Pišem prvi refren kiše
Volim te ovu tamnu noć,
kada su godovi naše ljubavi prešli desetljeće
Na požutjelom papiru
pokušavam prevariti godine a i sebe
Ushit tvojih golih grudi
trgam sa vrhova prstiju anđela
Malo su im zmazani,
al' što da radim kada te ljubim
u vrelini ljetne noći
Zastajem za koracima budućnosti,
sve sam sa sebe skinuo
Pokušao očarati ljubav svoju
nagošću tijela, ovjekovječenim
na nekim starim fotografijama
A ti i dalje sama brineš
o vatrenom prstenu naše vulgarnosti
Zar sam još uvijek
samo pojava koja skače iz mraka
Možda te smijeh
propupale ruže probuditi
Zajedno odšetamo
u purpurnu zoru
Post je objavljen 22.05.2012. u 15:34 sati.