čudo jedno to je srce
zlatno je, i nemoguće.
samo zajebava i klapara.
čudan ritam pleše.
neke svoje pjesme pjeva.
ma znaš ga već,
kad se ljubiš
kada plačeš
kad u svijetu vidiš svašta
i što jeste i što nije
misliš, ovdje ničega nema.
pa tad kreneš
preko rijeke i u gore.
preko dola pa uz more.
oko svega kud ti pogled priča
preko ovog, preko onog...
preko stijenja
preko meke mahovine.
poput brzog vjetra
srca svoga nigdje
naći nećeš
osim onog
jedinog
u grudima.
kad se srca želiš
riješiti dekretom.
ili gorkom suzom
umiti ga želiš
jer ga nema gdje ti pogled
čežnju spusti.
eh, da.
da tad, tamo
stišati se znadeš.
pa da sluhneš
kako snivaš sneno,
dok se uz planinu,
uz sam život penješ.
pa da čuješ
kako tiho priča:
sve što možeš,
to je da me daješ.
tražćeš me svuda,
osim tamo
gdje me vidiš.
srca svoga nigdje
naći nećeš
osim ovog
jedinog
u grudima
|
