skolioza

Kineziterapija kao jedina terapija primjenju se kod tzv.skoliotičnih držanja i kod lakih skolioza koje pokazuju diskretan progredirajući tijek. Jednako je važno koristiti vježbe kao prevenciju lošeg držnja, daljnje progresije u skoliozu ali i podloge za zdrav razvoj mišićno-koštanog sustava kao i osnovu za stvaranje dobrih posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju.

Kod strukturalnih skoliza cilj kineziterapije je održavanje postojećeg stanja povećanjem mobilnosti kralješnice, povećanjem snage mišića a time i zadržavanje postojeće deformacije ili usporavanja daljnje progresije. Koristi se u kombinaciji sa nošenjem ortoza.

Izbor između simetričnih ili asimetričnih vježbi temelji se na postojećem stupnju skolioze, rigidnosti deformacija, stanju preostale muskulature, dobi pacijenta.



Simetrične vježbe indicirane su kod skoliotičnih držanja.

ü Cilj im je ojačati leđnu i abdominalnu muskulaturu i time povećati stabilnost kralješnice. Izvode se istovremenim jačanjem konkavne i konveksne strane. Jednako važno je i istezanje skraćene muskulature – mišića fleksora zadnje lože natkoljenice (hamstringsa), mišića quadratus lumboruma, mišića adduktora natkoljenice. Provode se i vježbe na pomagalima (švedske ljestve), kao i s pomagalima (lopta, štap) te vježbe u vodi. Poželjno ih je provoditi u grupi zbog motivacije koja je potrebna za što dugotrajnije provođenje terapije. Osim vježbi preporuča se i bavljenje sportom (osobito plivanjem).



Kod graničnih slučajeva između skoliotičnog držanja i lake skolioze (do 30 stupnjeva skoliotične krivine) prema kliničkoj slici određuju se asimetrične ili simetrične vježbe.

ü Najčešće se kombiniraju simetrične sa nekim asimetričnim vježbama. Uz individualizirani pristup svakom pacijentu i dalje se mogu uklopiti u grupne vježbe. Provode se i vježbe na pomagalima (švedske ljestve), kao i s pomagalima (lopta, štap) te vježbe u vodi. Jednako se preporuča bavljenje sportom (osobito plivanjem) a indicirana je i elekrostimulacija- jačanje slabijih mišića uz intermitentno ispravljenje krivine električnim impulsima.





Kod srednjih i teških strukturalnih skolioza od neprocjenjive je važnosti izrada individualnog plana vježbi za svakog pojedinog pacijenta. Tu se moraju naći asimetrične vježbe s pravilnim smjerovima istezanja koja će djelovati terapeutski na krivine. Lošim izborom vježbi, osim što neće biti učinka na primarnoj krivini, može doći do pojačavanja stupnja iskrivljenja kompenzatornih krivina.





ü od 30 do 50 stupnjeva provode se asimetrične vježbe. Zadatak im je ojačati mišiće konveksne strane, a istegnuti mišiće konkavne strane npr. kod desne torakalne skolioze istežemo lijevu, a jačamo desnu stranu. Kod provođenja ovih vježbi osim individualnog plana potrebna je i stalna pomoć terapeuta za fiksacije prilikom istezanja. Rad s ovim pacijentima teško je uklopiti u grupni rad. Vježbe u vodi se mogu provoditi zbog svog povoljnog učinka na kondiciju i respiraciju pacijenta, ali je i tu potrebna izrada strogog plana asimetričnih vježbi.

ü Osim elektrostimulacije indicirana je i primjena korekcijskih steznika (Milwaukee steznik, Bostonski steznik, TLSO). Osnovni kinezioterapijski principi izvođenja vježbi u stezniku su: aktivna ekstenzija ("bježanje" od pelota) uz korekciju rotacije djelovanjem torakalne ili lumbalne pelote.

ü Vježbe disanja imaju za cilj povećanje mobilnosti i kapaciteta prsnog koša. Specifične vježbe povećanja mobilnosti kralješnice su tzv. vježbe po Zillgrey-u.

ü iznad 50 stupnjeva skoliotične krivine indicirano je operativno liječenje.