Zajednica Emanuel - Hercegovina
04.07.2008., petak
SAZRIJETI U DUHOVNOM ŽIVOTU
|
P. Bart A. Pastor U Svetom Pismu nalazimo različite sličnosti koje izražavaju rast u duhovnom životu: - dijete koje prelazi s mlijeka na čvrstu hranu (usp. 1 Kor 3,2: Heb 5,12-14; 1 Pt 2,2); - čovjek koji gradi kuću ili hram na čvrstom temelju (usp. Lk 6,48-49; Ef 2,19-22); - stablo zasađeno što donosi plodove koji ostaju (usp. Iv 15,8.16), i - trkač koji trči da zasluži neuveli vijenac slave (1 Kor 9,24-26; Heb 12,1; 2 Tim 2,5; 2 Tim 4,7-8). Ove slike izražavaju obvezu koja je presudna (odlučna) da bi dostigli cilj: stupnjevito rasti u Kristu (Ef 4, 13-15), postati kao Krist (1 Kor 11,1), poistovjetiti se s Njim u Duhu (Gal 2,20). Zrelost u duhovnom životu Odnos Život u Duhu je prije svega odnos. Krštenjem smo primljeni u Božju obitelj i ovaj besplatni dar (ili milost) nam kazuje da smo: - istinska djeca Božja koja Oca mogu zvati Abba, s nježnošću (usp. Rim 8,15-17; Gal 4:6-7; Mt 6,9; Iv 20,17; 1 Iv 3,1); - prava braća i prave sestre Isusa Krista, koji je jedini Put i jedini Učitelj i koji nas vodi prema Ocu (Abba) (usp. Iv 14,6; Mk 3,14-15; Lk 9,23-26; Lk 9, 57-62; Iv 8,31), i - živi hramovi u kojim boravi Duh Sveti (Paraklit) (usp. Iv 14,23; Iv 15,4; Rim 5,5; 1 Kor 6,19; 1 Kor 3,16; 1 Iv 4,13). Opredijeljeni za svetost: četiri koraka Sazrijeti u životu Duha zahtjeva stav trajnog traženja što hrani našu glad i našu žeđ svetosti (Mt 5,6), jer Bog zapovijeda: "Budite sveti jer sam ja svet" (1 Pt 1,16). Kako možemo biti sveti? Koji su jednostavni koraci da postignemo svetost u našem životu? Riječ Božja naznačuje za nas temeljne korake da bi postigli svetost. 1. Biti uvijek svjesni Božje nazočnosti u nama (usp. Mt 28,20; Iv 15,5; Rim 5,5; Heb 12,2; 1 Iv 4,12.16; Gal 5,25). Naš Gospodin nam je zajamčio da će uvijek biti pored nas, ali također i u nama, jer je Njegova ljubav razlivena u srcima našim po Njegovom Duhu. Duh Božji prebiva u nama i toga možemo biti ili ne biti svjesni. Razvijati jak osjećaj Božje nazočnosti u nama, stjecati uvijek veću svjesnost da će Duh Kristov ostati u nama i s nama zauvijek: ovo su stavovi koji nam više pomažu da napredujemo u rastu duhovnog puta. Što smo pozorniji na ovu stvarnost, to smo više u stanju ući u dubine našeg bića. Koliko više steknemo svjesnosti trajne Božje nazočnosti u nama, toliko ćemo se više morati napregnuti da dan za danom živimo Njegovu pravednost. Ovo je temelj i stup pravog molitvenog života i kontemplacije u Kristu. 2. Svaki dan darovati Bogu naše ništa (usp. Dj 17,28; 1 Kor 4,7; Gal 6,3; Rim 12,1; Jak 1,17; 1 Pt 2,5; Kol 3,17; Heb 13,15-16). Istina je da nam je Bog, u svojoj veličini i u svojoj ljubavi darovao sve što jesmo, što imamo i što činimo. Ništa nam ne pripada osim grijeha i prava se poniznost sastoji u priznanju ovoga. Stoga, na drugom koraku prema svetosti, pozvani smo vratiti Bogu ono što Mu već pripada: kad spontano predamo Njemu sve ono što smatramo svojim, postaje ponovno Njegovo, a sve što pripada Bogu je sveto. Dar našeg tijela, duše i duha biva primljena i posvećena od Boga. Dakle, svaki dan naš život biva posvećen u svakom području od Božjeg Duha i kroz ovaj se proces mi posvećujemo. 3. Uvijek se utjecati Bogu u povjerenju i ljubavi (usp. Mk 11, 22-24; Mt 21,22; Iv 15, 7.16; Iv 16,23-24; 1 Sol 5,17-18; Rim 12,12). Nebeski Otac želi da ga Njegova djeca zazivaju uvijek... slaveći Ga, dajući Mu hvalu i pozivaju Ga da On sudjeluje u njihovim svakodnevnim potrebama, da im daruje svoje oproštenje, svoju providnost, svoju zaštitu, svoje vodstvo i da ih obilno blagoslovi. U svojoj vjernosti, Njemu je zadovoljstvo dati svojim ljubljenima male bezbrojne znakove svoje velike ljubavi. U radosti i u boli, u pobjedama i u porazima, u uspjesima i u razočaranjima, u našim bezbrojnim željama i našim jednostavnim potrebama, u svim trenucima u kojima u našem svakodnevnom životu imamo potrebu zvati Ga Abba Oče, jednostavno jer On želi da spoznamo da smo mali i siromašni i želi da se utječemo Njemu u svojim potrebama. (Lk 11,9-13). Na trećem koraku prema svetosti moramo se potpuno baciti u ruke našeg Oca punog ljubavi, da bi se prepustili Njemu s jednostavnošću kao nezaštićena djeca, tražeći od Njega sve ono što trebamo s potpunim povjerenjem i žarkom ljubavlju. Ovo znači neprestano moliti u stavu djeteta. 4. Uvijek se smiješiti i radovati u Gospodinu (usp. 1 Sol 5,16; Fil 4,4; Rim 12,12.15; Kol 3,16). Dijete nema zabrinutosti ili nemira, niti strahova ili tjeskoba ukoliko zna da njegovi roditelji bdiju nad njim. Smiješi se u punini s povjerenjem da se nalazi u sigurnim i punim ljubavi rukama svoga oca, da je uvijek ljubljen i da se brine o njemu. Također i mi trebamo zauzeti ovaj stav glede nazočnosti i trajne ljubavi našeg Nebeskog Oca. Moramo se uvijek radovati u Gospodinu. Ljubazan osmijeh i neprestana nazočnost na našem blistavom licu, naši radosni izrazi kada govorimo i djelujemo, odražavaju neizbježnu sigurnost i unutarnji mir koji smo našli u Bogu. Kada se smiješimo u svakoj prigodi živimo stvarno evanđeoska blaženstva u našem svakodnevnom životu. Također, u kušnjama, u teškoćama, u patnjama i bolima koje izgledaju da nemaju kraja, radujemo se strpljivo podnoseći, jer smo sigurni da nas naš Otac ljubi i trajno poziva da se ne bojimo ničega, što god da se dogodi. Nakon svega, trenutne patnje nisu usporedive s budućom slavom koja se ima očitovati u nama (Rim 8,18) i sigurni smo da Bog u svemu surađuje na dobro s onima koji ga ljube (Rim 8,28). Dakle, četvrti korak da bismo postigli svetost je povjerenje. Plodnost "Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati" (Mt 7,16). Konačno ispitivanje da bi provjerili (duhovnu zrelost) gdje se nalazimo u našem duhovnom životu, je plodnost svetog života. U kojoj mjeri uspijevamo biti bliži Isusu... - u našem karakteru punom ljubavi (usp. Mt 5,28; Mt 11,29; Iv 4,34; Gal 5,22; Fil 2,3-5; Fil 4,8) - u našem dubokom i trajnom zajedništvu s Njim (usp. Iv 15,4.7.10; Gal 2,20; Fil 1,21; Ef 3,17-19; Ef 4,15-16) - u našem načinu postupanja i djelovanja prema Njegovoj zapovijedi ljubavi (usp. Iv 13,34; 1 Kor 13,4-8; Rim 12,9-10; Rim 13,8-10; 1 Iv 4,18-21; Kol 3,12-14; Rim 8, 35-39; 2 Kor 5,14; 1 Pt 4,8), i - u žarkom svjedočenju i obrani Njegove ljubavi svima oko nas (usp. Mt 28,18-19; Mk 16,15; Dj 1,8; 2 Tim 2,2; 2 Tim 4,2; Kol 3,16; Mt 5,13-16)? U poslovima našeg Oca Mi smo najvažniji "posao" kojim se naš Otac bavi (usp. 1 Sol 4,3). I mi, također kao Isus moramo se baviti stvarima našeg Oca (usp. Lk 2,49), da bi mogli rasti u životu u Duhu, da postanemo sveti kao Isus, da tražimo uvijek, kao On slavu Oca našega (usp. Iv 8,49-50). Nemoguće je da u ovome uspijemo sami. Ali snagom Duha Svetoga, u koga stavljamo sve naše povjerenje ništa nije nemoguće. Samo u Njemu možemo živjeti u ljubavi i pravednosti i donijeti plodove u izobilju kao novi učenici Kristovi. Slijedeći Isusa disciplinirano i odgovorno, sazrijevat ćemo neprestano na putu našeg duhovnog života. Da bi živjeli ovo, Pismo nam nudi Mariju kao istinski model, ne samo po umijeću slušanja i poslušnosti Riječi Božjoj, nego također po svojoj sposobnosti da uvijek bude u skladu s Duhom Božjim. (usp. Lk 1,49; Lk 1,38; Lk 2,19). Marija, naša majka, kroz riječi i primjere nam još govori: "Što god vam rekne učinite (Iv 2,5) i rast ćete dan za danom u punini života u Duhu". PITANJA ZA RASPRAVU: a) Kako Sveto Pismo opisuje i uspoređuje proces sazrijevanja u duhovnom životu? b) Koje ključne elemente moramo razmotriti u određivanju zrelosti u duhovnom životu? c) Kakav se status i dostojanstvo na nas prenosi primanjem krsne milosti? Koje su glavne implikacije na naš život, glede naših međusobnih odnosa u Božjoj obitelji" d) Koji su to jednostavni praktični koraci koji vode do svetosti života? Kako se ti koraci mogu u praksi primijeniti u našem svakodnevnom životu? e) Koja su obilježja svetog života? Kako nam ta obilježja svojim primjerom potkrepljuje Marija, naša Majka? Kako mogu postati naša? Preuzeto iz: "Leadership Formation - A Supplement to the ICCRS Newsletter", Srpanj/Kolovoz 1996. ICCRS International Catholic Charismatic Renewal Services Palazzo della Cancellaria 00120 Vatican |
- 23:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (16) Listopad 2009 (4) Rujan 2009 (13) Kolovoz 2009 (13) Srpanj 2009 (15) Lipanj 2009 (10) Svibanj 2009 (11) Travanj 2009 (15) Ožujak 2009 (20) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (1) Prosinac 2008 (3) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (10) Rujan 2008 (18) Kolovoz 2008 (11) Srpanj 2008 (15) Lipanj 2008 (22) Svibanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ZAJEDNICA EMANUEL
"Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog" Lk 1,23  Zajednica Emanuel nastala je 21. kolovoza 2001. nakon nekoliko seminara duhovne obnove na području Hercegovine, koje su imali članovi zajednice Dobri Pastir i o. James Manjackal. Nekoliko se članova zajednice okupilo u želji da nakon ovih seminara duhovno raste, jer su smatrali kako se ne smije stati i ostati samo na tom prvom koraku. Željeli su produbiti svoje iskustvo Boga kroz molitvu, sakramente, Sveto Pismo i zajedničko druženje. Zajednica je rasla i duhovno i u ljubavi i želi to još više. Stalno su se priključivali novi članovi, te se osjetila potreba sa svima podijeliti ono što smo i sami doživjeli: susret sa živim Bogom. Počeli smo organizirati Seminare života u Duhu unutar zajednice i kroz taj stupnjeviti rast još smo više upoznali Boga, Božju snagu, Božju ljubav – ljubav koja liječi. Upoznali smo više Sveto Pismo, ušli dublje u spoznaju sakramenata, posebno svete Euharistije. Znamo da ovdje ne smijemo stati. Želimo još više rasti. Poznato nam je kako je cijeli život od rođenja do smrti proces neprestanog obraćenja, znamo da još više trebamo rasti u ljubavi i radosti i zato želimo biti u Isusovoj školi, biti Njegovi učenici, ali i svjedoci Njegove prevelike ljubavi koju nam je iskazao predavši se za nas. Svjesni toga želimo mu uzvratiti svojom ljubavlju. U budućnosti imamo velike planove, karizmatske sastanke povezati s misnim slavljem i uz Božju pomoć nadamo se još većem rastu. Svjesni smo i svoje snage i svojih slabosti. Snagu tražimo u Isusu Kristu, a za svoje slabosti molimo se da nas On sam usavrši i posveti i da se kroz naše ljudske slabosti očituje Njegova snaga i moć. Svjesni smo da bez Njega ne možemo učiniti ništa, stoga naše ime i govori sve: EMANUEL – BOG S NAMA. On je s nama i za nas i u Njemu možemo sve. Emanuel je prije svega otajstvo utjelovljenja – Bog dolazi u susret svom narodu, u pomoć svojoj izgubljenoj djeci i da ih spasi postaje jedan od njih, Isus Krist, vječni Bog uzeo je naše ljudsko tijelo da nam bude blizu, da bude s nama, da uzme naše slabosti, bolesti, grijehe, da nas oslobodi. Ono što smo iskusili na sebi ne želimo zadržati za sebe, želimo to dati i drugima da osjete Kristovu ljubav i nazočnost u svom životu i zato molimo stalno za Božji blagoslov i za trajni izljev Duha Svetoga da dođe i obnovi lice zemlje. Članovi Zajednice su iz mnogih mjesta Hercegovine. Svima smo otvoreni i svi su dobrodošli. Za sve imamo otvoreno srce i na sve zazivamo Božji blagoslov. Zajednica Emanuel   Get your myspace counter |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
