|
Nemam pojma što se dogodilo.
Nije se dogodilo ništa, no i to je nešto. Nemam nikakvo pravo ljutiti se niti preispitivati bilo što, niti biti nezadovoljan jer ipak sam ja taj koji se drži odgovornim, kako vrijedi i za svaki drugi entitet. Vjerujem da se radi o očekivanjima koja su možda bila nerealna, no, kad bolje razmislim, niti nisu bila prevelika. Zapravo, uopće ih nije bilo i možda je baš u tome stvar.
Ne postoji ništa što je nerealno. Dotaknuti zvjezde ili dno oceana. Sve je moguće. Pronaći sreću kroz povećalo ili da te poklopi obrušivši se sa neba, potpuno je svejedno. Ono što je interesantno da se tu negdje u formulu uključuje relativitet, jer naposljetku, sve je takvo kakvo je, samo kroz naše oči. Nitko nije u stanju baš u ovom treutku biti u nečijoj poziciji i gledati na stvari iz naše perspektive. Evo, već je prošlo.
Razumjeti ovo ili ono nije univerzalno, već individualno, pa je tako nerealno očekivati razumijevanje.
Kako je samo život jednostavan. Shvatiš da su pojmovi koje pridružujemo nečemu izmišljeni kako ne bismo tome davali pravo značenje ili na pravi način opisivali što stvarno osjećamo.
Energija koja nas prožima ima ogromne oscilacije. S njom možemo poletjeti u svemir ili zaroniti do najdubljih dubina u dahu. Ovladati njome, moglo bi značiti, nastaviti se kretati u izabranom smjeru bez utjecaja gravitacije i bez negativnih nus pojava.
Dan 1.
Suočen sa vlastitom stvarnošću eksperimentalni objekt započeo je cirkulaciju svoje energie u nepredvidivim smjerovima po naizgled uobičajenim terminima. Nisam mogao sakriti razočaranje nerazumjevanjem, no interesanto je bilo to da moja prisutnost nije imala utjecaj na uobičajeno ponašanje objekta.
Dan 2.
Nakon perioda prilagodbe, eksperimentalno tijelo je počelo reagirati na vanjske podražaje i davolo je znakove smanjenja intenziteta energije preusmjerene u zaštitno polje. Nesumičnim postupcima, krenuli smo na putovanje po jednom potpuno novom svemiru ili dimenziji, koja je naizgled bila dio priviđenja, odnosno nije bilo očito radi li se o viziji ili stvarnim događajima. Neka mjesta imala su potencijal iskonskog odredišta i ličila su na dom odnosno privid nečega što bi se tako dalo opisati sa svim njegovim sastavnim djelovima. Nepoznati parametar je taj koji nije moguće utvrditi da li se radi samo o promatračevoj viziji vlastite projekcije sreće ili se radi o grupnoj svijesti.
Dan 3.
Vrhunac bliskosti smješten je na nižoj razini svijesti i razumjevanja, što upućuje na to da je potrebno održavati komunikaciju na više razičitih frekvencija, bez obzira na neistražena područja koja se protežu izvan rubnih djelova subjekta. Blagost proizišla iz takve interakcije upućuje na humanoidne načine zadobivanja zadovoljstva.
Dan 4.
Molekularna nekonzistencija dovela je do potrebe za unošenjem vanjskih materijala, što bi se moglo usporediti sa prehranom, ali sa ogromnom razlikom koja se očituje u senzibilnosti pristupa. Samom procesu dodana je vrijednost koja je neusporediva sa ičim poznatim. Radi se o gotovo izvandimenzionalnom suutjecaju na sam unos materije koji bi se dao opisati kao sreća.
Dan 5.
Eksperiment je kao i na svojem početku izgubio visinu amplitude i ušao u negativni predznak lakoćom koja je rezultirala nerazumijevanjem u potpunosti. Logika u ovakvim okolnostima spada u percepciju koja nije poželjna niti se kroz nju može dokučiti ijedan zaključak do kojeg se došlo do sada, što stavlja pod znak pitanja kompletno istraživanje. Drugim rječima, isti događaji sagledani ponovno, potencijalno mogu izazvati diametralno suprotne u potpunosti nepredvidive reakcije.
Povezanost koja je nastala djeluje neraskidivo. Nerazumijevanje ne rezultira odbojnošću, već ustrajnošću, bez obzira na nedokučivost. Previše je pitanja koja ostaju neupitana, a odgovornost prestaje samom pomisli na logičku percepciju. Projekt koji djeluje kao da je već prestao, je beskrajan. Na njega jedini smisleni pogled mogao bi se usporediti sa nedokučivosti cijelog svemira sa ovom razinom svijesti i sposobnostima koje kao vrsta posjedujemo.
Zaključak koji proizlazi iz istraživanja, ne samo da opovrgava mnoge poznate zakonitosti već i stvara potpuno novi kut gledišta, koji se može s lakoćom osporiti, a da istovremeno bude neosporan.
Nova teorija relativiteta sadrži, kako nove parametre, tako i nove dimenzije izvan okvira shvaćanja.
postojanje = ljubavi × vrijeme*
ljubav = postojanje / vrijeme*
vrijeme* = postojanje / ljubav
*=Potencija koja uključuje sve moguće dimenzije koje prožimaju zajedničko postojanje. Promjenjivi faktor koji daje različite rezultate na hipotetski postavljene parametre.
Nemam pojma što se dogodilo.
|
