(srce uočio Mladen M.)
Kralj je bio zaljubljen u Sabrinu, ženu siromašna podrijetla koja mu je postala posljednja žena. Jednog popodneva, dok je kralj bio u lovu, stigao je glasnik s obaviješću da je Sabrinina majka bolesna. Iako je bilo zabranjeno uzimati kraljevu osobnu kočiju, za taj se prekršaj plaćalo glavom, Sabrina se uspela u kočiju i odjurila majci. Kad se vratio, kralj je bio obaviješten o događaju. "Nije li divna?" rekao je. "To je prava ljubav prema roditelju. Nije joj bilo važno što riskira život kako bi njegovala majku. Divna je!" Drugi dan, dok je Sabrina sjedila u vrtu palače i jela voće, došao je kralj. Princeza ga je pozdravila i zagrizla posljednju breskvu koja je ostala u koša "Izgledaju ukusno!" rekao je kralj. "I jesu ukusne", rekla je princeza. I, pružajući ruku, prepustila je svom voljenom posljednju breskvu. "Koliko me voli!" komentirao je poslije kralj. "Odrekla se svoga užitka kako bi mi dala posljednju breskvu iz košare. Nije li fantastična?" Prošlo je nekoliko godina i, tko zna zašto, ljubav i strast nestale su iz kraljeva srca. Sjedeći kraj najintimnijeg prijatelja, rekao mu je: "Nikada se nije držala kao kraljica. Nije li prkosila mojoj zabrani i uzela moju kočiju? Dapače, sjećam se da mi je jednom dala da jedem voće koje je već zagrizla."
"Stvarnost je uvijek ista. I ono što jest, jest. Ipak, kao i u priči, čovjek može interpretirati situaciju na jedan ili drugi način. Pazi kako percipiraš, govorio je mudrac Badwin. Ako se ono što vidiš prilagođava 'razmjerno' stvarnosti koja tebi najviše odgovara - ne vjeruj svojim očima! "
Jorge Bucay "Ispričat ću ti priču"
|