11.04.2011., ponedjeljak
VII - the god of rock poors the beer, and brother jack daniels shouts tennesse blues. yeazz
7 godina jedne povijesti
glava sedma: riganje u vožnji i povratak suncu
ona ima male sise i ogromnu guzičetinu, koju bezuspješno pokušava da sakrije ispod kožne jakne, a duga valovita kosa skriva joj epolete nove, lijepo uglancane i teške harleyice. njezino grubo, loše sročeno, mesnato lice provokativno me izaziva na šamarčinu ili prenježno ljubljenje, njezine usne su stroj za mljevenje užitka. mlada je, jako je mlada, puno mlađa i plače preko puta mene za stolom. moje oči više nisu mogle ni trenutka izdržavati, plakao sam s njom. milovao je po licu preko stola i gledao te lijepe, velike, smeđe oke koje su potočiće pravile nepresušno i slijevale se niz obraze. do brade, istaknute i jako sexy, kakvu malo žena ima. zapalio sam cigaretu i dijelio s njom dimove, moj mali stan učinio mi se još manji, mračniji i s tanjim zidovima, kao od kartona, platna tankog i prozirnog do bola. jer to nježno biće u nezgrapnome tijelu plakalo je i prvi puta priznalo ikome svoju najmučniju tajnu.
krenuli smo put pule oko pet popodne, s tri auta, kako i dolikuje bendu. vozili smo se polako, nismo ponijeli instrumente, već ćemo se nekako snaći, pa na đoseru sviraju mnogi bendovi, a mnoge od njih poznajemo, posudiće nam instrumente. nakon svih tih silnih godina sviranja, dosadio mi je moj telecaster, ta američka mašina hvata loš f. brenčav i bezdušan, kakav blues nije niti će biti. popajevski blesav i bahat. miro messeršmit nas je uvrijedio pa nam jednom rekao da zvučimo ko alexis corner band. skoro sam ga pljunuo. a ovi moji bendovci trgaju ko hevimetalci, grdo, žestoko i na nož. u šta nam se moyo pretvorio, u moxo, rezanje žila i vožnju po mozgu. radije smo pili pive i rutinirali sviranje, nisamo imali probu već godinama. niti jedne nove pjesme nisam napisao dugo, jako dugo. i truba je u mojoj glavi zvonila u f. fanfarala neke melodije koje nisu blue. dok nisam naletio na nju. i dok nije bilo kasno.
puno smo svirali po istri tih godina, a njezina kosa loknasta me je rajcala iz publike, sve dok se nisam ulovio da je sanjam i očekujem kada god smo prelazili tunel, njezin nos ispod tamnih očiju me je naprosto vabio svaki puta. jer uvijek je stajala u publici tačno u sredini, ispred mene. ja gore na podiju, ona dole ispod pozorno me gledala i sluša što pjevam. najveći moj fan. i nestane uvijek na kraju svirke, dok se okrenem pobjegne. i tako svaki put. kao konstanta univerzuma..
po putu stali smo u par oštarija čekajući prasca da nas stigne, najavio je da će kasniti za nama. ali ima vremena, sviramo tek oko dva ujutro, kažem: stićićeš. u ferlinima smo čekali dvije pive i rekoh, bodule ti ga nazovi i tu dočekaj, mi idemo dalje. sale kaže da će još jednu pivu pa za nama.
piramida. na ulazu dva baje, čekiraju nam akreditive, prave mi probleme jer nemam fotku na vip akreditivu, nije stigla hostesa nam napraviti. nismo bili službeno pozvani, ali bruno se zarekao da ćemo te godine svirati baš mi prije skloništa. i osobno ih sa hostesom napravio i nazvao me taj dan i rekao: stari, bez vas mi nećemo svirati, ovo je postalo veliko kenjanje, a ne rock svirka kakvu bi mi za serđa delali. akreditivi vas čekaju i dođite. i evo nas, baje kenjkaju, ja zovem organizatora na mob, evo njega, nešto klapara u buci s bajama i ulazimo. dugi šank, uz njega alkoholna elita. svi poznati i nepoznati su tu. razdragano se pozdravljamo, rukujemo. ćete ča popiti, pitaju i mi polako od jednoga do drugoga ljuštimo po pivu, dvije, tri, četiri i časkom smo u elementu. na kraju šanka livio, kao i uvijek, sa bocom vodke, nazdravlja mi i ja trgam s njim iz boce vodku trpku i hladnu, neš malo ogovaramo alena i kako su zdampali bend. do garderobe smo dobro zapijeni i osjećam da sam lagano bez osjeta dodira, vrti mi se u glavi i teško uzdahujem hvatajući zrak preko dima cigarete. erik i rale u garderobi drkaju po stratocasterima. hvali se rale: vidi ga, novi novcati mexikanac, 600 raka, a ko` da je... ma ni ne slušam ga, divim se gitari, pitam ga `oće mi li je posuditi, a erik veli: evo ti moga. ti više voliš tvrđi. da velim ja ću tvoga. onda sline uzima raletovog i pokušavamo se naštimati. ima vremena, tek je jedanaest. gdje je sale, pitam. prase? gdje su, gdje je bodul? sline hvata mob, zove saleta. ee, gene je još u ferlinima u onom bircu gdje smo stali čekati prasca i bodula. čeka. rekao je da će ga nazvati, pa se javi. zacvrči mob, sline se javi. a u pičku mile matere, kaže. ja upitnik, natežem iz boce. prase se vratio doma, a bodul s njim, kaže da više neće svirati s nama. sale je krenuo.
ona je i ovaj puta ispred mene. pjevam, žmirim i zabavljam je, noćas u punoj piramidi, u spomen na borca koji živi među nama, pjevam samo njoj. u jednom trenutku se sagnem dole pod pozornicu, sline odlično svira solo. ulovio ga moyo. puštam ga par krugova, hvatam ju za kosu, za rame i pokušavam joj govoriti u uho: nemoj noćas otići, lijepo moje, ostani poslije svirke samnom. ona me promatra svojom tamom u lošem svjetlu ispod pozornice i lagano kimnu glavom. ja se ustanem i sa slinetom sastavim duet solo. pjevam: life is a bitch and than you die, ovaj puta f zvuči zvonko, destinacijski i istinito.
tanja, veli, zovem se tanja. luke, velim ja. znam kaže ona, pratim te već godinama. ti si odavde? pula ili..? pitam. ona prasne u cerek: ne, sa kozale. sada sam zbunjen. ona se cereka i dalje mojoj zbunjenosti. a luka, bog te, pa bio si mi doma. znaš mi brata. ja se čudom čudim. i pokušavam se sjetiti kada sam ja to kod nje doma bio i tko joj je brat. i zašto je viđam samo na svirkama po istri. hemm, mislio sam da si odavde. ona me gleda, zavodljivo mi okreće leđa i naslanja se lagano dupetom na mene, pa se sagne da zategne marte. ja je motrim i kontam da li da je hvatnem za te veličanstvene guze, ali se suzdržim. pijan sam. ne računa se. položim joj ruku na leđa, posrnem pa se zadržim uz štok. ona se pridiže, ode negdje niz hodnik i skrenu u tamu. ostao je samo njezin obris u zraku. i miris. znojav i dragocjen.
sale uđe u garderobu, s njim bobo. bobo, majstore, velim, bodul nas je napustio, hoćeš li s nama svirati noćas? bobo gleda u raleta i erika, pa slineta kako balavi pivčugu, sale mu se zavuče iza leđa, u slučaju da poželi umaknuti, ali ja sam sto posto siguran da bobo s nama noćas svira. fah idiot, bubnjar kakovog nema na daleko, jedva dočeka da ga pitam, zna sve naše stvari unazad odsvirati. eto, to je bobo. najgenijalniji bubanj. razvedri se njegovo od saobraćajke zgrušeno lice. najmiliji moj bajker. klima zdušno glavom i: da, hoću. sale nešto šapuće mu u uho i znam; već dogovaraju znakove kako šta odsvirati i kakve gruvove noćas očekuje pula. prase i bodul su prošlost, faliće mi prasetov usnjak noćas, faliće, znam, njegova bosanska duša i savršen osjećaj za lijepo. i bodulova noga, jaka i odrješita. kasa koja vodi bend, tuče u mozak i pumpa dušu na nos. tvrdi sving bodulov od benda je napravio čudo. bend koji je počeo gristi kad je ljut i kuhati mojo kad je nabrijan. sada u letu, odjednom, mijenjamo aranžmane, sline se već našiljio na duga sola. dolaze po nas. ja drven da drveniji ne mogu biti, erik me štima: otvoreni ge, velim mu ja, robert johnson štim. on se trudi, ja se znojim od alkohola, mokra mi je glava, noge me jedva drže uspravnim. hvatam zrak zapušene garderobe i tonem u sebe. blues mi izlazi na znoj i neurozu. pička im materina, ovako veličanstven trenutak i ta dva konja neće biti s nama. dečki se muvaju, erik mi meće gitaru oko vrata, gura mi trzalicu u ruke, pravi je drug i prijatelj. popravlja mi revere sakoa i gurne mi rupčić u ruku da se obrišem. izlazimo u backstage. ja na čelu kolone. ulazim u mrak bine. kvačim se za prvo pojačalo, ubadam kabel, drmam po gitari; zvuk je savršen, tup, mutan, baš kako se večeras osjećam. roudi mi kaže na uho da sam se ubo u bass pojačalo, ja pijan, obrnem se u fazi do njega i velim: imam super zvuk, pusti. drkam po žicama još malo, da. savršen soul brother zvuk mexikanca erikovog. zna taj dečko ubost gitaru. baš zna.
okrećem se k mikrofonu, zinem: jen-dva u njega, radi monitoring, prasnem po gitari, lovim bottleneck po džepu sakoa i čujem zbrlljšklčk... iskopčao me sale i uštekao u moje pojačalo. sale, velim glasno, skidaj visoke, drkam po žicama, on me štimuje, zna šta hoću, murano sivo maglovito staklo je noćas svjetlije i prozračnije od moga sounda. prilazim mikrofonu, čujem bobota kako lupka palicama i dreknem iz sveg grla, da pukne glasnica: the sky is crying, look at the tears rollin down the road...
tanja me je odvela na kolu u pivnicu. cijelo večer mi je lagano okretala svoja ramena i leđa, a ja sam je lovio za kosu i dirkao po ruci, i onda, u jednom trenu iskra je pukla, gurnuo sam nos u njezino rame ispod vrata i pogurao jezikom prema uhu, zgrabila me je iz poluokreta kao ragbijaš, njezine su usne probile moj zadnji red obrane i zubi su nam se sudarili u suludoj želji da jedno drugo progutamo. izletili smo iz pivnice i u mraku staroga grada pokušali potrgati svaka vrata u vežama koje su nas vodile do mojega bajka. dok sam startao mašinu, noge su mi se tresle od želje. sav sam se tresao, a ni tanji nije bilo lako. procurila je kroz traperice, vidjela se vlaga, kao da je se popiškila, tamo među nogama na štepu. sjela je iza mene i čvrsto me ulovila. zabrenčao je cijeli stari grad, dok sam jahao niz uličice pa na pećine. uletili smo u stan, nisam ni zatvorio ulazna vrata. njezina je jakna ostala na stepeništu, moja je gomilu sačinila između štokova. do kreveta smo strgali majice i trapke, čizme, marte, gaće i grudnjak, nezine male sisice ukrutile su bradavice, ja sam se brzo zavukao dole među njena bedra i miris me ubio. miris uspaljene tanje me je dotukao, više nisam znao gdje guram jezik, u slatku vaginu ili šupčić, grizao sam joj bedra, vukao rukama duž i niz stegna, hvatao je u klinč oko ogromne guzice, velike i tvrde, jake, veličanstvene. halapljivo je gutajući težio sam dražiti njezine bradavice. njezine dlake su se miješale sa mojima u nosu, slinio mi je nos, ali nisam ga htio niti mogao ni ispuhati koliko sam je silno želio progutati. i svršila je tanja, bacala se po krevetu kao životinja, urlikala, stenjala, lupala glavom o uzglavlje, rub kreveta. potegoh jastuk, pa joj ga zabacih na jedan rub kreveta, ona se presavinu u grču slasti na drugu stranu i opet sam čuo urlik svršavanja i mukli udarac njezine glave o drugi rub kreveta. skoro sam se počeo smijati, ali sam umuknuo i čvršće je usnama prihvatio između malih usana, za klitoris, opet zaječa soba i dvorište i pola pećina od tanjinog svršavanja. njezina su mi bedra slamala vrat, ramena, stiskala mi čeljust, uši zaglušile. nadnesao sam se nad nju i pogledao u tamu očiju. malo su zaiskrile, nasmiješila se. pa odmah zatim sačini ozbiljno lice. polako ej, zamoli me: nije mi baš ugodno. stisnuta sam. ja stavih glavić na njezine velike usmine, prevlažne od želje i strasti, pa polako uvukoh se u njezinu pičku. milimetar po milimetar, do kraja sam ušao, osjetio sam rub njezine maternice na drugoj strani pa se lagano povukoh. uska je i zgrčena, nadražuje me pretjerano. zamahnuh par puta bedrima i ona me stepe sa sebe, okrete se i ponudi mi svoju veličanstvenu stražnjicu. sa radošću sam ušao u nju i nakon par zamaha tako sam strahotno svršio da je ona počela divljati od sreće i zadovoljstva natičući se na mene iz sve snage, sve dok tama nije prekrila i zadnji kut moje sobe. čekali smo jutro koje nikada neće doći. nota f, sunčana i diskrepantno teška nadnijela se nad nas, ustao sam. noge su mi i dalje klecale. pustio sam herba alperta. sa mog gramafona trubi tu svoju f trubu: trapav, neuglađen i ljigav zvuk trumpete zauzeo je svaki kut sobe, kuhinje i zahoda. popišao sam se, smotao pljugu i vratio se u sobu. tanje tamo nije bilo. uđem u kuhinju. sjedi tanja i plače. jeca. klipnu zipo i ja povučem dim i sjedoh nasuprot njoj. gledam je i odjednom, muklo i teško zazvoni njezin glas. hrapav, jebeno radojeban. poče tanja pričati. i priča. plače: luka, nisam za tebe, premlada sam ti, ti si ipak u godinama, imaš djecu. ja tek prva godina na faxu. ali, ali... jako uživam u tvom bluesu i želim te već dugo, od kada si bio kod mene doma. i sjetim se djevojčeta i njezinog brata. kojega nisam nikada sreo do toga dana. donijeli mu ja i troha neku kasetu. njih dva su zapravo frendovi. i sada njezin plač izlazi iz gorke priče njenih prvih seksualnih iskustava: puši, da, puši mi ga, pičko, prepričava kroz suze, gorke i tužne. a mama i tata nisu znali, i svaki dan su me kod njega ostavljali da me čuva. grdo me je čuvao, kreten. a ja im nisam mogla reći, tužna, usamljena i odbačena. zar bi mi vjerovali, pa to su im bili super prijatelji, maltene kumovi, a mene su sistematično, svakodnevno i bezdušno silovali u usta. grlim tanju i bokte, ne znam više kako bih je utješio. pa je počnem ljubiti, samo da te suze prestanu teći. ona mi doljubljuje i suše se oči. počinje se smješiti. tanja. ostani kod mene, velim. budi samnom. budi moja. gledam tanju, smiješi se. privija se uz mene i jedva čujno šapuće: moj roker.
tu me je pulsku noć tanja ostavila u garderobi. otišla je sa prijateljicom za rijeku. bruno me je zagrlio i tako jako stegao da me je sve bolilo i rekao da nikad nismo bolje svirali, oh kako je drag taj čovjek. ostao sam u publici do kraja i uživao nakon puno godina u svirci skloništa, opušten i posve lud. najzad više nema stressa, ludila i benda. ni mene nema. i sjećao se tanjina pogleda. rale me je pobrao na kraju, odvukao do auta. alen i meri su spavali na zadnjem sicu, zagrljeni i topli, ja sam sjeo do raleta. kresnu anlaser, rale pođe, izađemo iz pule pa na isilon. drži glavu rale izvan kabine i svako toliko riga kroz taj prozor s desne strane. pred tunelom kaže: a jbga, uvalili mi neki trip, muka mi je. samo mi se riga. ja u polusnu, stavim ruku na njegovo rame i gledam kako nas na izlazu iz tunela dočekuje riječka zora s kapele.
a sunce zasvira. baš iz f. najbolje što može i ja potegoh u svjetlo. širim ruke i vidim tanjina široka bedra, kožnjak i lokne koje se prostiru oko moga lica. i grlim tanju, kao nikada ni jednu ženu u mom životu. tanju krasnu i potpuno neskladnu, ljutu, tužnu, bijesnu i tajnovitu. grlim je i gledam kako me grije svojim mrdanjem nosića i malim sisicama ispod majice, zamotana u harleyicu. sanjam njezina bedra oko moje glave, moćna stegna i njezin miris koji ostavlja obrise u mojim očima, pameti i znoju. njezine poljupce sanjam. i savršeni stomak. njezine sise, taman za mjeru dlana. i tvrde, kao škartaca, stidne dlake, uzbuđujuće od mirisa koji šire. dijete tanju. ženu tanju. sunce me grije.
sunce prosijava skroz kroz nas, na obroncima učke i smješim se. nema više benda, muke i tvrdoga bluesa. koštala nas ta odvratna, bezdušna i za blues na gitari potpuno neupotrebljiva nota f.
|
- 18:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
