ponedjeljak, 17.12.2018.
O astrolozima i dobu Vodenjaka
Astrolozi koji noću sjajne zvijezde zrite
Astronomi koji njima sve divote znate
Sva nebesa gdje su sfera krasnih tajne skrite
Mjesto su gdje se pjesme moje na okupu jate
Vama Muze umjetnosti ide svaka moja hvala
Dale ste mi harfu, na njoj se žice zlate
Tajnu s koje zvijezde moja je duša pala
Kad sam iz vječnosti izronio u suđene sate
Pero moje u ovo doba shvaća malo ljudi
Tek nakon mene možda dosanjat će me netko
Sad ne znaju zašto se nebo iz sna svetog budi
I da ljubav budan sanjam budeći se rijetko
Ljudima je mnogim srce od kamena, hladno
Volio bih da je moje bogom obasjano, zlatno
Na pola su ljudi i bez duše izgledaju jadno
Dugo tražim nekog sličnog tko ne visi o klatno
Karma je gadna, baš odurna kuja
Saturn nema milosti, svemu sudi vrijeme
Doba je ovo ludo kad samoća buja
Kad gospodar zime presudi poeti zanijeme
Moje pjesme jake su jer je ljubav jaka
Ipak na kraju ljubav nađe svoje
Nebom su Ribe plivale k putu Vodenjaka
Kad život svijet vidjet će kroz duhovne boje
Gdje li sam sada, moje Muze, gospe
Na rubu doba čudesnog ili tek na pragu
Da bar doživim doba kad se nebo idejama prospe
Ili ako me nema neka budu gdje je mjesto blagu
Ide vrijeme i prkosi vragu
Naći će se ljudi pred izborom života
Spasi nas Bože, ovu Zemlju dragu
Kad dođe pitanje nestanka i smaka
Dopusti nam doba novih genija, čudaka
Neka bude vrijeme otkrića, duhovna stanja
Kad su čuda moguća,svijest nam svima jaka
Sva viđenja buduća - i veća i manja
Daj nebo da doživim slavu astrologa
I kad čovjek dospije izvan ovog svijeta
Svijest kad mu se proširi da doživi boga
Od zla nas tame sačuvaj i djela brzopleta
Sad je vrijeme gadno i ne zna za vrlinu
Pred zoru je tama najgora, prividno je noć
Ovo doba osuđeno ljude drži za živinu
Ide vrijeme kad iznova mudrost može doć'
I kad vjetri vremena po zemlji ne bjesne
Htio bih da se netko poseban tada sjeti mene
Tad će biti trenutak za bljesak moje pjesme
Vrijeme oslobođeno mraka i moja duša sjene
