subota, 09.07.2016.

Želja srca

(srce uočila Zvonka)

Pepeljuzi je bilo 75 godina. Nakon sretnog i ispunjenog života sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajući svijet sa svoga trijema u društvu svog mačka Alana. Jednog sunčanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila.
Pepeljuga reče: “Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?”
Dobra Vila odgovori: “Kako si vodila sretan i zdrav život otkad smo se zadnji put vidjele, odlučila sam ti ispuniti tri želje. Ima li nešto za čim tvoje srce jos žudi?”
Pepeljuga je zatečena i presretna, a nakon pažljivog razmišljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu želju: “Željela bih biti besramno bogata.”
U istom trenutku, njezina stolica na ljuljanje pretvori se u čisto zlato. Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njezin stari odani mačak, skočio joj je iz krila i smugnuo u kut drščući od straha.
Pepeljuga reče: “O hvala ti Dobra Vilo.”
Dobra Vila odgovori: “To je najmanje sto mogu učiniti. Što ti jos srce želi?”
Pepeljuga pogleda svoje krhko tijelo i rece: “Željela bih da sam opet onako mlada i lijepa kao nekad.”
U istom trenutku želja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prožmu je osjećaji koje je već odavno bila zaboravila.
Tada je Dobra Vila upita: “Imaš još jednu želju; reci mi je.
Pepeljuga pogleda prema preplašenom mačku u kutu i reče: “Želim da mog starog mačka Alana pretvoriš u prelijepog i privlačnog mladića.”
Pomoću čarolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi – a kad je gotov stao pred Pepeljugu, bio je najljepši mladić kojeg je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba počele padati pred noge.
Dobra Vila opet se obrati Pepeljuzi: “Čestitam, Pepeljugo, uživaj u svom novom životu.”
I uz plavičasti bljesak elektriciteta – nestade. Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oči. Pepeljuga je sjela, bez daha gledajući u zapanjujuće najsavršenijeg mladića kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prišao Pepeljuzi i čvrsto je zagrlio svojim mišičavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujući njenu zlatnu kosu, tiho joj na uho šapnuo: “Kladim se da ti je sad krivo što si me dala kastrirati!”


19:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- sinergija pedantnosti i html inžinjeringa stopljenih u jedan klaustrofobičan cross referenced razgovor