Slavko Kukec - PiPi
08.02.2010., ponedjeljak
Suton
Jesenje veče ( Antun Gustav Matoš 1873-1914 ) Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira Samo gordi jablan lišćem suhijem Šapće o životu mrakom gluhijem. Kao da je samac usred svemira. .... Suton A poslije sunčanog sjaja, suton u kojem se naglo gase pogledi; tupi pogled u daljine, monoton po cesti pustoj, što mu tek slijedi. Još samo jablan s vjetrom u lišću prkosi tami, šapućući šušti o vrapcima što u krošnji cvrkuću, s ranom zorom, pa sve dok dan blješti. Olovna priča samaca u noći, tog što čeka, onog koji će doći, i koraka teška, šutke zboriti. Svatko ima svoju tugu u noći i nikada se neće razumjeti iako će sjena sjenu susresti. ........................................................ |