SONGFORDEAD

Noćima ne spavam
Sanjam potrebu koja me ruši
Uzeti te straga
Goruća krutost prodire
u žudnju nadraženu uljima,
prstima u bludu iskovanim

Sjajiš, sjajiš se u mraku
Sokovima, znojem
Našeg jedinstvenog tijela
Ruke mi čvrsto držiš
Lagano ih povlačiš
Po čvrstim
polutkama razuzdanosti
Želiš da ih okujem
Utonem u njih
vrućinom vulkana

Spuštaš glavu na jastuk
Prodirem
Jako, do kraja
Vičeš, grčiš se
Hvataš moje prepone
Određuješ udarce

Tijelo mi daješ
Kao more, valove vjetrovima
Rastvaram ga
Punim ekstazom bluda

Ispunjavam svaku prazninu
za koju si mislila
da je u tebi neispunjena,

Želiš zadnji puta
Divlje, onako zvjerski
Osjetiti raskoš u stjenkama polutki
Ne posustaješ
Napitak opojnosti se slijeva
niz mesnate brežuljke
Miješa sa ritmom
malaksalih nogu

Ostaješ u položaju
savijenih koljena,
glave na jastuku
Ne mičeš se
Pomišljam
''Može li biti bolje''

Pogledaš me sjajnih očiju
Otvoriš usta
Pokažeš bijele zube
Lagano preko usijanih,
crvenih usana pređeš jezikom

Izgovaraš
''Molim te, još''