subota, 26.11.2005.
Ne prilazi mi.
Ne pravi se kao da ti je
na neki nacin stalo do mene...
Ne lazi me da jos uvijek
postoji nesto medu nama.
Ne dopusti da nada raste, bespotrebno da ipak 'mozda...'
Ne diraj me.
Ne zelim osjetiti tvoje
ruke oko sebe.
Ne brisi mi suze poljubcima.
Njih ne zelim a one mi pripadaju.
Neka krase moje lice
kao dokaz da mi je 'svejedno'.
Ne govori mi.
Absolutno nista.
Jer ne zelim znati vise
nista sto potice sa tvojih usana.
Dosta je bilo rijeci medu nama.
Nigdje nas nisu dovele osim do svada.
Ne sjecaj me.
Na ljepse dane i sve
sitnice koje su odavno nevazne.
Pusti mi da te zaboravim
na svoje nacine...
Ma kakvi god oni bili....
samo pusti me...
- 21:34 -
zoves i pitas sta nije u redu?
sa smijehom te pitam dal' si ozbiljan?
Zar si tako glup da ne shvacas sta si rekao prije pola sata??? I nakon svega-ocekujes da budem srecna??? Tebi stvarno fali par klikera u toj glavi.
"Tako bi volio da sam sad u tvom krevetu..."
'Meni je drago sto nisi' prekidam te u pola recenice. Zbunjeno me pitas zasto to--govorim ti da ne bi dopustila da me nocas diras.
To te vrijeda, a ja ti sa najsladim glasom kazem da kad si ti mene mogao sjebati-sjebat cu i ja tebe.
U sekundi posajes ljut k'o ris. Ne interesuje me uopce.
Govoris mi laku noc i zelis mi da me cijelu noc prate nocne more. Zahvaljujem ti se kulturno ne uklanjajuci slad iz glasa. Gadnim tonom ponavljas laku noc i govoris da je i tebi drago sto nisi ovdje. Opet pocinjemo igru 'ko e koga vise razljutiti il' povrijediti'. Ne govorim nista i dopustam ti da poklopis, shvacajuci da mi je apsolutno svejedno da li si ljut i sta ce od toga biti...
- 21:07 -
petak, 25.11.2005.
Lagan potez....
Jedan lagan potez preko zgloba...
Uzivam u bogatom crvenily sto se u trenu pojavi...
Gledam ga zacudeno, sa zadovoljstvom...
Ono znaci da je gotovo. Vise ne postoji ono za sto sam se godinama borila.
Ovako te brisem iz sebe...iz svoje duse...ali pitanje ostaje...
Da li je ipak moguce da ce se u tom oziljku vremenom ocrtati istina???
S tom misli shvati da me ipak nikad neces napustiti...nikad te se necu otarasiti...ostat ces sa mnom zauvijek. Oziljak na zglobu...vremenom ces izblijediti, zaboravit cu na tebe...ali ipak ces uvijek biti uz mene...
Ne! Ne zelim to! Kad me vec ostavljas jer je 'za mene tako 'bolje' onda uzmi sa sobom i sve sto ti pripada. Uzmi slike, sva moja pisanja, sve besmislice koje sam tvoje cuvala--papirice, kutije od cigara...
stare opuske...cepove od piva...sve...ali prvo uzmi sjecanje...Ni ono mi ne treba...cak ni ona lijepa...
Nastavljam rezati...male crtice...zeleci da me zaboli bar na tren...ali fizicku bol ne osjetim...samo emocionalna me razbija u komade. Na tren pomislim da ludim...i sa smjehom shvati da sam pored tebe to davno postala...
Neprimjetno, necujno, prestala sam zivjeti svoj zivot i pocela zivjeti za tebe.
Fatalna greska!!!
Ali sama sam se nju ukopala...
Razmisljam da li da operem ruku...ali prija mi slika razrezanih zglobova...Osjecam se kao da sam od jednom jaca, a sa sazaljenjem shvacam koliko sam uistinu slaba.
Kunem se sebi da je ovo spas samo za nocas a znam da lazem samu sebe...Znam da ce mi ovo uklanjanje boli postati navika--zamjena tebi..
Ne shvacam zasto ne placem???
Trenutno se osjecam potpuno prazna...Tako los i jednostavno glup osjecaj...Nakon nekog vremena shvatim da sam ipak zasluzila...Zelila sam ono sto sam znala da nikad nece biti moguce...
Jos jedan lagan...dubok potez sa vec istupljenim ziletom...i dok se krv crveni pitam se...
'Zar vise vrijede pitanja i objasnjenja?'
- 23:29 -
srijeda, 16.11.2005.
Nema te...
Put te vodi od mene...
Vidimo se samo preko vikenda...
Koliko sam te zeljna, nikada mi nije dosta biti sa tobom.
Nedostajes mi...
U noci dok spavam sama u onom prokleto ogromnom krevetu...
On je pravljen za dvoje...a ne samo za jedno...
Nedostaje mi tvoje sasavo pjevanje...
Kradu ti minute na telefonu...
Skracujemo razgovore...a tako te volim slusati...
Kako se salis...i onda u trenu uozbiljis...
Kada pravimo razne planove, mada znamo da cim dodes,
Ipak cemo cijeli vikend provesti kuci....i sa familijom...i mojom i tvojom...
Nije lose...mada ponekad dosadi...
Mada ponekad prespavas...odem u drugu sobu cim zaspis...
Tvoje hrkanje mi ne dopusta da spavam...a ujutro se cim otvoris oci uvuces kod mene...
Zagrlis me od zada, privijes blize sebi, i sa poljubcem u vrat, pitas 'opet nisi mogla spavat od mene?'
Pripadam ti...potpuno...cak i kada to najmanje mislis...
Ne ljuti se na mene...pokusavam biti onakva kao sto zelis...
ali ipak, vrag tesko postaje andeo...
- 19:59 -
Opet neki besmisleni nesporazum...
Zar se ne bi od njih trebali odviknuti...
Zelis da se promjenim...
Na koji vise nacin, ni sam ne znas...
A sta mi fali i ovako? Da ima nesto lose,
ne bi bio sa mnom koliko si bio, right?
Zar nije vrijeme da nam krene na bolje?
Ljudi se pitaju zasto se vise i ne uzmemo?
A mi se pitamo kakav bi nas zivot bio.
Smislit cemo vec nesto...kao sto smo i do sada...
- 19:15 -
petak, 11.11.2005.
- 02:21 -
OBOZAVAM GA....
VIDITE KAKO JE SLADAK...WINNIE THE POOH HEFFALUMP!!!
- 01:35 -
četvrtak, 10.11.2005.
ovako se osjecam.
kao u sredini vrtloga.
oko mene sve ubrzano vitla.
a ja, zbunjena stojim na mjestu.
koliko dugo jos ovako? da li zauvijek?
ili ce doci dan kada cu opet poceti zivjeti
samo za sebe...bez tebe...zaboravila sam
kako je to...ali i vrtlog prestane jednom...
mozda ce i moj uskoro...
- 23:35 -
utorak, 08.11.2005.
uporno ostavljas poruke...prvo slatke a onda ljutite...
ne razumijes zasto nezelim da se javim...dolazis i lupas na vrata...
uplakana otvaram a ti me grlis i zabrinuto pitas sta je bilo...zasto sam uzrujana...
samo te guram od sebe i idem leci...dolazis sa mnom i zagrljeni lezimo...
pitas me zasto te toliko mrzim...i onda mi govoris sve one lijepe rijeci...
brisem suze i odlazim u kupatilo...ne zelim biti blizu tebe... a ipak te trebam...
brises mi suze...prstima i lagano ljubis...pustam te...pricamo o nama...
kako nam je bilo lijepo skupa prekjuce...how much fun we had...and you tell me da bi volio biti sa mnom svaku noc so 'we could cuddle all the time'.
shvacam da ces mi nedostajati...kada te ne bude pored mene...
stezem te cvrsto uz sebe i mislis da sam ti oprostila, mada ne znas za sta si kriv...
nije vazno...nas ples se nikada nece zavrsiti...
- 16:54 -
ponedjeljak, 07.11.2005.
Gotovo je...
ne zelim te vise...
nemam potrebe za tobom...
nemam nadu za nas...
nemam zelju za onim sto je bilo...
samo zelim da zaboravim...
sve sto je bilo...sve sto si ikada rekao
sve sto si ikada ucinio...sve sto sam uz tebe prozivjela...
zelim da nestanem...da istopim sve osjecaje...da ih izbrizem
iz svog bica...a sa njima i tebe...kao da te nije bilo...kao da nas
nije bilo...
ali bilo je mnogo toga...bilo su mnoge druge...djevojke...lazi...tajne...
ja sam barem bila iskrena...a ti nisi imao hrabrosti cak ni za to...
zasluzila sam sve ovo...zbog onog trenutka kad sam pozeljela da osjetim
koliko me volis...zato sto sam zeljela da ti pripadam...da budem tvoja...
a sada jesam...postala sam tvoja...i time sam se ubila...
sama sebe...a ti si samo dodao rijeci na plocu...
kako sam bila glupa...kako sam glupa jos uvijek...jer...
opet sve ostaje isto...nista se nije promjenilo...
jos uvijek ostajem tvoje kuce koje te slijepo slijedi...
a sada vise nista...samo ona tupa praznoca...razocarenje...
i ipak ne shvacam kako si mogao...ili bar zasto...
imao si sansu da odes...dala sam ti dovoljno razloga za to...
pogotovo jos kazes da ih ima 1000 drugih sto su bolje nego ja...
a ako jesu...zasto onda ne odes...sta nas tako jebeno tesko veze
da nemozemo nastaviti svoje zivote...
vise nemam nikoga...potpuno sam sama...slomljena...bezosjecajna...
i postat cu hladnokrvna...i time ubiti onaj mali ostatak koji ti neces uspjeti...
stoga...zavrsit cu ga za tebe...
ali nakon svega...
ne, ne mrzim te...
i kao uvijek...
i ovaj put ti sve...
sa slatkim osmijehom
sve oprastam...
p.s. poceli su opet izlazci do 3-4 ujutro...alkohol...i bog zna sta jos...
- 21:28 -
zar je moguce???
zar sam tolika budala bila da bi povjerovala ti sve...sve one divne jebene rijeci koje bi volila da nikad sa tvojih usana nisam cula...zar sam mislila da si iskren...da si napokon shvatio sta ti znacim i da me volis? pa ja sam stvarno luda. znas da znam pronaci sve. pronasla sam ti opet password za telefon. vidjela sve pozive...opet je pocelo...a mozda se nikad nije ni zavrsilo...ne mogu vjerovati...u soku sam.
samo mi treba boca neceg jakog i sve ce proci...i hate you... ali i sa svom tom mrznjom opet sam prazna...kako te sada pogledati..opet nakon svega...kako da se pravim da neznam da je zoves u istoj minuti kada poklapljas telefon sa mnom...ja uporno dobijam tvoju poruku dok ti razgovaras sa njom...
neka, zasluzila sam...trebalo mi je to...a bio si i sa cerimom u bosni-rekla mi je tvoja rodica...
a i alena...jos uvijek je tu nakon svih ovih godina...nikada nije ni nestala....
- 21:23 -
