Don't worry...be happy... :)

Dobro jutro svima! Evo prošao je ovaj produženi vikend pun brojnih događanja u našoj kučici. U subotu se Tara Krizmala i bilo joj je prekrasno. Mi smo bili ponosni roditelji, ona presretno dijete uz svoju prekrasnu kumu Sabinu, jednu divnu prijateljicu kakvu samo možeš poželjeti. U nedjelju smo se malo odmarali, otišli kod prijatelja na kavicu.... U nedjelju je bilo mrak. Bili smo u treneričinoj vikendici i "okrenuli" na roštilju janka, društvo je bilo mrak. Inače se i djeca i mi roditelji (iz "Buba" tako se zove njihov R'N'R klub) vrlo dobro slažemo i dobro zabavljamo. Tu je bilo kartanja, nogometa, plesnih akcija.... Nezna se tko je "luđi" djeca ili odrasli.

A sada standarno..... neki članak..... za tinejđere........

Najveće dileme u glavama tinejdžera
Mnoge dileme koje muče one koji nisu ni djeca, ali još nisu ni odrasli, često se zadrže u glavama ljudi i u kasnijoj dobi. Iako su određeni problemi karakteristični baš za mlade glavice, neke ljude muče cijeli život. Pa, možda bi bilo dobro pokušati približiti se odgovorima...


Može li život biti kompliciraniji?!


Jer odgovori su zapravo dosta jednostavni, samo ih treba prihvatiti! Evo najčešćih dilema koje najvjerojatnije muče tinejdžere i savjeta kako ih riješiti.

ŽELE LI MI RODITELJI DOBRO?
Rat s roditeljima - prave svađe ili samo podizanje tlaka - obično se vodi cijeli život. Naravno, tinejdžeri se burnije i više svađaju s roditeljima, dok kasnije za njih imaju više razumijevanja, no opet se često događa da jedni druge užasno nerviraju.


Oh ne, opet su počeli! Je l' to oni mene mrze?
Roditelji stalno zanovijeću tinejdžerima, npr. govore im da im je soba strava i užas, pa zar im nije bitno to da se dobro osjećaju u njoj?! Kasnije se opet događa da ih roditelji o svemu žele savjetovati, dok oni imaju drugačije mišljenje, pa im se čini da se nepotrebno petljaju u njihov život i kao da im je cilj samo nervirati ih.

No treba znati sljedeće: sve su te situacije dio svake obitelji (ne postoji ona u kojoj su odnosi između roditelja i djece savršeni!), a roditelji, i kad zanovijeću oko izlazaka, izbora škole, obleke ili boje za zidove, zapravo žele dobro svojoj djeci!

Oni su uvjereni da većinu toga znaju bolje (jer su stariji i jer ćeš uvijek biti, bez obzira na godine, njihovo dijete) i ne mogu pobjeći od potiskivanja tih 'solim ti pamet' nagona. Smireni razgovor je najbolja opcija, a nerviranje uvijek samo odmaže! Iako se nekad čini da je teško izaći na kraj s njima, znaj da ćeš, pokažeš li smirenost i zrelost, sve prije razriješiti i izbjeći svađu, nego kad kreneš s živčanim dokazivanjem da si u potpunom pravu.

JESAM LI RUŽAN/NA ILI...?
Većina nas je – prosječna. No bitno je gledati to ovako: svatko je lijep na svoj način i nitko nije ružan! Tinejdžeri su sposobni satima se gledati u špiglu tražeći potvrdu da izgledaju dobro, što zna biti dosta obeshrabrujuće ukoliko im izgled ne odgovara onome iz modnih časopisa ili popularnih serija za koje su na kastingu od tisuću ljudi odabrali one koji su zgodni.

No izlaskom iz puberteta obično se pomire i sa svojim tijelom – dok su se kao tinejdžeri gledali kao pod mikroskopom i satima kukali nad npr. velikim nosom ili neodgovarajućom guzom (Poznato? Bez brige, to je samo prolazna faza!), sada s mnogo više samopouzdanja navlače odjeću, ne pokrivaju guzu i ne zamaraju se klempavim ušima. Doduše, neki su i dalje prilično nezadovoljni svojim nazovi tjelesnim nedostacima, no većinu to ne sprečava da živi svoj život.


Bljak! Zubi su mi k'o u konja!

Razmišljaj pozitivno i odmah ćeš biti ljepši/a jer ljepota u prvom redu nastaje iz unutarnjeg zadovoljstva! Znaj da ne postoji savršeno biće, a čak i modeli koji ti se čine najzgodnijima imaju neki nedostatak kojim se ne ponose. Radi na sebi (zdravlje i tjelovježba uvijek pomažu da se dobro osjećamo), ali i prihvati sebe takvog/takvu kakav/va jesi i doza tvoje ljepote će odmah biti povišena, garantirano!

LJUDI SU U GLOBALU DOBRI ILI ZLI? Kad smo djeca, čini nam se da svijet držimo na dlanu i mislimo da imamo sve pod kontrolom. No polako sve više shvaćamo da postoje i drugi te da i oni imaju osjećaje. Krećemo u prilagođavanje, učimo se socijalnim vještinama... Ali dolazi i do razočaranja, i to najčešće u tinejdžerskoj dobi. Tada se mnogi razočaraju u svoje prijatelje, roditelje, profesore, obitelj ili nepoznate osobe koje kao da postoje samo zato da im zagorče život. Još kad vide sve one grozne vijesti o ubojstvima i ružnim stvarima koje neki ljudi rade, dođe im da potpuno izgube vjeru...


Jesu li svi ljudi bezdušni gadovi?!
To što se zbiva i zbog čega se neki povlače u sebe te se pitaju postoje li uopće dobri ljudi je - suočavanje s ljudskom nesavršenošću. Evo što nikada ne smiješ zaboraviti: većina ljudi nije namjerno zla niti namjerno želi nekoga povrijediti, već su oni jednostavno takvi kakvi jesu. Iako ti se možda čini da su svi nekako zločesti prema tebi, vjerojatno postoje osobe koje isto misle o tebi i koje si sam/a povrijedio/la, a da nisi toga ni svjestan/svjesna. A ovi slučajevi o kojima čitaš u medijima – znaj da su manjina, jer na svijetu ipak postoji čak 6,5 milijardi ljudi.

Znaj da će ti u odnosima s drugima najbolje pomoći pozitivan stav, prema tome, treba vjerovati u dobrotu. Prisjetit ćemo se jednog citata iz filma 'Ostarjeli lavovi' (sladak filmić, imaš ga u videoteci ako ga nisi pogledao/la!), koji najbolje opisuje zašto:

Ponekad stvari koje mogu, ali i ne moraju biti istina su stvari u koje moramo najviše vjerovati. Da su ljudi u principu dobri, da čast, hrabrost i vrlina znače sve, da moć i novac ništa ne znače, da dobro uvijek pobjeđuje zlo i da, ovo zapamti, ljubav... prava ljubav nikad ne umire. Zapamti to dobro! Nije bitno je li to istina ili ne. Znaš, čovjek treba vjerovati u te stvari jer su te stvari vrijedne vjerovanja!

SVIĐAM LI JOJ/MU SE?
Misli li za mene da sam totalni/a luzer/ica ili joj/mu se sviđam?, dilema je koja nastaje u glavi onih koji se totalno zatreskaju, drhteći već i pri samoj pomisli na objekt svoje žudnje. Većina tinejdžera misli da ih osoba u koju su zaljubljeni ne podnosi jer u toj osjetljivoj dobi rijetko tko ima izgrađeno samopouzdanje. No s godinama postajemo sigurniji u sebe i tako realnije gledamo na stvari.

Da ti razriješimo dilemu: rijetko tko za tebe misli da si totalni/a luzer/ica, a čak i da si se zatreskao/la u nekoga baš takvog, onda je ta osoba zbilja ograničena kad sudi o nekom koga dovoljno ne poznaje. Dakle, uvijek si daj šansu – razmišljaj pozitivno – a ako ispadne da ta osoba nema ni najmanjeg interesa za tebe ili misli o tebi sve najgore, okreni glavu, digni nos i surfaj dalje! Ima puno drugih cool osoba koje zaslužuju više tvoje pažnje!

KOJU ŠKOLU/FAKS ODABRATI?
Naravno, s ovim važnim pitanjima svi se bar jednom u životu susretnu, a najgore je to što ne znaju što žele i što bi za njih bilo najbolje. Nakon osnovne škole prvo treba izabrati strukovnu školu ili gimnaziju, a nakon toga i faks.


Čovječe, na koji ću faks?!
Važno je znati da nema krivog ili pravilnog odabira. Život je nepredvidljiv i nikad se ne zna hoće li se odabir u budućnosti isplatiti ili ne. No uz dovoljno upornosti veća je i šansa da sve završi dobro i da jednog dana nađeš dobar posao.

Pri odabiru škole ili faksa dobro je razmotriti obje strane: svoje vlastite želje i zamisli, tj. onaj glasić u tvojoj glavici koji te usmjerava, ali i one malo dublje glasiće tvojih roditelja ili rodbine, koji mogu praktičnije sagledati situaciju, stanje u gospodarstvu i možda ti dati dobar savjet vezan uz nešto o čemu uopće nisi razmišljao/la.

Evo samo jednog primjera: jako voliš životinje pa razmišljaš o studiranju veterine, no roditelji te žele uvjeriti da je možda bolje da baš ne upisuješ taj fakultet jer, osim ako ne planiraš otvoriti privatnu ordinaciju za kućne ljubimce, možda će jedino što ćeš imati prilike raditi jednog dana biti radno mjesto na nekoj gospodarskoj farmi ili u klaonici, gdje opstaju samo veterinari koji baš ne obožavaju životinje. Zato nikad nemoj biti isključiv/a, već saslušaj sve strane (netko ima više iskustva od tebe pa te može savjetovati), dobro razmisli i zatim donesi odluku za koju misliš da je najbolja!

I, ŠTO JE S TOM LJUBAVI?

Postoji li uopće netko za mene, hoću li ikada pronaći sreću u ljubavi, postoji li prava ljubav ili je sve samo kemija? Pitanja su to koja si mnogi počinju postavljati još u školskim klupama kada, razočarani zbog propale ljubavi, stvari doživljaju prilično fatalno, posebno tinejdžerice.


Šmrc, postoji li uopće netko za mene?!
Čini li ti se da 'nikad više nećeš voljeti nikoga kao njega', da 'za tebe nema prave ljubavi', da si 'više nećeš dozvoliti da voliš i budeš povrijeđen/na', znaj da su to osjećaji izazvani trenutnim razočarenjem i da vrijeme ipak liječi rane. Znaj da jedno ili nekoliko ljubavnih razočarenja ne znači da će tako biti uvijek i da rijetko tko odmah pronađe svoju idealnu polovicu, tj. nekoga s kim će završiti pred oltarom.

Također, razlikuj ljubav od zaljubljenosti. Treba biti svjestan činjenice da je zaljubljenost prolazna stvar, a u dugim vezama s vremenom nestaje, no opet se može i vratiti.

Zaljubljenost je kao napitak koji nam daje osjećaj da je osoba u koju smo zaljubljeni savršenstvo, dok je ljubav kompleksna stvar koja se sastoji i od prihvaćanja tuđih mana te razumijevanja drugog.

Dakle, znaj da je pred tobom još mnogo prilika jer nikad ne znaš iza kojeg ugla te čeka ljubav. Vjeruj u pravu i vječnu ljubav želiš li je, jer je jedino tako i možeš pronaći, no pripazi da pri tome ne nosiš ružičaste naočale i očekuješ čuda. Znaj da je i za ljubav, kao i za sve u životu, potrebno mnogo truda, strpljenja i optimizma.

Nadamo se da smo ti bar malo pomogli u nekim tvojim dilemama koje ćeš, vjerujemo u to, uspješno riješiti. Sretno!