ponedjeljak, 29.10.2007.

Pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu……

Mislila sam da manje boli, no bila sam u krivu, to je najgora bol u mom životu. Po prvi puta sam i ja to osjetila. Prečvrsto ga držiš za ruku, gledaš ga pretjerano zaljubljeno….Ta bol koja je prošla kroz mene zbog te jedne, jebene, glupe rečenice izašle iz njegovih usta. Taj pogled pun suza, možda i strah u njegovim očima. Moja glupa znatiželja… nisam ni slutila koliko boli kada te povrijedi netko koga voliš, kome si predan i dušom i tijelom?! Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo…Kada sam ja bila on sada, a on ja, on je otišao i pustio me da patim sama, ne znajući ništa, ostavljena u strahu, i u suzama…. A poslije i u vlastitoj krvi…. No ne krivim ga. Znala sam da će se nešto dogoditi. A potpuno sam u to bila sigurna vidjevši ga u gomili. Jednim osmijehom ti puniš me, i daješ snagu mi da ustanem ujutro….Htjela sam tu večer biti s njim, ali nisam mogla. Pokušala sam ga zaštiti od svega što se te večeri dogodilo, nisam uspjela. Uzaludno sam pokušavala. Na rastanku mi je sve postalo kristalno jasno. Nešto loše će se ove večeri dogoditi, no nisam mu mogla reći… oprostila sam mu, ne mogu i ne želim mu reći zbogom. Draga ljubavi jedina, s koje si planete? Dopusti mi da malo i ja s tobom budem dijete…. Okrenuti mu leđa nakon svega, jer znam da ćemo oboje patiti razdvojeni. Prijeći ću preko toga, kao što je i on, trpjeti tu bol koja će s vremenom slabiti, suze ću skrivati osmijehom, i nitko neće ništa primijetiti. Tišina leži mi na plućima, ma da znam da pokraj mene budna si…Ne mogu opisati tu strepnju koja je bila u meni, taj strah…. Suze same su klizile niz moje lice, dok sam mu pisala pjesmu, a on nije bio pored mene… bio je dovoljan jedan tren da se to dogodi, znam… Ali jebi ga…. Nije sve tako sivo kad imaš s nekim otići na pivo… nije sve tako sivo…Ne može se više ništa ispraviti. Tako je kako je i s tim moramo nastaviti dalje. Neće nam biti lako, ali ako se volimo koliko pričamo uspjet ćemo. Nadam se. Iskreno. Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo, nikad se neće naći na nekom cd-u, imati naslov, cijenu i bar kod. Pitala si me, zašto tvoje ime nikad ne provlačim kroz rime, zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim pa da se time hvališ kolegicama s posla….

- 21:18 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

ovaj blog nastao je sasvim slučajno...
uglavnom ću pisati o onome što je sad u meni,
i o onome čime sam zaokupljena.
znam da će ovaj blog za neke biti samo velika filozofija,
za neke samo velika zbrka, a za neke(poput mene)
pronalazak sebe!

A kad se utješiš(jer čovjek se uvijek utješi), bit će ti
drago što si me upoznao.zauvijek ćeš mi biti prijatelj.
poželjet ćeš se smijati sa mnom.
kadšto ćeš otvoriti prozor, onako, iz zadovoljstva....
Tvoji će ti se prijatelji čuditi kad te vide kako se
smiješ gledajući u nebo. ti ćeš im tada reći:
" da, zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!"



Sve što se dogodi u životu je prilika
da izaberemo ljubav, a ne mržnju!


stvarnost može biti
pobjeđena s dovoljno mašte.




Mali čovječe, za mene si velik.
Imaš ruke za darivanje
SMIJEŠ SE
i
VOLIŠ LJUDE.
jedinstven si i zato
VELIK!


DOSADA JE ZDRAVA I POTICAJNA!

RECI ŠTO MISLIŠ,
MISLI ŠTO KAŽEŠ!


Tajanstvena je zemlja suza.

SAMO DJECA ZNAJU ŠTO TRAŽE...

Govor je izvor svih nesporazuma!

Čovjek je usamljen i među ljudima.

Odrasli ponavljaju uvijek
ono što im se kaže.


Ono što daje smisao životu,
daje smisao i smrti.


Bitno je očima nevidljivo.

Odrasli su vrlo čudni.

Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina...

PRIJATELJA NEMA BAŠ SVATKO.

Od svakoga treba zahtijevati
onoliko koliko može dati.


ČOVJEK NIKADA NIJE ZADOVOLJAN, MA GDJE BIO...

DOBRO JE IMATI PRIJATELJA,
ČAK I KADA HOČEŠ UMRIJETI!


Zvijezde su lijepe zbog
jednog cvijeta koji ne vidimo...


Ono što me tako duboko dira dok gledam
usnulog princa, to je njegova odanost
jednome cvijetu, to je slika ruže što
zrači iz njega kao plamen svijeće, čak i u snu...


Ako voliš cvijet koji raste na nekoj zvijezdi,
slatko je noću promatrati nebo. sve zvijezde cvjetaju.


Za dve što je bilo veliko hvala,
za sve što će biti veliko DA.



Najljepše godine svog života proveo sam
trudeći se olakšati ljudima
život pružajući im zabavu i sreću.
za nagradu sam dobio jedino prezir
i život pun straha i progona.



I najduži put počinje prvim korakom.