Večernji susret
*******
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše boli
i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam,
al me zbuni tvoje raspelo,
Žižak ti osvjetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje,
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat
u suton ovoga dana,
al motreć Tebe,
iščeznu moja rana.
vlč. Zlatko Sudac
********************************
BOG MOJ!
Ponekad,
Bez najave,
Propara bićem sjećanje na ono što je moglo biti,
A nije bilo,
Na ono što je puno obećavalo,
A malo ili ništa se ispunilo.
Suza kane,
Srce spusti kaplju krvi tuge
Duboke, gurnute i skrite.
I na čas dah ti stane. ...
Najednom prene te dječji Glas,
Zatreba muževljeva Ruka,
Hitno Brat ti dođe:
«Sestro pomozi, trebam te!»
To Bog se u tvojoj Braći javlja:
«Ne okreći se sine,
Život dalje ide,
Ja računam na tebe,
S tobom hodim na putu tvom.
Do kraja stići treba,
Ja sam pobijedio svijet!»
Bog moj!
|