ponedjeljak, 17.12.2018.
Daj da ljubim Onu lijepu lica meka
Daj mi milost što kao Sunce sjaji
Izvedi me, nebo, putem tim sigurno
Daj mi ljubav što se kao cvijeće gaji
Vodi me, ispravi ako idem žurno
Neka bude što je davno trebalo
Daj mi mudrost da ludost razumijem
I strpljenje da skupim znanje vješto
Da astrolog budem i učiti umijem
Svaki dan iznova da otkrijem nešto
Daj mi dana i vremena na svijetu
I svu ljubav, a što manje briga
Malo je pijeska ljudskog vijeka
Puno je tajni, čudesa i knjiga
Dani su mi vijugavi jer je život rijeka
Na kraju pjesme i dugoga puta
Daj da ljubim Onu lijepu lica meka
O astrolozima i dobu Vodenjaka
Astrolozi koji noću sjajne zvijezde zrite
Astronomi koji njima sve divote znate
Sva nebesa gdje su sfera krasnih tajne skrite
Mjesto su gdje se pjesme moje na okupu jate
Vama Muze umjetnosti ide svaka moja hvala
Dale ste mi harfu, na njoj se žice zlate
Tajnu s koje zvijezde moja je duša pala
Kad sam iz vječnosti izronio u suđene sate
Pero moje u ovo doba shvaća malo ljudi
Tek nakon mene možda dosanjat će me netko
Sad ne znaju zašto se nebo iz sna svetog budi
I da ljubav budan sanjam budeći se rijetko
Ljudima je mnogim srce od kamena, hladno
Volio bih da je moje bogom obasjano, zlatno
Na pola su ljudi i bez duše izgledaju jadno
Dugo tražim nekog sličnog tko ne visi o klatno
Karma je gadna, baš odurna kuja
Saturn nema milosti, svemu sudi vrijeme
Doba je ovo ludo kad samoća buja
Kad gospodar zime presudi poeti zanijeme
Moje pjesme jake su jer je ljubav jaka
Ipak na kraju ljubav nađe svoje
Nebom su Ribe plivale k putu Vodenjaka
Kad život svijet vidjet će kroz duhovne boje
Gdje li sam sada, moje Muze, gospe
Na rubu doba čudesnog ili tek na pragu
Da bar doživim doba kad se nebo idejama prospe
Ili ako me nema neka budu gdje je mjesto blagu
Ide vrijeme i prkosi vragu
Naći će se ljudi pred izborom života
Spasi nas Bože, ovu Zemlju dragu
Kad dođe pitanje nestanka i smaka
Dopusti nam doba novih genija, čudaka
Neka bude vrijeme otkrića, duhovna stanja
Kad su čuda moguća,svijest nam svima jaka
Sva viđenja buduća - i veća i manja
Daj nebo da doživim slavu astrologa
I kad čovjek dospije izvan ovog svijeta
Svijest kad mu se proširi da doživi boga
Od zla nas tame sačuvaj i djela brzopleta
Sad je vrijeme gadno i ne zna za vrlinu
Pred zoru je tama najgora, prividno je noć
Ovo doba osuđeno ljude drži za živinu
Ide vrijeme kad iznova mudrost može doć'
I kad vjetri vremena po zemlji ne bjesne
Htio bih da se netko poseban tada sjeti mene
Tad će biti trenutak za bljesak moje pjesme
Vrijeme oslobođeno mraka i moja duša sjene
Dio mog uzvišenog puta
Pustinja, tamo vlada suša
To je dio mog uzvišenog puta
Uskom stazom ide moja duša
Kroz dan u noć i tamu zaluta
Lav je silan negdje na sred puta
I Orao k moći pravac pokazuje
Biku sav je život blago, greška ljuta
Tek se Strijelac k vrhu neba uzvisuje
Ovnu je prva vatra, iskrica proljeća
Zemlja gori u doba carskog Lava
Dok Djevica u žetvi i radu vidi da je sreća
Jarac tvrd je i sreća mu u leden-gori spava
Škorpion je vrijeme smrti i obnove života
Spaljenim putem ispod svega živa voda ključa
Prije toga u Vagi stoje sklad pravda i ljepota
Nema kraja, put je vječan dok je ljubav vruća
Mistici u svemu živom vide djelo Boga
Neki ni mudri ne shvaćaju razlog tajne veće
Dok sedam zvijezda-lutalica pleše preko svoda
Otkrivanje kuda idu za sve vijeke put je astrologa
Nebo tišinom progovara - ima izvor sreće
Daleko od pustog ništavila gdje je vječna voda
Šetnja sedam lutalica završiti tako skoro neće
Nebu sam pjesmu posvetio neka da mi ploda
Tajne svijeta nisi mogla znati
Tajne svijeta nisi mogla znati
Ni dah Jednog pri svojem rođenju
U stopama naum Boga nećeš pročitati
Tek ga naslućuješ u dubokom čuđenju
Sama svijetom dušom si lutala
To je žar pjesništva,trag mudrovanja
Kao zvijezda krišom s neba pala
Zemlja je zrcalo vječnog postojanja
Svijetu je daleko što stihovi znače
Nit' svjetina vidi smisao stiha i lutanja
Poeti su boemi koji sobom zrače
Svijet vidi pjesme kao neka stanja
Nebo ne sudi pjesnike, nebo im se čudi
Tko si ti, Ivana,kakvom bi se znala
I ja te ne poznajem, nisam od tih ljudi
U krilo je moje davno Muza pala
Oboje smo u istom krugu mreže nevidljive
Želja da se spoje ljudi nečim su slični
Pozdravljam te danas bez riječi zavodljive
Riječ si napisala da dvoje smo peru vični
Oproštajna pjesma djedu
Moj junak je otišao -
Nije se osvrtao
Stiglo vrijeme, dan došao
Mom junaku srce stalo
Moj je junak otišao
Nakon borbe za svog vijeka
Vjetrovi ni bol života
Nisu ga oborili
Prolaznost i kap života
Junaka su umorili
Od oka ga svijetu skrili
Za vijeke ga oborili
Moj je junak otišao
I odnio glazbu duše
Još urezan mi u sjećanje
Kao stijena visok stoji
Oluja ga ne ne umori
Nit odniješe vjetri hladni
Besmrtan u meni stoji
Moj je junak otišao
Tko me bolnog danas tješi?
Zelena trava grob mu krije
Iz luga mu slavuj pjeva
Oslobođen boli tijela
Sjedi negdje kraj jezera
Ribe lovi, pa se smije
Moj je junak otišao...
Ubijaš me, violino
Bolujem, moja majko,
teške su moje rane
I uzdišem, mila majko
na to trošim svoje dane
Ljubav boli, majko draga
hladna i neuzvraćena
Sva bol mojih ljeta
izaziva lijepa žena
Oči su joj dva safira
kao breze noge duge
Labudovi - bijele grudi
Donijela mi dane tuge
Što šapući za mnom ljudi?
"Taj samo krive žene bira -
teško pati, to ne čudi"
Muzika mu bolna svira
Da, već sam blizu da poludim
Nota mi u dušu dira
Ubijaš me, violino
Svu sam pamet ostavio
na tipkama tog klavira
Muzika je moje vino
dok ih sviram k'o da pijem
Iako sam gotov čovjek
još sam dijete materino
Zagrli me, majko draga
U naručju da ti plačem
kad bol prođe da se smijem
Gdje si moja majko draga
Na tvom gnijezdu da se svijem
Da sva bol mimoiđe me
Dok ti za me srce bije -
gdje si majko, gdje si zlato?
Posrnuo i bolan sam -
ima dana kad život boli
Noć je hladna, zima duga
Nju sam htio da me voli
Sad ti klečim pored groba
Noć je teška bez utjeha
Bolna mi je violina
Na mjesečini tebi svira
Ustaj majko iz tog groba
i utješi svojeg sina.
Anđeo posrnulih strasti
Svijet mi je na dlanu
život i smrt imam u rukama
Ali je nebo visoko, sinovi nebeski
trpe samoću gledajući
kćeri zemaljske
Bogovi su izgubili vječnost
gledajući Adamove kćeri
Prekrasan izdanak ljudskog roda
Znaš li što sad držim u rukama, bezimena
Jača od bogova, veća od gospodara vremena
Ti smrtna i slađa od vječnosti?
Držim pero anđela sudbine
gledam što je ostalo od moći
tako velike i silne
pred dražima smrtnice
Moć je pala
pred golotinjom ljudskom
božji stvor je ostao sam
Anđeo je pao, ženo
anđeo je pokleknuo
Nad zabranjenom strasti
nad prokletim i privlačnim
Sin božji i smrtnica
Njeno golo tijelo
I zlatna jabuka ljubavi
Nebesa su tako dosadna
Vječnost isprazna
ti si smrtnice kap prolazna
ipak važnija jer anđeo
tako divan i savršen
tek u nesavršenstvu ljudskosti
osjeća se važnim
jer te voli...
IVANA MOJA SVJETLA GOSPO (tebi koju 33 godine čekam,volim i obožavam)
Ivana, moja svjetla gospo
Nebeska kruna pokriva ti glavu
Moja ljubav - tebi žezlo zlatno
Moja duša - tvoj vitez odani
Moje misli - tvoji dvori sjajni
Moje srce - u tvojoj ruci pehar
Ljubav moja vino rujno i opojno
Primi gospo moje slatke dare
Primi dušo moje pjesme divne
Sve ih uzmi, ženo, tvoj sam i ničiji
Sad ih uzmi ili sad me ubij
Ivana, kraljice svake moje zore
Gospodarice neba i svetog istoka
Darujem ti radost svog života
ustani, priđi, osvijetli moju noć
Budi žar i sila moga svjetla
Svaki udah moga postojanja
Ivana, pogledaj me kakav jesam
Vidjet ćeš muškost do dna ogoljenu
I strast pod riječima skrivene požude
Vidjet ćeš da su riječi više od snubljenja
Znaj, uvijek ima više iza svakog slova
Koliko te trebam rijetko tko ikog tako obožava
Koliko te uzvisujem do slave Božje
Budi moja da te sretnom učinim
Kraljice neba iz ruku mojih popij vina
Kneginjo zvjezdana s tvojih usana
I otrov bih popio,nema meni smrti
Umro sam kad sam se dao u ruke tvoje i Božje
Kad tvojim bih postao iznova bih rođen izronio
Daješ mi nadu u drugo rođenje
Slatka je ljubav i nada koliko su gorke laži
Daj da u ljubavi živim i u ljubavi tvojoj umremi
I da poljupcima obaspem labudove grudi tvojih
I da ljubeći duge noge tvoje imam stepenice do neba
Ljubav i smrt tako su bliske, no ljubav je život
I ljubav je vječna, smrt je krajnja i prolazna
Ljubav je božanska, ljubav je erotska
Sveta je ljubav tjelesna, rosa neokaljana
Ti si moja kraljica, ti si moja najljepša
Ti si moja sudbina, ti si moja jedina
Bog ljubavnike spaja, nebo je voljenima sklono
Sveti anđeli prate korake naše
Po milosti Svevišnjeg šapućem i ljubim te
Voljevši svaki dio tebe - tijelo, dušu
Najdivnije ime tvoje, Ivana, prva među ženama
Moja miljenice, boginjo, kraljice srca moga
kraj budi mojih nemira,obožavana svetinjo
Ti koja si u liku najdivnije žene
Najsvetije ogledalo ljubavi i Boga
Ja sam Jedan, Ja sam koji jesam
Prijatelji moji, ne znate vi tko sam
Vidite ljušturu tijela, ne znate čovjeka
Zaključke krive imate o meni
Ali nisam za koga me smatrate
I bol iz tog neznanja samo boli stvara
Dovoljan mi je križ mojeg života
Što će mi mač vaših riječi da me razara
Upoznajte čovjeka, klanjajte se kralju
I dok sam ovdje na dnu s vama
Kralj sam na visini, uživam u sjaju
Ne znate me, to je vaša krivica
Vidite samo što je pred očima
Gledajte dalje od odjeće i lica
Ima u čovjeku i vječnost i dubina
I više od obmane na fizičkoj ravni
Što li smo? budisti, vrazi, pravoslavni
To je samo ime, naziv lažnog sjaja
Ostanite ako vas vrtlog išta veže
Bit ću tamo gdje mi nema kraja
S ove ravni s filozofi i mudraci bježe
Ovdje me ubija jer mislim da sam ništa
Postoji nešto izvan programa i laži
Vrijeme je buđenja, poslije je teže
Muka mi je samoće i neba blijede boje
Kraj je, prijatelji, Hermes je rekao svoje
Astrološki sonet(Zlatno Sunce, sveto Božje oko)
Zlatno Sunce, sveto Božje oko
Blago Zemlji koju objasjavaš.
Ruke su tvoje tople na mom licu
I prisutnost Oca u tvom ognju je i sjaju
Svijet umire kad nema tvoga lica -
Zimi kad te nema tama vlada
Život ipak neće doći kraju
Dok ti ležiš skriveno u Hadu
Nedostaješ nam,Sunce, u toj zimi i hladu -
Studen je ledena dok si u progonu i padu
Samo se čini da te više nema
Život još postoji, od zime se krije
Boj s podzemljem za kraj se zime sprema:
Uskoro kraj je tami Škorpiona i Jarčevom jadu
Crne sile izlaze iz noći, no postoji nada
Dolazi proljeće, kraj đavolskom vladu
Na tron Višnjeg ti uspinješ se licem kralja mlada
Had je svaku bitku unaprjed izgubio
U ratu zadnju bitku Had dobiti ne može
Tek je prividno s jeseni,kišom i zimom pobijedio
Novi Sunčev krug, s Ovnom započinje vlada
Slava Bogu, u Lavu Sunce najjače je sada
Tek u Ovnu s Marsom više je u snazi
No u Lavu Sunce na nebu je visoko
U zenitu sjedi okrunjeno, ne dotiču ga vrazi
