ponedjeljak, 14.04.2008.
Sunce polako iza brijega se skriva,
A ja na mjestu sjedim nijemo,
Na mjestu gdje nismo bili
Formalno jedno, već smo bili
Onako kako se jednom bude jedno…
Žudim za dodirima onim.
Za plavim nebom sa bezbroj i jednom zvijezdom.
Žudim za zagrljajem tvojim,
Ispod površine mora,
Gdje se samo morska bića
Vole.
Žudnja… prokleta varalica…
Neprestano odvlači mi misli
Od onoga što imam.
Volim je.
Volim tu žudnju zbog koje
Pisati mogu o njemu, o njima…
O nama….
Zbog koje ponekad ne znam
Da li dobro sam.
Zbog koje se nesvjesno upitam;
Da li sunce i dalje sjaji kao onda
Kada nam je zarilo lica?
Da li je nebo i dalje obgrljeno sa
Bezbroj i dvije zvijezde?
Da li će itko ikada pronaći
Peškir na dnu mirne, ali opet uzburkane rijeke
Što more naglo prekida?
Hoću li imati hrabrosti
Reći mu što se sa mnom zbiva?
Imati ću hrabrosti….
Znam da hoću….
Želim uvijek ispočetka proživjeti
Taj osjećaj, tu ljubav koja nas čini sretnima.
Koja se osjeća u ptici, u kamenu što nijemo sjedi,
U jednoj plavoj deki na obali mora što leži…
I čeka… čeka naša tijela da se stisnu na
Olujnoj buri što se sprema….
P.S.
ovo je samo za moju malu djevojčicu koja je sigurno skužila o čemu se radi. Pa da ne bi slučajno pomislila da zaboravljam na one lijepe dane o kojima pričamo satima…. Djevojčice, sigurna sam u jedno: NIKADA NITKO NEĆE PRONAĆI ONAJ PEŠKIR NA DNU RIJEKE!!!! NITI ĆE ITKO IZBROJATI BEZBROJ I DVIJE ZVIJZDE NA NEBU!!!
- 09:58 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Opis bloga
ovaj blog nastao je sasvim slučajno...
uglavnom ću pisati o onome što je sad u meni,
i o onome čime sam zaokupljena.
znam da će ovaj blog za neke biti samo velika filozofija,
za neke samo velika zbrka, a za neke(poput mene)
pronalazak sebe!
A kad se utješiš(jer čovjek se uvijek utješi), bit će ti
drago što si me upoznao.zauvijek ćeš mi biti prijatelj.
poželjet ćeš se smijati sa mnom.
kadšto ćeš otvoriti prozor, onako, iz zadovoljstva....
Tvoji će ti se prijatelji čuditi kad te vide kako se
smiješ gledajući u nebo. ti ćeš im tada reći:
" da, zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!"
Sve što se dogodi u životu je prilika
da izaberemo ljubav, a ne mržnju!
stvarnost može biti
pobjeđena s dovoljno mašte.
Mali čovječe, za mene si velik.
Imaš ruke za darivanje
SMIJEŠ SE
i
VOLIŠ LJUDE.
jedinstven si i zato
VELIK!
DOSADA JE ZDRAVA I POTICAJNA!
RECI ŠTO MISLIŠ,
MISLI ŠTO KAŽEŠ!
Tajanstvena je zemlja suza.
SAMO DJECA ZNAJU ŠTO TRAŽE...
Govor je izvor svih nesporazuma!
Čovjek je usamljen i među ljudima.
Odrasli ponavljaju uvijek
ono što im se kaže.
Ono što daje smisao životu,
daje smisao i smrti.
Bitno je očima nevidljivo.
Odrasli su vrlo čudni.
Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina...
PRIJATELJA NEMA BAŠ SVATKO.
Od svakoga treba zahtijevati
onoliko koliko može dati.
ČOVJEK NIKADA NIJE ZADOVOLJAN, MA GDJE BIO...
DOBRO JE IMATI PRIJATELJA,
ČAK I KADA HOČEŠ UMRIJETI!
Zvijezde su lijepe zbog
jednog cvijeta koji ne vidimo...
Ono što me tako duboko dira dok gledam
usnulog princa, to je njegova odanost
jednome cvijetu, to je slika ruže što
zrači iz njega kao plamen svijeće, čak i u snu...
Ako voliš cvijet koji raste na nekoj zvijezdi,
slatko je noću promatrati nebo. sve zvijezde cvjetaju.
Za dve što je bilo veliko hvala,
za sve što će biti veliko DA.
Najljepše godine svog života proveo sam
trudeći se olakšati ljudima
život pružajući im zabavu i sreću.
za nagradu sam dobio jedino prezir
i život pun straha i progona.
I najduži put počinje prvim korakom.
