SONGFORDEAD

Čekala si me
U podrumu stare konobe
Možda to nije bilo najtoplije
Mjesto na svijetu
Ali grijala te fantazija
Par čaša crvenog vina
Što si sa takvom strašću popila

Curile su mi sline
Pri samoj pomisli
Da te uzmem

Osjetim stjenke napete
Pod dodirom snažnih ruku,
Prodoru u raširene polutke
Gdje su se skupljali sokovi, sjajili
Pri prigušenoj svjetlosti
Koju su davale
Zrake magličaste lampe

Bez obzira na sve priče
Koje su kružile o tome mjestu
Gdje su u vrijeme mačeva i štitova
Jedna ljubavnica i njen zavodnik
Uhvaćeni u strasnom klinču
Protjerani na otok
U kojem duše ne mogu usnuti
I oprostiti jedna drugoj
Jer su vjerovali
U iskru života

Uhvatio sam te za struk
Prislonio na zid
Rukama si se pridržavala
Za prozorske rešetke
Uzdigla na nožne prste
Lagano se spuštala
Na napetost kojom sam te načeo

Sve brže si plesala
Ritmom opijene dame
Pupala si, cvjetala
Draži uzbuđenog tijela odavala
Mišići su se grčili

Rukama si mi obujmila vrat
Poljubio sam te u tjeme
Uhvatio za bedra
Podigao, a pulsirajući zanos mašte
Kruto te osvajao

Dok mi se nisi potpuno predala
Jecala si u prekidima disanja
Nisi se mogla suzdržati
Pala si mi pod noge

Popila zadnji gutljaj slada
Koji te prenuo iz sna
Probudio čula za koja si rekla
''Ne mogu se više razbuditi''

Prsti nam se igraju u mraku
Usne vrele griju nagost sočnu
Ljubim ti vrat, prelazim ti po
Leđima kockicama leda
Uvijaš tijelo, oko mene širiš
Mirise zavodljive noći

Trguješ dubinama neistraženim,
Glađu za uzdahom vođene
Rukama istražujem bespuća uzdrhtala
Živi ćemo izgorjeti u žaru svom

Kao mačka provlačiš se kroz noge
Grickaš ih, ne možeš stati
Zgrabila si me, kroz kosu provukla
Golicala, do ludila dovodila
Jezikom igrala, srce mi tuče sve više
Osmijeh želiš iz mene izvući
Diraš me, tonem, tonem sve dublje
Za sobom vučem sav dim prostorije

Hvatam te snažno za članke
Vučem k sebi
Poljubac strastan ti poklanjam
Gaćice bacam u stranu
Savijam ti koljena, polutke širim
Zavodim te dodirom zmaja što si probudila
Ogolila, okamenila

Umrijet, umrijet ću u tebi
Stjenke ljubavi se pune krvlju
Stežu me, stvaraju okove
Iz kojih se ne mogu izvući

Izlijevam se, purpurna odiseja puca
Stopili su se sokovi naše nježnosti

Glavu mi na prsa polažeš
Pališ cigaretu, oslabljelih mišića
Kroz jutro udišeš nikotin
Vežeš ga sa hormonima sladokusja

Zarobljenik sam tvoga oka
Skrivaš me u kutu srama
Ja sam ona točka od koje počinješ jutro

Prvo me mamiš, siluetom vabiš
Bokovima privlačiš zvijezde
Tragaš za prstima koji su uvijek spremni
Da se spletu sa tvojima
U odaje purpurne uvedeš
Zaigram se, dražim te
Zamuckuješ, glas ti se stapa sa tijelom
Sve dok žar žudnje
Ne osjetim da ustreptalo buja

Na koljena, na koljena padaš

Raspuštaš kosu crvenu
Odaješ se, dijamantu sjajnom podaješ
Grešnik sam od prvog dana
Kidam sa tebe sve spone
Što su ti grudi stezale

Otrovan sam, zloću mi piješ
Sladiš se krutošću vizionara
U oči me gledaš, a znaš, to volim..
Usne spretno pletu mrežu oko napetosti..

Hvatam te oko struka
Prelazim unutrašnjom stranom bedara
Koktel dvostruki ti spremam
Pun vatre i zidova koji pucaju..

U prodoru strasti što uvijek držala si na uzici
Sada ne odmičeš, spremaš se
Poklanjaš, za ples divljine,

Polutke ti dvije razmičem
Lagano se zanosiš u naletu
Metka bludnoga

Tišinom vapiš, krv ti se zapaljuje
Iznutra goriš, jecaš ljubavnom boli
Mišići ti se grče

Noć ti kuca na postelju vlažnu
Hvatam te za ramena
Zadajem konačan pad
Udaram u čvrstu, napetu golet'
Koja se gnječi pod naletom..

Ne dišeš, ne govoriš
Onemoćalo se okreneš, spustiš glavu

target=_blank>

Noćima ne spavam
Sanjam potrebu koja me ruši
Uzeti te straga
Goruća krutost prodire
u žudnju nadraženu uljima,
prstima u bludu iskovanim

Sjajiš, sjajiš se u mraku
Sokovima, znojem
Našeg jedinstvenog tijela
Ruke mi čvrsto držiš
Lagano ih povlačiš
Po čvrstim
polutkama razuzdanosti
Želiš da ih okujem
Utonem u njih
vrućinom vulkana

Spuštaš glavu na jastuk
Prodirem
Jako, do kraja
Vičeš, grčiš se
Hvataš moje prepone
Određuješ udarce

Tijelo mi daješ
Kao more, valove vjetrovima
Rastvaram ga
Punim ekstazom bluda

Ispunjavam svaku prazninu
za koju si mislila
da je u tebi neispunjena,

Želiš zadnji puta
Divlje, onako zvjerski
Osjetiti raskoš u stjenkama polutki
Ne posustaješ
Napitak opojnosti se slijeva
niz mesnate brežuljke
Miješa sa ritmom
malaksalih nogu

Ostaješ u položaju
savijenih koljena,
glave na jastuku
Ne mičeš se
Pomišljam
''Može li biti bolje''

Pogledaš me sjajnih očiju
Otvoriš usta
Pokažeš bijele zube
Lagano preko usijanih,
crvenih usana pređeš jezikom

Izgovaraš
''Molim te, još''

Pišem prvi refren kiše
Volim te ovu tamnu noć,
kada su godovi naše ljubavi prešli desetljeće
Na požutjelom papiru
pokušavam prevariti godine a i sebe

Ushit tvojih golih grudi
trgam sa vrhova prstiju anđela
Malo su im zmazani,
al' što da radim kada te ljubim
u vrelini ljetne noći

Zastajem za koracima budućnosti,
sve sam sa sebe skinuo
Pokušao očarati ljubav svoju
nagošću tijela, ovjekovječenim
na nekim starim fotografijama

A ti i dalje sama brineš
o vatrenom prstenu naše vulgarnosti
Zar sam još uvijek
samo pojava koja skače iz mraka

Možda te smijeh
propupale ruže probuditi
Zajedno odšetamo
u purpurnu zoru

target=_blank>

Ruke su mi hladne
Kako da te ovu noć zadovoljim
Sve je tek misao noći
A ti moju strast gutaš očima
Usta pohotna vlažiš
Želiš krutost moju

Meni ruke hladne
Ti želiš do kraja
Da me tješiš, moj bitak 'mariš

A opet, znaš
Gledam te kao zvijer
puštena sa lanca
S visoka
Tebe ni to ne vrijeđa
Samo se sladiš okusima čokolade

Ruke su mi hladne
Kako da ti bokove obuzdam
Uvedem u krajnost svoga morala

Zasvijetli u meni
Nema više govora
Samo vrijeme koje curi
A zaborav se igra očima razbojnika
Iskričavost zore me budi
Položi na knjigu gubitka ključ
Preostali sjaje?
Ja čeznutljivo perem ogledala
svoga dvogleda
Pisani svijet, Moj se zapalio
Mada sam i to prije znao
Tek sada to dijelim
sa vucibatinama koje me pune bijesom
Neću otići
Možda ću posustati
Nasloniti se na vrata katedrale
Upaliti cigaretu, sumpor svježe smrdi
Znam, Bog je Jedan
Ali, ipak, vještac u meni se opire kartama

Zarobile su me strašne spodobe okova
Ne mogu a da ne kažem Tebi

Ostani po strani, svijet se raspada
Koliko god Ti šivao rane
cure zle nakane aždaja i guštera

Kada bih znao da u lijevoj ruci
mi spava euritmijski dodir
Plesao bih slijepim pokretima šišmiša
Grijeh je taj što sam se davno odao
Privržen sam Ti od onoga dana
kada sam izgubio nevinost

Ostao gol, sam na nebu
Sunce me je probudilo
Bijeli oblaci su odavali očaj boli
Krvave oči neprospavane noći
Junak sam lucidnosti
Gladan sam riječi,
slova što sjaje u mraku

Posljednji vlak kreće prema Brodu
Ja još uvijek odmahujem
kiselkastom okusu polupane čaše

Grizem si usne,
jedno će tako bol biti iskrena i prava
Gladan sam plamena i vatre
Njenog dodira
Tvoje bezgranične ljubavi

Ptica srca odletjela je
Ostao sam sasvim sam
Duša mi je hazarder bez oružja
Ne želi putovati
Ponovo se u svoj dom ljubavi vratiti
Moje Veliko Ja
Piše tugu bojom neba
Duh moje sjene
Trga korice knjige moga života
Postao sam gospodar samoće

(bol je tu nebitna,
davno sam je premazao
uljanim bojama,
prodao, vrlo jeftino)

target=_blank>

Tišina riječi
dah mi sledila
Borim se, u ljubavi čeznem.
Vihor noći prohujao je
mojim postulatom dobrote
Oni što vole,
sanjaju cijeli život kamene kugle
u Svemirskoj oazi što bacaju zrake
na uspaničenu golotinju koja stoji u parku
Divi se sama sebi, sve je u tebi
Stani, kreni,
zbunjenost je moral slabog odaziva

Ne možeš biti moćnik na kraju puta
ako za sobom vučeš samo uplakana lica
Ne možeš biti vladar svijeta
ako si zanemario iskrenost sreće

Vitez je onaj što u parku stoji
naslonjen na svoje uspjehe i poraze
Smije im se radošću djeteta

Kada jednom pobijedi bedem straha
Jecaj njenog tijela se javlja
Zagolica tek toliko da zna da nije ostavljena

U pismu napiše:
Voli te lutalica ljubavi
Ako sam te jednom ljubio
moje usne će se uvijek vratiti
vrtovima gdje s jutrom
prestaje jesen, dolazi proljeće

Uvijek kada putujem
Putujem sam,
stari kofer, tek uvelo cvijeće
Njeno rođenje, moj spas
Tračnice što nadolaze
pod težinom te mašine dahću,
žele doći do zraka
U svem' tom putovanju
upoznao sam tek svoje srce okrnjeno,
usne što davale su mi nadu,
jer tuga je kao svjetlost tamna,
mrzovoljna, što se ja više želim uzdići,
ono me ruši, vraća na početak pupanja istine
Trnje što se zabilo u mladost jednog mladića,
ukorijenilo se kao tupa bol
Jer bez očaja nema ni ljubavi

Oči te male crne'
Kao svjetionici su
Pokazuju mi kojom stranom ići
Ja ih u nevjerici pitam:
Pa gdje ću ja to stići

Nemoj od mene tražiti
da ti budem tek ruž na usnama
Pojela si mi srce
Servirala ga sa medom
Znaš da mi on tijelo sladi
Ne bunim se
Niti te kudim
Bio bi dosta
jedan strastan ugriz zadovoljstva
Samo mi ti znaš ugoditi
Iz sna probuditi

Sve ostalo je nebitno
Ova kiša što lije
Vjetar što bije
Sve je prolazno
Samo tvoj glas me čini
Čovjekom, pod krovom od zvijezda

Oči sam prekrio
sirovim strahom
Ugasio prvu cigaretu
iz druge svježe otvorene kutije
Pročitao:
Nikotin šteti zdravlju
Ma otkuda im to!
Što ako i umrem
Ponovo ću se roditi
Ponekad i onako treba tisućljeće
da osjetim tvoj dah Bože

Jednostavan život imam
Nju, cigaretu,
Prostoriju bijelu
Promet je tek sporadičan pojam
moga kretanja

Ljepota je dar Anđela
Za njom ne žudim
Hodam ulicom bluda

Tko će da pjeva posljednji refren
Nije ni bitno
Ionako, već sam rekao
Ponovo ću biti mlad

S kišom je došao i prvi ushit zadovoljstva,
grane su plesale na vjetru,
obrazi stabala u bijelo obojani drhtali su
pod dodirom nabujalih emocija
Uhvatio sam snažno tvoja bedra,
želim biti vječiti moreplovac na nemirnom moru,
što me doziva i kada oluja se sprema,
u tišini bure koja se oprašta sa morskim valima
Laganim raskorakom među tvoje prepone,
iluzija i mašta pretvaraju se u
ispisan roman, s potpisom crvenog iskovanog žiga
Želim tvoje sokove po nogama, licu i usnama
Da pod naletima tijela padneš na koljena,
moliš me da ne stajem
Osjećaj zadovoljene žene uđe ti u žile,
sve pore kože, smijeh te obuzme

Na kraju, ja kao pravi džentlmen
gaćice sa poda spremam,
jer osvojio sam te krutošću
u kojoj ostaješ uvijek meni privržena

Nekako, proljeće donosi ulje
Koje se prelijeva nagim tijelima

Grudi namjerno skriva,
Želi potencijal muškosti
Nijansirati do žarko-crvenog tona,

Ruke maštovite uvlači
U njenu kristalno, obasjanu žudnju,
Razbuditi u sebi bludnika
Navlažiti sveticu njenih snova

Ljubav srca svoga ne mijenjam ni za treptaj Sunca
Ona me nagriza, ja se cijedim
Ona me sladi, usnama što griju kao sočne baklave
One vruće sa puno oraha, o Bože dragi, ja bih rekao
Osjećaj je to blagi, ali tuče, lupa ova moja beštija
Ne da joj mira, samo ju dira
Vreba kao sokol što se osokolio
Još od strasti nije obolio

Ljubav što zapela mi za oko moje šućmur šare
Sve od sebe daje, ali se zato ne kaje
Raj, Raj je to moj prijatelju
Ona se nećka, ja znam što se sprema