Mislila sam da manje boli, no bila sam u krivu, to je najgora bol u mom životu. Po prvi puta sam i ja to osjetila. Prečvrsto ga držiš za ruku, gledaš ga pretjerano zaljubljeno….Ta bol koja je prošla kroz mene zbog te jedne, jebene, glupe rečenice izašle iz njegovih usta. Taj pogled pun suza, možda i strah u njegovim očima. Moja glupa znatiželja… nisam ni slutila koliko boli kada te povrijedi netko koga voliš, kome si predan i dušom i tijelom?! Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo…Kada sam ja bila on sada, a on ja, on je otišao i pustio me da patim sama, ne znajući ništa, ostavljena u strahu, i u suzama…. A poslije i u vlastitoj krvi…. No ne krivim ga. Znala sam da će se nešto dogoditi. A potpuno sam u to bila sigurna vidjevši ga u gomili. Jednim osmijehom ti puniš me, i daješ snagu mi da ustanem ujutro….Htjela sam tu večer biti s njim, ali nisam mogla. Pokušala sam ga zaštiti od svega što se te večeri dogodilo, nisam uspjela. Uzaludno sam pokušavala. Na rastanku mi je sve postalo kristalno jasno. Nešto loše će se ove večeri dogoditi, no nisam mu mogla reći… oprostila sam mu, ne mogu i ne želim mu reći zbogom. Draga ljubavi jedina, s koje si planete? Dopusti mi da malo i ja s tobom budem dijete…. Okrenuti mu leđa nakon svega, jer znam da ćemo oboje patiti razdvojeni. Prijeći ću preko toga, kao što je i on, trpjeti tu bol koja će s vremenom slabiti, suze ću skrivati osmijehom, i nitko neće ništa primijetiti. Tišina leži mi na plućima, ma da znam da pokraj mene budna si…Ne mogu opisati tu strepnju koja je bila u meni, taj strah…. Suze same su klizile niz moje lice, dok sam mu pisala pjesmu, a on nije bio pored mene… bio je dovoljan jedan tren da se to dogodi, znam… Ali jebi ga…. Nije sve tako sivo kad imaš s nekim otići na pivo… nije sve tako sivo…Ne može se više ništa ispraviti. Tako je kako je i s tim moramo nastaviti dalje. Neće nam biti lako, ali ako se volimo koliko pričamo uspjet ćemo. Nadam se. Iskreno. Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu, ovaj pokušaj da kažem neizrecivo, nikad se neće naći na nekom cd-u, imati naslov, cijenu i bar kod. Pitala si me, zašto tvoje ime nikad ne provlačim kroz rime, zašto ga nikad ne ukrasim metaforama krasnim pa da se time hvališ kolegicama s posla….
Post je objavljen 29.10.2007. u 21:18 sati.