četvrtak, 20.11.2014.

Srce u drvetu



Iza sedam mora i sedam gora, na mjestu gdje se spajaju bjelogorična šuma i crnogorica, živio je Hrast. Godinama je bio zaljubljen u Jelu. Nije ga smetala njihova različitost, ali jedna stvar mu je bila nepremostiva, a to je bila njihova udaljenost od samo nekoliko metara. Koliko god se trudio, nikako je nije uspio dotaknuti. U jesen bi joj dobacio koji svoj list i to bi bilo sve. Sve što je ikad želio, bilo je samo dodirniti je. Za nevremena, grane bi mu se povijale prema njoj, no bez da se dodirnu. Sa godinama, njegova se strast pretvorila u opsesiju. I tako jednom, dok su mu se grane uvijale pod najvećim vjetrom koji je ikada puhao kroz njegove grane, u silnoj želji da je samo dodirne, Hrast se je isčupao iz zemlje, unatoč svome čvrstom korjenju i pao tik do Jele. Svojim zadnjim trenucima života, učinio je svoj san, stvarnošću.
Jela je nedugo nakon toga posječena i odnešena da ukrašava neki trg u blagdanske dane, a Hrast je završio kao drvo za građu. Kada su ga izrezali na daske, ostao je samo jedan mali trag njegove posebnosti. Bila je to udubina u kojoj je bilo smješteno njegovo srce, čemu mogu i ja svjedočiti.


19:15 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno.