nedjelja, 18.05.2008.

Što nastaje kada se spoje: DOSADA + ŽELJA ZA PISANJEM.................. UPRAVO OVO ŠTO MOŽETE PROČITATI MALKOCA DOLJE...

Pisala bih, a ne znam što…
Tišina probija mi glavu,
Zuje mi u ušima otkucaji sata…
A ja samo sjedim i …
i… razmišljam…
ma ne razmišljam!
Razmišljam o ničemu, a zapravo
razmišljam o svemu.
Kako glupo.

Želim nešto pisati,
Nešto što bi me možda za koju
Godinu moglo podsjetiti da sam
Sjedila sama sa tišinom i
Otkucajima sata i željela pisati
Ni sama ne znajući o čemu.

A o toliko stvari bi mogla pisati,
No, znam da ako o njima počnem pisati
Mnogi bi se naljutili,
Neki bi se rasplakali,
Neki čak i nasmijali…

Čudno je to pisati ni o čemu,
A zapravo o svemu…
Čudno je sjediti sama pored toliko ljudi
Čudno je sjediti sa olovkom u ruci
I buljiti u prazan list papira
Čekajući da nazove draga ti osoba,
Za koju znaš da te neće nazvati,

A još čudnije je to, da si upravo napisao
Pjesmu koja će te na to podsjećati.

- 20:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

ovaj blog nastao je sasvim slučajno...
uglavnom ću pisati o onome što je sad u meni,
i o onome čime sam zaokupljena.
znam da će ovaj blog za neke biti samo velika filozofija,
za neke samo velika zbrka, a za neke(poput mene)
pronalazak sebe!

A kad se utješiš(jer čovjek se uvijek utješi), bit će ti
drago što si me upoznao.zauvijek ćeš mi biti prijatelj.
poželjet ćeš se smijati sa mnom.
kadšto ćeš otvoriti prozor, onako, iz zadovoljstva....
Tvoji će ti se prijatelji čuditi kad te vide kako se
smiješ gledajući u nebo. ti ćeš im tada reći:
" da, zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!"



Sve što se dogodi u životu je prilika
da izaberemo ljubav, a ne mržnju!


stvarnost može biti
pobjeđena s dovoljno mašte.




Mali čovječe, za mene si velik.
Imaš ruke za darivanje
SMIJEŠ SE
i
VOLIŠ LJUDE.
jedinstven si i zato
VELIK!


DOSADA JE ZDRAVA I POTICAJNA!

RECI ŠTO MISLIŠ,
MISLI ŠTO KAŽEŠ!


Tajanstvena je zemlja suza.

SAMO DJECA ZNAJU ŠTO TRAŽE...

Govor je izvor svih nesporazuma!

Čovjek je usamljen i među ljudima.

Odrasli ponavljaju uvijek
ono što im se kaže.


Ono što daje smisao životu,
daje smisao i smrti.


Bitno je očima nevidljivo.

Odrasli su vrlo čudni.

Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina...

PRIJATELJA NEMA BAŠ SVATKO.

Od svakoga treba zahtijevati
onoliko koliko može dati.


ČOVJEK NIKADA NIJE ZADOVOLJAN, MA GDJE BIO...

DOBRO JE IMATI PRIJATELJA,
ČAK I KADA HOČEŠ UMRIJETI!


Zvijezde su lijepe zbog
jednog cvijeta koji ne vidimo...


Ono što me tako duboko dira dok gledam
usnulog princa, to je njegova odanost
jednome cvijetu, to je slika ruže što
zrači iz njega kao plamen svijeće, čak i u snu...


Ako voliš cvijet koji raste na nekoj zvijezdi,
slatko je noću promatrati nebo. sve zvijezde cvjetaju.


Za dve što je bilo veliko hvala,
za sve što će biti veliko DA.



Najljepše godine svog života proveo sam
trudeći se olakšati ljudima
život pružajući im zabavu i sreću.
za nagradu sam dobio jedino prezir
i život pun straha i progona.



I najduži put počinje prvim korakom.