Don't worry...be happy... :)

Dragi moji, nije me bilo neko vrijeme i nadam se da sam vam nedostajala.....hihihi.........ispričati ću vam kako sam provela te dane, a ujedno i odraditi zadatak koji sam dobila......dobila sam riječi koje moram upotrijebiti (biti će podebljane) a na kraju ću predati štafetu......

Dakle, dva dana sam bolovala pa me nije bilo niti na poslu, a niti doma nisam imala volje sjesti za komp.....a onda u subotu u jutro u 3 sata krenuli smo na put......krenuli smo u italiju i prvo odredište nam je bilo gardaland...ne trebam vam reći kakvo je bilo uzbuđenje, dijete, a i ja još uvijek nismo vjerovale da krećemo........putovali smo super, nije bilo gužve, tako da smo u gardalandu bili već u 9. Dan je bio prekrasan, pravo ljeto.......prvo smo si popili kavicu, a onda krenuli u avanturu.....ulazimo u gardaland, gledam taru koja još uvijek misli da sanja.......ulazite u neki lijepi san.....koliko je to lijepo za djecu, vjerujte, i nama odraslima je srčeko brže kucalo.....širom otvorenih očiju od uzbuđenja, neko malo dijete u vama vrišti od sreće.........obzirom da imam nekih malih problema sa srcem, nisam pratila svoje u vožnjama kao npr. slobodan pad, rollercaster, Blue tornado , atlantida...dijete se doduše malo bojalo ići na sve to, ali uz svog tatu je prebrodila strahove, i silazila sa osmjehom od uha do uha, koliko od uzbuđenja, toliko i od ponosa što je skupila hrabrosti......za slobodan pad, ili kako se već to zove, čak je i moj dragi rekao da je strašno i da bi teško na to ponovno dobrovoljno išao..........meni je bilo to grozno i gledati, a kamoli da se vozim u tome.........zato smo išli zajedno na one vodene vožnje , i obzirom da je bilo jako toplo, nije nam smetalo što smo mokri......jest da je i tu bilo nekih tobogana gdje mi je želudac bio pod grlom, ali uzbuđenje i to da smo zajedno uživali.......za to bi ponovno, ponovno, ponovno.......a uvijek nam je izgledalo da smo mi najmokriji.......a što se mene osobno najviše dojmilo????......predstava sa delfinima......ljudi moji, u jednom trenutku oči su mi se napunile suzama od sreće, ljepote, divljenja........morala sam se brzo skoncentrirati da ne počnem plakati, jer od suza neću moći ništa vidjeti........oduvijek sam voljela delfine, neznam dali se vi sjećate flipera.......uh, vidjeti delfina u živo za mene je to bilo ostvarenje davne želje.......fascinira vas snaga i spretnost tih životinja.......a kada ih gledate, imate osjećaj kao da se stalno dobroćudno smiješe........poslije toga sam imala osjećaj da lebdim............
i da, kino 4D.....hej ljudi, to je bilo mrak.......čekali smo nekih 40 minuta, i već smo lagano šizili, ali isplatilo se..........kako tim malim pokretima stolaca, vjetrom koji vam puše u facu, voda koja vas lagano poprska, uspiju dočarati da ste poletjeli, da stvarno ponirate, da osjetite da ste se nasukali, da poželite životinje skinuti s lica, da mislite da vas stvarno škaklja brk jastoga.......ma super.........bilo mi je žao kada je bilo gotovo......možda bi išla ponovno da se nije tako dugo čekalo...........tako smo vam se nahodali od 9 ujutro do pola sedam navečer, noge su već laganini bridile, kukovi štekali i sva sreća što se zatvaralo pa nas je to natjeralo da izađemo iz bajke............

vjerojatno ste već skužili da mi nismo normalni, da smo od onih koji sve rade spontano, zato nismo unaprijed rezervirali hotel za tu jednu noć, već, gdje će nam se dopasti, tamo ćemo se smjestiti........hm, to je bilo dobro jer smo htjeli prespavati uz jezero, ali smo se jako iznenadili da je takva gužva, kao kod nas u 8 mjesecu.....sva sreća na susretljivosti, jedan vlasnik hotela se potrudio da nam nađe slobonu sobu u drugom hotelu, nakon što je okrenuo par brojeva, a vjerojatno mu je bilo bad jer su nam sobu pred nosom uzeli neki s kojima je telefonski razgovarao kada smo mi došli........
a da, zašto jezero???........ja nisam znala da uz garadaland postoji jezero garda , kao i mjesto, po kojem se taj park i nazvao.......jezero je ogromno, imate osjećaj da ste na moru, kučice, bilje, kao da ste u opatiji u onom starom dijelu gdje su najljepše vile, čamci, jedrilice, gliseri, trajekt.... ...ali kada vidite patkice, jasno vam da to nije more.........kada smo se smjestili, otišli smo se prošetati u prvo mjesto lazisa, sparkirali se ispred tvrđave koja nas je zainteresirala, a unutra prekrasan mali stari grad, sjeli smo na trgić na večeru i uživali........uskrs a mi navečer sjedimo vani, nije hladno, dapače bilo je iznenađujuće toplo, turista kao u priči.........ludilo......prekrasno..............dogovorili smo se da ćemo se vratiti, da ima još toliko toga što želimo vidjeti.....safari, terme, otići gondolom na alpe (vrh 1700 m) gdje je botanički vrt.....sve je to tu uz jezero........a obzirom da ima campova ko' u priči, uzmemo si naš šatorčić i to je to......
Drugi dan, nakon zdravo prospavane noći krećemo u razgledavanje verone.......u nedjelju je bilo oblačno i malo nas je osvježila i kišica, ali smo već navikli da smo mokri........arena... .vau......taman su pripremali pozornicu za operu, ali nažalost tek za ponedjeljak......a već smo se brusili da ćemo kupiti karte i priuštiti si i jedan takav doživljaj.........šteta, ali budemo drugi put, jer sam sigurna da ćemo se vratiti.............cijeli dan je protekao u šetnji veronom, tražili smo julijin balkon, ali nam to nije uspijelo........ u veneciju smo stigli pred večer......ludilo, gužva, garaže (preskupe), ali eto, kada smo već tu, idemo se barem malo prošetati.......poznati škot u obitelji se suprotstavio kupnji karte za tih sat vremena, što mi se više puta nabilo na nos, jer shvatite da se treba snaći u tim uličicama.......no, barem smo se dobro nasmijali u traženju trga, a to što je meni i kćeri bilo sila na WC nas je koštalo 15 eura, tj. otišli smo na piće koje nas je toliko koštalo (sva soka i piva), a ja se suzdržavala da si kupim narukvicu od murano stakla.......glupača....uslijedila je pustolovini povratka prema garaži, kada sam mislila nadoknaditi kupovinu, ali su zatvorili dućane, shit......tak mi treba.......dok hodate tim ulicama, prelazite mostiće, kao da ste u labirintu.........ja više nisam znala gdje sam, ali zato mi imamo našeg taticu koji se svugdje snalazi kao riba u vodi, njegov kompas u glavi (kako on kaže) nikada ne zašteka..........i povratak, umorni ali prezadovoljni............ispunjeni i presretni................ulazimo u sitne sate u našu kučicu, "zatvarmo knjigu" sa happy endom, isključujemo mobitel da nas nitko ne može probuditi, skidam šminku zadnjim atomom snage, čak mi je sada i ručnik pretežak............ tonemo zadovoljni u san gdje još jednom prolazimo u mislima sve što smo prošli protekla dva dana........i sada, kada smo ponovno u svom krevetu, stvarno se sve čini kao jedan lijepi san.........

stavila bi vam i naše slikice, ali ja vam to neznam skinuti s fotića, možda drugom prilikom..........a sada ću predati štafetu sunčici, srce na pauzi, trenk, lowenvolkeru......riječi su: krov, ruža, nebo, ljubav, stepenice..........