22.12.2005., četvrtak
O znanju O
O znanju O imam samo reći da je danas mudro ne htijeti biti eruditom, jer mi se čini da negdje tamo umire polako svijest, a javlja se um koji guta informacije, a ne stigne ih ni presložiti, kadli opet novi utoci, bujice dapače, novih i novih. I tako sam ja pomalo odustao biti sveznadar, libeći se eto i svoje akademske opsjednutosti znanjem. Popustio sam ne tako odavno, želji da se malo moždani odmore i uhvatila me ( iza ugla, rekao bih ) traganja za istinom, iza uma, a prema svjesnosti. I tako evo, popustio sam, a nisam nigdje, ni tu ni tamo. U svijetu materije trudim se biti izvan, a u svijetu ne-materije trudim se biti U.
Pa sam zasvirao nove neke instrumente, a gitaru pomalo prepuštam svome sinu, rokeru, eno mu gaće do poda, a kožne jakne je ionako naslijedio iz ormara, gitaru sa zida, a za pojačalo me nažicao
( Hvala ti Darko, blues brate moj, car si, kako vele kod vas u Banjoj Luci ).
Pitam ga: Sviraš li? A on meni: Ma nešto.
Ali nema veze, riknuo je polugođe s popriličnim brojem kulja u imeniku. Tatin roker, he he he he.
I tako, kao i ja što odustajem, vidim, i dijete mi jedino odustaje biti genijalcem, svrstava se u grupu beskonačne mladeži horvatzske koja dno od boce, čaše ili bilo koga priručnoga sredstva bolje vidi od stvarnosti oko sebe. ( Barem privida stvarnosti oko sebe, da se jasnije izrazim )
Dani idu, beskrajem u riječni jedan tok se stvoriše kao tekuća vrpca, skoro sve isto, a opet ne vidim dosade na licu svom, već samo ožiljak za ožiljkom se ucijepljuje u lice kao bore oko očiju, usta, i eto, znanje O polako isplivalo o samom kraju ove godine.
Pita me Rosana, kako da ide naprijed, jer eto osjeća da stoji, a ja, ne vidjevši je već mjesecima vidim promjene, mlada žena stasava u osobu, majku, suprugu, ličnost dostojnu povjerenja, poštovanja i ljubavi. I sjedosmo mi uz čaj i kekse, popodne oko pet, kako dostoji britima koji žive o petom motoričkom centru sa svim posljedicama takova življenja, i začesmo teme koje nas zanimaju i dođošmo do znanja. I pri/ili bolje do-/sjetih se tad iz dubina visina, tih znanja O i znanja Iz, pa joj prenesoh riječima, da ne mari previše o znanju O, jer eto, ona ima nešto pročitanog, spoznatog i usvojenog, pako ja drugo, nadopunjujući se složno s njenim i njezino s mojim čine dio neke veće, radosnije i jezgrenije cjeline, već je bolje da mari o znanju Iz, koje je posvema cjelovito, spoznajno i daleko istini bliže no sva znanja svijeta O, koje pako su suhoparnosti i neživot sam. Nadam se da me je barem tada razumijela, ako nije, barem je vidjela učinak u svojemu svakodnevlju, jer krijepio sam primjerima razumnim ta znanja ( i ne-znanja koja proističu iz znanja O, da budemo točniji ). Pa smo otišli k Vjekoslavu, par kilometara dalje, u drugi grad, sjeli i susreli osobu koja je bujicom sebe objavila da se raduje susretu, bujicom riječi, neke osobne povijesti koja nikako u pripovijest da stane jer, eto, Vjeko je od teme do teme u sekundi, a sve se teme njega dotiču i iz njega proizlaze, čisto srce da otvoriš i prepustiš se snu, stanju u kojemu osobu u bujici možeš bolje i svježije doživjeti nego pažljivo ga prateći u suhoparju ovoga našega govora nasušnog. Rosana iz pristojnosti pobježe nakon nekoga vremena, djeci, mužu, krevetu, utjesi svojoj, a ja i Vjeko nastavili do duboko u noć o cijeljenju, iskustvu i napetostima.
Drugi dan sam stao u središte svijeta. Smijao sam se od srca i osjetio kako me svijet stvarno voli, unatoč mojoj boli i svim mojim suptilnim pomacima na ljestvici zdravlja. I osjećaj je dobar. Najbolji. Popili smo kavu, ručali pa sam se vratio doma. Da bih pogledao u putu lipstick sunset nad Zagrebom najkraćega dana u godini, koja, eto izmaknu svojim posljednjim danima, u tihoj molitvi suncu da me još dugo grije na ovoj radosnoj tvorevini moga uma. Svijest je ionako tu da dođem do nje, kako tako, vozeći se ili puzeći.
Radost Isusovog rođendana već je izvidna, sama radost i veselje. I stres, kako bi mi rekli. Eto, napecite se kolača i najedite mesa dobrih životinja. Možda vam na vrijeme pozli pa poželite nešto promijeniti. Tada, ako malo jače zaželite, mislim da možete se prisjetiti da ima i put koji vodi k Znanju Iz. A dotle, hvala vam na čitanju i pisanju.
|
- 20:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
