SONGFORDEAD
22.05.2012., utorak
POJAVA IZ MRAKA
|
Pišem prvi refren kiše Volim te ovu tamnu noć, kada su godovi naše ljubavi prešli desetljeće Na požutjelom papiru pokušavam prevariti godine a i sebe Ushit tvojih golih grudi trgam sa vrhova prstiju anđela Malo su im zmazani, al' što da radim kada te ljubim u vrelini ljetne noći Zastajem za koracima budućnosti, sve sam sa sebe skinuo Pokušao očarati ljubav svoju nagošću tijela, ovjekovječenim na nekim starim fotografijama A ti i dalje sama brineš o vatrenom prstenu naše vulgarnosti Zar sam još uvijek samo pojava koja skače iz mraka Možda te smijeh propupale ruže probuditi Zajedno odšetamo u purpurnu zoru |
