Don't worry...be happy... :)

Nisam mogla, a da ne stavim na post trenutno što osjećam.

Dakle, danas sam trebala nešto obaviti u gradu i našla sam se na trgu kada se je već većina maturanata skupila. Vika, veselje , pjesma, zvižduci, svi u majcama svojeg razreda, predivni, preslatki ...I onda osjetim kako mi se oči pune suzama....sjeta, nostalgija, kako god hoćete, ali tako sam se raznježila.....Sjetila sam se sebe i svog maturalnog veselja, tog osjećaja da je za tebe škola (obavezna) gotova, osjećaj da si stariji i nestrpljivost u čekanju budućnosti, koja ti u tim godinama izgleda primamljivo prekrasna.. i je...kakvu si ju sam napraviš.... Taj osjećaj doživiš tada i nikada više....Sjećam se tih priprema, organizacija, joj kako je teško tada učiti, ali snađeš se, jednostavno si presretan da bi se zamarao...tu noć ne spavaš, jedva čekaš da se nađeš s društvom i da vas svi vide...toliko ste ponosni i pravite se važni....mi smo maturanti...

a poslije toga....novi dio života ....netko će ići raditi, netko studirati......to je tek početak puta.....biti će kiše, sunca, grbavih cesta, zavoja, raskršća...treba ti sreća, ljubav, znanje, upornost, prijateljstvo, razumijevanje.....sve ti to treba na tvom putu jer su to stvari bez kojih je životni put pretežak.....

Zato pozdrav svima maturantima, svima koji će to postati i oni koji su to prošli....za one koji trenutno jesu-dobar provod i sretno....za one koji to čekaju-doći će brže nego što mislite, do tada pamet u galvu i dočekajte to najbolje što možete....a za one koji su to prošli-neka se na trenutak sjete svih ljepih stvari koje su proživjeli tada, na taj dan........