, a mene misao vodi u nju. Istražujem je jagodicama po dlanovima. Imamo li istu sudbinu? Avanturu na umu?
Gdje će me odvesti? Na obližnje parkiralište? U neki motel na koktel? U park na klupu? Ma nije ni bitno. Čeznem za ta dva otočića na njenim grudima, kožom izlivenom srebrnim prahom. Usnama kojima šalje puse slučajnim napasnicima.
Gdje god želi. Bit ću joj rob od noćenja. Kazni me, naplati sve grijehe svijeta. Podaj mi ključ svojih vrata.
Želim ta usta samo za sebe. Ispuniti ih. Neka me jezikom golica, grize. Prelazi preko nezasitne strasti.
Ovo mjesto prvi put vidim. Nit je savršeno, nit previše ambiciozno ali zbog nje prihvaćam sve. Pada na koljena. Svlači me, kruto ju mamim. Vlažno mi daje obraze i usne. Tu bjelinu zubi. U kosu joj uplićem znojne dlanove. Određujem ritam, ubrzavam. Tako malo mi treba. Osvojit ću doline i utore sve. Razlit se kao nikada do sada.
Pa ne mogu vjerovati! Tko mi je ovo smjestio? Dama kud je napaljena ona je i mortus pijana. Sjeda na tratinu i kaže ''Ne mogu više, mislim da ću zaspati''
''E pa hvala moje sunce crveno, neka, sam ću''
Koji general i nije sam ušao u bitku, ratovao i sam pisao svoju povijest.
p.s. Nakon toliko godina još i danas se sjetim Nje, usana što su me dražile. Poslije sam ih tako strasno ljubio iako im je okus pomalo bio kiselkast.
Post je objavljen 15.02.2013. u 19:30 sati.