Smisao Života

ponedjeljak, 13.03.2023.

Čovjek zvan Otto

Film „Čovjek zvan Otto“, američka je ekranizacija romana „Čovjek zvan Ove“ švedskog pisca Fredrika Backmana iz 2012. godine.

U filmu je u glavnoj ulozi odlični Tom Hanks koji glumi zajedljivog starkelju Otta, čiji je život posvećen poštivanju pravila i reda, ali se suočava s nizom izazova koji ga prisiljavaju da razmisli o svom načinu života i svijetu oko sebe.

Otto ima svoje rutine i principe kojih se i drži, a glavna ideja koju zagovara je da ljudi trebaju biti odgovorni i raditi svoj posao bez odstupanja.

Međutim, Otto se suočava sa situacijama koje ga prisiljavaju da se odmakne od svojih principa, a to su susjedi koji se useljavaju u njegovu ulicu i koji mu se ne sviđaju.

Ottova netrpeljivost prema novim susjedima potaknuta je njegovim životnim iskustvom koje ga je naučilo da su ljudi uglavnom idioti.

Pored toga, Otto je udovac koji je izgubio suprugu i nerođenog sina, i koji se bori sa gubitkom voljene osobe i svojom usamljenošću, a tokom filma se nekoliko puta bezuspješno pokušava ubiti.

Međutim, kroz interakciju sa susjedima, Otto prevladava svoju tugu i usamljenost i postaje svjestan da njegova perspektiva nije jedina i da svatko ima svoju priču.

Ottov svjetonazor počinje se mijenjati, a on počinje shvaćati da je svaki čovjek vrijedan poštovanja i ljubavi, te počinje pronalaziti novu svrhu i smisao života.

Da, ovo je još jedan film o smislu života , film koji ističe važnost empatije i razumijevanja prema drugim ljudima, koji nas upozorava da su svačije priče važne i da svatko ima svoju vrijednost u društvu.

Ottov put od usamljenika do prijatelja, čovjeka prevelikog srca (metaforički i doslovce - zbog prevelikog srčanog mišića nije bio primljen u vojsku), predstavlja inspiraciju za sve nas da ne odustajemo od drugih ljudi i da se otvorimo za nove mogućnosti u životu.

Svi mi imamo nešto vrijedno ponuditi svijetu, a važno je tu vrijednost prepoznati i u drugima.

U nastavku, u prvom videu možete pogledati kratki insert iz filma, a u drugom videu i cijeli film s titlom.

ponedjeljak, 06.03.2023.

Odlazi cirkus

Cenzura nepokolebljivo ide dalje u nove pobjede. Najnovija cenzura odnosi se na N1 televiziju, a time je pogođena i satirična emisija Prime time koja se na N1 televiziji više neće prikazivati jednom tjedno, već jednom mjesečno. Nije tajna da je N1 televizija, od svih tv kuća, najveći trn u oku vladajućima, ne samo u RH, već ,što bi rekli, i u regionu. A ova je cenzura i potekla iz regiona.

Naime, vladajuća stranka u Srbiji na čelu s Aleksandrom Vučićem kontrolira Srpski telekom koji kontrolira Arena sport koji pak postavlja uvjete providerima kabelskih usluga, uključujući i onima u RH, i tako je N1 izletio s dijela tržišta, a time Prime time gubi tri emisije mjesečno. Prime time je, prije Šprajcove emisije Stanje nacije, bila jedina televizijska satirična emisija tog tipa u RH, najprije su ih otjerali s HRT-a, a progon se nastavlja i cenzuriranjem N1 televizije.

Ali, najbitnije je da će se država upisivati na jedine nekretnine primatelja socijalne naknade od 139 eura. Živio Superhik! Živjela Hrvatska!

No, cenzura medija ne postoji da bi slomila autora, nego da bi slomila publiku, kao što kaže Borna Sor. No, neće nas slomiti, ne dajte se prajmtajmovci!

nedjelja, 05.03.2023.

Lakovjernost ubija

Nastavljamo s razotkrivanjem pseudoznanosti.

U ovom postu na meti mi je tzv. Breussova metoda.

Breussova metoda je dijeta koju je razvio austrijski alternativni liječnik Rudolf Breuss. Prema Breussovoj dijeti, pacijenti s rakom trebaju piti sokove od povrća, a umjesto hrane konzumirati samo biljne juhe i čajeve tijekom 42 dana. Breussova tvrdnja je da njegova dijeta osim raka može izliječiti i razne druge bolesti. Sve o Breussovoj metodi možete saznati OVDJE, gdje možete pročitati i njegovu knjigu.

Breuss u toj knjizi tvrdi da je zahvaljujući njegovoj metodi od raznih bolesti, uključujući i rak, širom svijeta ozdravilo 40 000 ljudi, a to je saznao tako što su ga isti posredno ili neposredno o tome izvijestili, a najvjerojatnije se radi i o većem broju. I tu nema ništa sporno, zašto bi ljudi lagali? Najvjerojatnije su ozdravili od svojih bolesti.

Sporno je to što takav način predočenja "rezultata" ozdravljenja nije relevantan dokaz da je Breussova metoda učinkovita u liječenju raka i drugih bolesti. Naime, da bi se nekoj metodi priznalo da djeluje treba provesti valjana empirijska istraživanja, odnosno znanstvene studije. I provedene su mnogobrojne studije o učinkovitosti Breussove metode. Znate li koliko je znanstvenih studija potvrdilo učinkovitost iste u liječenju raka? Nula. A znate li koliko je znanstvenih studija potvrdilo neučinkovitost Breussove metode? Sve.

Studije su dokazale da Breussova metoda ima manju učinkovitost u izlječenju raka od placebo lijekova, te da može biti i štetna jer iscrpljuje organizam i oslabljuje imunitet, a bilo je slučajeva u kojima su ljudi umirali. Možda bi umrli i nakon korištenja metoda konvencionalne medicine, poput kemoterapije, ali to ne možemo znati, jer Breussova metoda zahtijeva da se uz nju ne koriste druge metode liječenja.

Spomenut ću i neke od studija o istraživanju učinkovitosti Breussove metode u liječenju raka (izvor AI):

Studija objavljena 1984. godine u časopisu "Cancer Research" koja je testirala učinak biljnih pripravaka koji se koriste u Breussovoj dijeti na stanice raka dojke. Rezultati su pokazali da niti jedan od ovih pripravaka nije pokazao sposobnost inhibicije rasta stanica raka.

Studija objavljena u "Deutsche Zeitschrift fur Onkologie" 1990. godine analizirala je učinke Breussove dijete na pacijente s rakom. Autori su zaključili da dijeta nije imala učinka na rak, ali je mogla dovesti do ozbiljnih nuspojava, kao što su dehidracija i gubitak tjelesne mase.

Studija objavljena 2005. godine u časopisu "Journal of Alternative and Complementary Medicine" u kojoj su autori analizirali slučaj muškarca s rakom koji je odbio konvencionalnu medicinu i odlučio se za Breussovu dijetu. Nakon 3 mjeseca, njegovo se stanje pogoršalo, a tumori su mu se povećali.

Studija objavljena 2006. godine u časopisu "Integrative Cancer Therapies" u kojoj su autori istražili učinkovitost Breussove dijete u liječenju raka prostate. Nakon 12 tjedana, niti jedan od 12 ispitanika nije pokazao poboljšanje stanja, a jedan je imao čak i pogoršanje.

Studija objavljena 2007. godine u časopisu "Cancer Nursing" koja je analizirala utjecaj Breussove dijete na kvalitetu života kod osoba koje se liječe od raka. Rezultati su pokazali da Breussova dijeta nije poboljšala kvalitetu života ispitanika.

Studija objavljena 2011. godine u časopisu "Nutrition and Cancer" koja je istražila utjecaj Breussove dijete na stanice raka crijeva. Rezultati su pokazali da biljni pripravci koji se koriste u Breussovoj dijeti nisu pokazali učinkovitost u inhibiranju rasta stanica raka crijeva.

Studija objavljena u časopisu "Annals of Oncology" 2005. godine analizirala je slučaj žene koja je odlučila liječiti svoj rak dojke prema Breussovoj dijeti. Unatoč tome što je strogo slijedila dijetu, njezina je bolest napredovala, a na kraju je umrla od raka. Autori studije zaključili su da Breussova dijeta nije učinkovita u liječenju raka.

Studija objavljena u "Journal of Alternative and Complementary Medicine" 2007. godine analizirala je učinke Breussove dijete na pacijente s karcinomom gušterače. Iako su neki pacijenti doživjeli poboljšanja simptoma, dijeta nije imala utjecaj na rak.

Studija objavljena u "European Journal of Cancer" 2008. godine analizirala je učinke različitih alternativnih terapija, uključujući i Breussovu dijetu, na preživljavanje pacijenata s rakom. Autori su zaključili da nema dokaza da bilo koja od alternativnih terapija, uključujući Breussovu dijetu, ima učinak na preživljavanje pacijenata s rakom.

Studija objavljena u "British Journal of Cancer" 2004. godine analizirala je učinke različitih alternativnih terapija na preživljavanje pacijenata s rakom dojke. Autori su zaključili da nema dokaza da Breussova dijeta ima bilo kakav učinak na preživljavanje pacijenata s rakom dojke.

Knjigu štovanog dr. Breussa sam vam servirao i možete je pročitati, te tražiti i druge dokaze o učinkovitosti te metode, a ako želite proučavati gore spomenute, ili neke druge znanstvene studije koje su dokazale neučinkovitost Breussove metode morat ćete se malo potruditi i pronaći ih sami, ja nemam vremena.

Uglavnom, dobro se informirajte i donesite svoj sud. I pritom imajte na umu da lakovjernost ubija.

subota, 04.03.2023.

Razotkrivanje pseudoznanosti

Osnovna razlika između znanosti i pseudoznanosti je ta što se znanost temelji na ispitivanju i pokušaju opovrgavanja teorija, a pseudoznanost na potvrđivanju teorija.

Kao što sam napisao u prethodnom postu, u znanosti se tvrdnje moraju biti u stanju provjeravati, eksperimenti se moraju biti u stanju ponoviti od strane različitih istraživača i jedino ako su rezultati ponavljanja eksperimenata isti, tvrdnja može biti dokazana.

Jedan od klasičnih primjera pseudoznanosti je tzv. teorija o memoriji vode. Problem se ne nalazi u postavljanju hipoteze da voda ima memoriju, već u metodama kako se ta hipoteza dokazuje, te pretvara u kakti znanstvenu teoriju, iako ista to nije, ne još uvijek, možda bude, ali istraživanja hipoteze o memoriji vode se trebaju nastaviti na način kako to zahtijeva znanstvena metoda u kojoj su ključni kontrolni eksperimenti.

Jedan od istraživača tzv. memorije vode, Masaru Emoto, napisao je nekoliko knjiga od kojih su neke "Poruke skrivene u vodi" i "Istinska moć vode", a u kojima je postavio teoriju, utemeljenu na fotografijama kristala, da voda pamti informacije te da čak reagira na emocije, odnosno na tepanje, lijepe i ružne riječi koje ne moraju biti ni izgovorene već samo napisane na poruci koja je naljepljena na boci s vodom, odnosno da estetika kristala vode ovisi o tome kako se s njom postupalo prije nego što je zamrznuta.

No, unatoč pokušaja drugih znanstvenika da ponove njegove eksperimente i dobiju isti rezultat, u tome nisu uspjeli. Naime, ispostavilo se da oblici kristala ni na koji način ne ovise o tome s kakvim je mislima i emocijama bila zaokupljena osoba koja je provodila eksperimente, niti što je pisalo na poruci naljepljenoj na boci, niti kakva je glazba puštana tokom eksperimenta, odnosno da je Emoto selektivno birao kristale kako mu je odgovaralo, da nije radio nasumične eksperimente. Znanstvenici koju su ponovili Emotove eksperimente i zaključili da njegova teza "ne pije vodu" su James Randi, Michael Shremer, Edzard Ernst, Steven Novella i mnogi drugi.

Ovdje dolazimo do grešaka u argumentaciji koje se ne smiju koristiti u znanstvenoj metodi ako se želi objektivno zaključivati. I prva greška na koju ću skrenuti pozornost je upravo ta koju sam naveo u primjeru Emota - opservacijska selekcija, također nazvana nabrajanje povoljnih slučajeva, ili kao što je to filozof Francis Bacon rekao - brojanje pogodaka, a zaboravljanje promašaja.


Spomenuti ću još samo nekoliko argumenata koji nisu valjani u znanstvenoj argumentaciji, a ostale, uz dodatna pojašnjenja, možete pročitati u knjizi "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami" mojeg gurua Carla Sagana.


Ad hominem - logička greška koja se očituje u negiranju istinitosti neke tvrdnje ukazivanjem na negativne (često izmišljene) karakteristike osobe koja je tu tvrdnju iznijela.

Argument iz autoriteta - logička greška pri kojoj se tvrdnja smatra ispravnom samo zato što ju je postavio neki "autoritet".

Argument iz neznanja - logička greška u kojoj se ukazuje na istinitost tvrdnje zato što nije dokazano suprotno.

Non sequitur - logička greška u kojoj zaključak nije podržan premisama.

Post hoc, ergo propter hod - logička greška u kojoj se jedna pojava smatra uzrokom druge samo zato što se dogodila prije.

Isključenje srednjeg člana, ili lažna dihotomija - uzimanje u obzir samo dva ekstrema u kontinuumu posrednih mogućnosti.

Skliska padina - povezana s isključenjem srednjeg člana, logička greška koja pokušava ukazati da prihvaćanje tvrdnje automatski dovodi do slijeda nepoželjnih događaja.

Konfuzija korelacije i kauzalnosti - pogrešno zaključivanje da postoji uzročna veza između dvije varijable samo zato što postoji neka korelacija između njih.

Čovjek od slame - izvrtanje originalne tvrdnje i opovrgavanje takve izvrnute, često karikirane tvrdnje.

Zatajeni dokazi, ili poluistine - ne spominje se važan detalj.
itd...

Poznavanje takvih grešaka u argumentiranju može pomoći u razlikovanju znanosti od pseudoznanosti, ali i općenito u vođenju rasprava. Naravno, svi smo skloni tim greškama kad raspravljamo o nečemu i prilikom rasprave nije zgorega imati ih u vidu, dapače.

I još nešto, nije zgorega provjeravati valjanost argumenata neke teorije koja vam se svidjela, dapače, a obavezno provjerite i postojeće argumente protiv iste.

Post "Lakovjernost ubija"

četvrtak, 02.03.2023.

Saganova metoda

Carl Sagan bio je jedan od najistaknutijih znanstvenika 20. stoljeća, najpoznatiji po svom radu u astronomiji i popularizaciji znanosti. Međutim, Sagan je također bio poznat kao borac protiv pseudoznanosti, odnosno lažne znanosti.

Sagan je smatrao da je pseudoznanost velika opasnost za društvo jer dovodi ljude u zabludu i oduzima im pravu znanstvenu informaciju. Zato je Sagan razvio jednostavnu metodu za razotkrivanje pseudoznanosti koja se danas zove "Saganova metoda", a koju je opisao u knjizi "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami". U poglavlju "O umjetnosti otkrivanja gluposti" Sagan predstavlja set “alata” za skeptično razmišljanje, odnosno načine za konstruiranje ispravnih te odbacivanje lažnih i pogrešnih argumenata koji su ujedno i temelj znanstvene metode. Uz spomenute “alate”, Sagan donosi i kratki pregled najčešćih logičkih pogrešaka koje treba prepoznati i izbjeći pri argumentiranju.

Alati skeptičkog mišljenja (temelj znanstvene metode):

- svaki put kada je to moguće, mora postojati neovisna potvrda "činjenica"

- ohrabrujte supstancijalnu raspravu o dokazima, među kvalificiranim sudionicima, sa svih mogućih točki gledišta.

- argumenti na bazi autoriteta su beznačajni - autoriteti su činili greške u prošlosti. To će činiti i u budućnosti. Možda je bolje reći da u znanosti nema autoriteta; u najboljem slučaju, postoje stručnjaci.

- zavrtite više od jedne hipoteze. Ako nešto treba biti objašnjeno, razmislite o svim različitim putevima kojima to može biti objašnjeno. Potom razmislite o testovima uz čiju pomoć možete sustavno oboriti svaku od alternativa. Ono što preživi, hipoteza koja se odupre obaranju u ovoj darvinovskoj selekciji među "višestrukim radnim hipotezama" imat će mnogo bolju šansu da bude pravi odgovor na problem, nego ono što biste uzeli da ste jednostavno prihvatili prvu ideju koja vam se svidjela.

- Ne pokušavajte se pretjerano vezati uz određene hipoteze samo zato jer su vaše. To je samo usputna postaja na putu prema znanju. Pitajte se zašto vam se baš ta ideja sviđa. Pošteno ju usporedite s alternativama. Vidite možete li pronaći razloge za njeno odbacivanje. Ako ih ne pronađete vi, pronaći će ih netko drugi.

- Kvantificirajte. Ako ono što pokušavate objasniti ima neku mjeru, neku numeričku kvantitetu, bit će vam puno lakše da razlučite bolje od gorih hipoteza. Ono što je neodređeno i kvalitativno, otvoreno je mnogih objašnjenjima. Naravno, postoje istine koje se trebaju tražiti u mnogim kvalitativnim problemima s kojima se moramo suočiti, ali pronaći njih teži je posao.

- Ako postoji lanac argumentacije, svaka karika u lancu mora biti valjana (uključujući premisu) - a ne samo većina njih.

- Occamova britva. Ovo poznato kritičko pravilo naređuje nam da u slučaju kada smo suočeni s dvije hipoteze koje objašnjavaju podatke na jednako dobar način, izaberemo onu jednostavniju.

- Uvijek se pitajte može li hipoteza biti, barem u načelu, opovrgnuta. Tvrdnje koje se ne mogu testirati, koje nisu opovrgljive, ne vrijede puno. Uzmimo npr. veliku ideju da je naš Svemir i sve u njemu samo jedna elementarna čestica - recimo, elektron, u mnogo većem Kozmosu. Ali, ako ne možemo doći do informacija iz tog izvanjskog Kozmosa, nije li tu ideju onda nemoguće opovrgnuti? Moramo biti u stanju provjeravati tvrdnje. Okorjelim skepticima morate dati priliku da provjere vaše razmišljanje, da ponove vaše eksperimente i da vide hoće li dobiti isti rezultat.

Pouzdavanje u pažljivo planirane i kontrolirane eksperimente je ključ znanstvene metode.

O pogreškama u argumentaciji koje treba izbjegavati pisat ću u idućem postu.

Knjigu "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami" možete pročitati OVDJE