Riječi kralj, kraljica, kraljevstvo, nas podsjećaju na skandale, bogatstvo i moć, dok u nekima još bude i romantična sjećanja na djetinjstvo i bajkovite priče. Svi mi volimo i u dubinama težimo za tim bajkovitim pričevima i princezama, poistovjećujemo se sa njima, zamišljamo život kralja i kraljice ... Ako su i okrutani i nepravedni do nasilja na manjima, nižima, ipak i dalje mislimo, oni imaju moć, imaju vlast, imaju novac, po mišljenju većine ugnjetavane istima, imaju sve, ...
Kolike su čežnje nas malih ljudi za uspjehom možemo spoznati i iz ove priče, života poznate nam Evite Peron - mnogi 'mali' su se uzdigli do vrha, a samo oni znaju koliko su čeznuli za ispunjenjem, za ljubavlju, tražili je na nama poznate 'ljudske načine'. I što su neki na kraju naučili i zaključili ???
... ovdje /sada/ stavljam nešto što sam davno prije bila započela i predviđala za neku sličnu temu ...
.................................... "Ne plači za mnom Argentino" iz filma "Evita"
Pamtite li ovu lijepu pjesmu ... ne znam zašto, ali nekako je već duže vrijeme pjevušim iako je možda nekima nepoznata ili davno zaboravljena ... Izabrala sam baš ovu izvedbu /na španjolskom!/ da se uz nju ne vežu razne asocijacije obzirom na poznatu pjevačicu koja u ovom filmu glumi Evitu i koja pjeva ovu pjesmu!, jer je sama pjesma prekrasna ...
To je pjesma o žarkoj ljubavi prema svojoj zemlji ...
U srcu Eve /Duarte/ Peron je uprkos burnim vremenima i opakoj bolesti koja joj je uzela život u 33. godini jako gorio domoljubni plamen. To je također i priča o "američkom snu" na argentinski način – o siromašnoj djevojci iz seoske ravnice kojoj je dobro krenulo i koja se uzdigla do Prve dame Argentine sa 27 godina ...
...
Ali "Evita" je prvenstveno ljubavna priča,
priča o duhovnim stvarima koje nikada
ne mogu biti zamjenjene materijalnim ...
...
Stihovi su to o srcu,
nasuprot materiji,
nasuprot svemu materijalnome
koje nikako ne može ispuniti čovjeka. Ljubav je ona, ili ono, koja, što, ispunja čovjeka !!!
...
Pronađoh ovaj, možda ne baš najbolji prijevod ...
"Ne plači za mnom Argentino ...
Istina je, nikada te nisam ostavila.
Kroz sve moje divlje dane,
Moje ludo postojanje,
Održala sam obećanje ...
Ne stoj daleko od mene,
Ni bogatstvo, a ni slavu,
Nikada nisam prizivala,
Iako se svijetu činilo da je to jedino što želim.
Oni su iluzija,
Oni nisu rješenje koje nam obećava „biti“ ...
Svo ovo vrijeme je jedan odgovor bio tu:
Volim te i nadam se da ti voliš mene !
Ne plači za mnom Argentino ..."
.................................... ............................ It won't be easy, you'll think it strange
................................... ............................. When I try to explain how I feel
................................... ............................. That I still need your love after all that I've done
................................... ............................. You won't believe me
................................... ............................. All you will see is a girl you once knew
................................... ............................. Although she's dressed up to the nines
.................................... ............................ At sixes and sevens with you
.................................... ............................ I had to let it happen, I had to change
.................................... ............................ Couldn't stay all my life down at heel
................................... ............................. Looking out of the window, staying out of the sun
.................................. .............................. So I chose freedom
.................................. .............................. Running around, trying everything new
................................. ............................... But nothing impressed me at all
................................. ............................... I never expected it to
................................ ................................ Don't cry for me Argentina
.................................. .............................. The truth is I never left you
................................. ............................... All through my wild days
............................. ................................... My mad existence
............................ .................................... I kept my promise
.............................. .................................. Don't keep your distance
................................. ............................... And as for fortune, and as for fame
.............................. .................................. I never invited them in
............................... ................................. Though it seems to the world they were all I desired
.............................. .................................. They are illusions
.............................. .................................. They're not the solutions they promised to be
................................. ............................... The answer was here all the time
.............................. .................................. I love you and hope you love me
............................. ................................... Don't cry for me Argentina !
.............................. .................................. Don't cry for me Argentina ...
............................ .................................... Have I said too much?
................................. ............................... There's nothing more I can think of to say to you
............................... ................................. But all you have to do is look at me
................................ ................................ To know that every word is true
.............................. ...................................Don't cry for me Argentina ...
/Music: Andrew Lloyd Webber, Lyrics: Tim Rice, Show: Evita, 1976/78/
A mi ? Što je sa nama ? Dobro činimo, redovito idemo u crkvu, trudimo se biti Bogu vjerni, ... i što imamo od toga, još nas i naši drže za neuspješne, nesposobne, 'siromahe' i luđake ... ? Ne vodimo li ipak uzaludan život koji nikada neće dovesti do, 'po ljudsku'. sjaja, slave, moći ... , do kraljevanja ? Što mi to hoćemo /osim nama samima i nekima se sumnjčavima nameće to pitanje promatrajući nas!/, ili bolje, što nam to Onaj koji se nikada i nije proglasio kraljem, niti je želio biti kraljem ovoga svijeta, ta i sam se rodio kao najveći siromah, bez dvora i slugu, u štalici, radio svojim rukama živeći siromaštvo u skrovitosti, bez zabave i banketa, postio je i molio, ... što želi pokazati, čemu nas želi poučiti i kojim putem povesti, ... nije li On završio izdan i zatajen od dvanaestorice koje prijateljima nazva, popljuvan, izrugan, bičevan, osuđen, na križu, bez igdje ikoga, ostavljen ... ? Kakva li je to perspektiva i blistava budućnost ???
Da, nije lako to shvatiti, nije lako otkrivati „tajnu“ Kraljevstva Božjega, kraljevstva nenasilja, istine i ljubavi u ovom svijetu nasilja, poluistina, u preplavljenosti i vladavini sebičnošću i užicima u svim sferama života. I još odlučiti slijediti Ga, poći za Njim, za Onim koji daje prave radosti i koji nas spašava u Istini i Ljubavi, čeznuti biti Mu sličan, postepeno postajati drugačiji od ovoga svijeta, ne bojati se i hrabro ustrajati ...
Na blagdan Svih Svetih smo slušali u Govoru o blaženstvima: o žalosnima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, mirotvorcima, čistima srcem, progonjenima zbog vjere u Njega - da je njihovo Kraljevstvo nebesko! /Mt 5, 1-12/ ... iz čega vidimo da u tom Kraljevstvu prednjače potlačeni, obespravljeni, oni na rubu društva ... , a iz toga proizlazi i kriterij za ulazak u Nj, ... On sam se poistovjećuje sa patnicima:
„Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni."/Mt 25,35-36 ss/
Taj naš Kralj nije sudio druge,
a bio je pravedan osuđen,
Sjetimo se: Svijetom je prošao čineći dobro ...
I, stoga, naš Kralj nije kao drugi kraljevi:
On, posve ogoljen, i odjeća mu je bila rasprodana,
ne spašava sebe nego s drveta križa širi ruke prema cijelome svijetu ... „Oprosti im jer ne znaju što čine... „
I tko prvi prepoznaje Njegovo kraljevstvo?
Razbojnik koji je pokraj Njega bio raspet na križu
- sveti Dizma /prvi kanonizirani svetac!/: „Sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!“
I ... Isus mu obećaje: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju!“
..................................
Neka to bude i budućnost svakoga od nas !!! Mi bismo trebali s tim raskajanim razbojnikom priznati da Isusov poraz nije trenutak slabosti nego put do pobjede i kraljevanja. Bio je poražen da bi svim poraženima, radi istine i pravde, dao nadu. Htio je biti ponižen da bi svim ponižavanima, radi istine i pravde, vratio čast. Pošao je u smrt da bi sve smrtnike koji će u njega povjerovati poveo u život. Da, Isus je uskrsnuo, Isus živi i kraljuje, ne samo u nebeskom kraljevstvu nego i u ljudskim srcima koja su mu otvorila vrata vjere i ljubavi. Isus Krist jedini je Kralj kojemu se isplati vjerovati, za kojim se isplati ići, za kojeg se isplati podnijeti i smrt.
/Željko Jurak, svećenik/
Sjetimo se samo koliko je svijeća gorilo na blagdan Svih svetih, činilo se da je sve u plamenu /kada bi samo takav plamen ljubavi planuo i u našem srcu!/. A onda, primjetismo li onaj natpis na crkvi Krista Kralja na Mirogoju i nad njim uskrsloga Isusa Pantokratora koji širi ruke i obuhvaća svijet, Alfa i Omega:
To je naš Kralj:
On, Umjetnik i Otac svega, Izvor i Uvir,
i u Njemu, u Njegovom naručju, pod Njegovim okriljem sve živi,
mi na zemlji, i oni iznad zvijezda, jer ...
On jest Život; pred Njegovim licem sve živi i diše,
Njegova vječnost nas sve obuhvaća ...
„Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti./Dn 7, 14/
*******************************************
******************************************* do dana današnjeg
******************************************* križ je ostao znakom raspoznavanja nas kršćana
******************************************* i mjesto na kojemu se Isus očitovao kraljem
Ti, Kriste, Kralj si vjekova,
Ti vladar sviju naroda,
Ti sudac si jedincati
Svih umova i srdaca.
Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,
Podaj Crkvi svojoj kršćanskoj ...
Današnjom nedjeljom Krista Kralja slavi se završetak godišnjeg liturgijskog ciklusa ... i kao što sve što je u razvoju na kraju teži potpunom ispunjenju i istini svega puta, tako se danas govori o onome što će biti na kraju /ili početku!/ ... :
Kako se ulazi u Boga i u vječnost, kako se postiže životno osmišljenje ?
Mi kršćani vjerujemo da se kroz Isusa ostvaruje cijeli svemir i ljudi.
On je Put, Istina i Život.
Što to nama znači danas?
Živjeti upravo takvim životom ne samo reklamno i verbalno već i životom potvrđeno i stvarno.
Ono što čini da Isusovo kraljevstvo pobjeđuje, jučer danas i uvijeke, nalazimo pri kraju današnjih čitanja: Ove Njegove riječi tope sve nedoumice u ljudima koje žele biti “od istine“ i ulijevaju im sigurnost da je sveprisutan, da mogu uz njegovu konkretnu pomoć proživljavati sve poteškoće vlastitog života. On je taj koji ima moć napraviti konačnu razdjelnicu nad istinom i neistinom, nad smislom i besmislom i tako ozdraviti moju/našu savjest i dati mi/nam snagu da izrastem/o u osobu koja je svjesna što je učinio u svojoj ljubavi za nas.
Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."
/Iv 18,36 - 37/
.................................................. Njemu koji nas ljubi,
.................................................. koji nas Krvlju svojom otkupi od naših grijeha
.................................................. te nas učini Kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu:
.................................................. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!
..........
..................................................... Istina i ljubav
..................................................... - "tajna" oruđa po kojima je Isus pobijedio ovaj svijet.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...