Zajednica Emanuel - Hercegovina
14.03.2009., subota
Vinogradari ubojice (Mt 21, 33-43. 45-46)
|
Isus je često govorio u prispodobama. I redovito je odabirao slike i prispodobe iz ondašnjeg svakodnevnog života koje je svaki obični čovjek mogao lako razumjeti. Isus je uvijek konkretan i jednostavan. Iako je kao pravi čovjek živio ljudskim životom u određenom povijesnom trenutku na određenom prostoru i zato se koristio slikama koje se odnose na svakodnevni život upravo tog vremena i podneblja, njegove poruke su namijenjene svim ljudima na svim prostorima i za sva vremena. U današnjem čitanju iz Matejeva Evanđelja Isus nam govori o prispodobi o vinogradu. Ovdje vidimo kako su oni kojima je gospodar vinograda povjerio vinograd da ga obrađuju dok je on odsutan iznevjerili njegovo povjerenje. Isus je u ovoj prispodobi sin i baštinik, a vinogradar je sam Otac nebeski. Oni kojima je vinograd ostavljen na brigu, trebalo je da se o njemu brinu s pažnjom i ljubavlju kako bi to činio i sam gospodar. Međutim, znamo što se dogodilo kada je došlo vrijeme da gospodar primi urod vinograda. Prvo su ubijene sluge, a onda i sam sin. Možemo reći da je to išlo na račun svećenika i pismoznanaca onoga doba i svih onih koji nisu prepoznali Sina Božjega nego su ga ubili. Ali isto tako moramo se zapitati što nama danas Isus želi reći ovom prispodobom. Upravo nama, kršćanima povjeren je rad u Božjem vinogradu. Mi smo njegovi udovi na ovoj zemlji. I očekuje od nas da sa svom požrtvovnošću i pažnjom radimo u njegovu vinogradu i donosimo plodove. Gospodin mi je povjerio konkretan vinograd. Moju obitelj, moje radno mjesto, prijatelje, susjede, zajednicu, društvo u kojem živim. Gospodin mi je dao i sredstva i alatke za rad u tom vinogradu. Opremio me u potpunosti. A kako ja sve to koristim? Može li Gospodin ubrati plodove tog rada? Darujem li Gospodinu ono što mu pripada ili mislim da je sve što imam samo moje i da njemu ništa ne dugujem? Ubijam li možda „njegove glasnike“ u sebi? Glas vlastite savjesti, opomene ili poticaje koje čujem u propovijedima, čitam u nadahnutim člancima, knjigama, u potrebama braće s kojima živim i koje susrećem…… Brinem li se za povjereni vinograd onom pažnjom i ljubavlju kojom se i Gospodin brine? Ili možda ubijam i baštinika ne dopuštajući da riječ Božja nađe plodno tlo u mome srcu, da klija, raste i u svoje vrijeme donese obilat rod? Razmotrite kako nam je veliku ljubav Otac darovao: da se zovemo djeca Božja. To i jesmo! (1 Iv 3, 1). I upravo kao njegova djeca radimo u njegovu vinogradu i donosimo plod! Ljiljana |
- 19:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
